Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilja na blagdan sv. Josipa i proslavu 10. obljetnice Stolnog kaptola

Sisak, 19. ožujka 2022.

Draga braćo kanonici na čelu s prepoštem mons. Markom Cvitkušićem, dragi novi kanoniče Ivice Međer, poštovana braćo svećenici, đakone, časne sestre, draga braćo i sestre,

Danas slavimo nekoliko lijepih i važnih osoba i događaja.

Prvo, slavimo svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije te hranitelja i poočima našeg Gospodina Isusa Krista. Sv. Josip bio je glava nazaretske Svete Obitelji. On je ljubio Isusa „očinskim srcem“, kako papa Franjo kaže u svom apostolskom pismu Patris corde. Njega, čuli smo u evanđelju sveti Matej naziva „mužem pravednim“. Njegova je uloga veoma važna i velika, on je pred ljudima Isusov otac jer ga je prihvatio za sina, kad je Mariju prihvatio za ženu. A želio ju je napustiti kad je vidio da je trudna, no anđeo ga je Gospodnji u snu potaknuo da se ne boji uzeti ju za ženu jer je doista u njoj začet Sin Božji kojemu će on nadjenuti ime Isus. Veliko njegovo trpljenje i poslušnost Bogu kojega nije razumio ali mu se pokorio vjerujući da on najbolje zna kad šalje kušnje i kad daje nagrade. A Josipu je živjeti s Marijom i Isusom bila najveća nagrada, s njima je našao svoju sreću. Bi0 je u pozadini, ali premda naoko nevidljiv, brinuo se za sve, i to s ljubavlju. I to je njegova najveća zasluga. Premda je šutio, puno je radio i puno ljubio. Bez ljubavi prema Mariji i Isusu ne bi mogao biti glava svete Nazaretske obitelji, za koju se žrtvovao, radio i sve činio da ju štiti i pomaže.

Čuli smo u odlomku iz Druge knjige o Samuelu (2Sam 7, 4-5a.12-14a.16) proroštvo o Mesiji: „podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvog tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on meni sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda.“ To je Božje obećanje dano Davidu, a koje se ispunilo na Isusu koji je bio Sin Marijin, a ona zaručnica Josipova iz loze Davidove.

Možemo reći da se na Josipu ispunila i Pavlova rečenica o Abrahamu koji je povjerovao Bogu „u nadi protiv svake nade… i uračuna mu se u pravednost“ (Rim 4, 13.16-18.22)

U Matejevu evanđelju kaže se kako je Josip želio potajice napustiti Mariju jer nije razumio što se to s njom dogodilo, a ona mu to očito nije mogla ni prenijeti budući je i sama bila iznenađena i uvedena u to otajstvo utjelovljenja Sina Božjega. Neki tumači kažu da je Josip htio otići jer se nije osjetio uključen u to očito Božje djelo pa nije htio smetati. Drugi misle da je tako htio preuzeti osudu sumještana na sebe, jer eto sad kad mu je zaručnica trudna on ju napušta. U svakom slučaju, treba to povezati s riječju evanđelista da je Josip bio muže pravedan. Zato što je bio pravedan i želio dobro, bio je spreman pokoriti se Bogu, a Bog mu je objavio svoj naum i on je nakon toga pristao uzeti Mariju za ženu.

Svetoga Josipa mi hrvatski katolici posebno častimo jer je prije 335 godina izabran za našeg narodnog zaštitnika kao zaštitnik hrvatskog kraljevstva. Učinio je to Hrvatski sabor 1687. godine. I sv. Josip, koji je izabran i za zaštitnika cijele Crkve, štiti na poseban način naš narod. Njegova je moćna zaštita mnogo puta došla do izražaja. Npr. više redova časnih sestara uzelo ga je za svog patrona i osobito mu se utječu u materijalnim pitanjima. I što je najvažnije, uvijek se po njegovu zagovoru riješe ti teški problemi i nekako nađu sredstva da se završi neka gradnja ili otplate dugovi itd. Pa kad to iskustvo imaju mnoge redovničke zajednice, zašto ne bi i naš sveukupni hrvatski narod? Možda mu se i premalo utječemo. A trebali bismo, i u potresu, i u ratnim nevoljama, i u pandemiji…

Drugo, što danas slavimo je 10. godišnjica našeg Stolnog Kaptola Sv. Križa koji je osnovan na današnji dan, 19.III. 2012. Naš sisački Stolni Kaptol osnovala je Sveta Stolica na moju molbu da bude „decus Ecclesiae“ – ures naše Crkve sisačke. Među atribute jedne biskupije pripada postojanje mjesnog Kaptola. Poznato je da je u Sisku Kaptol prisutan već više od 800 godina, ali to je bio zagrebački Kaptol. Sad, nakon što je ponovno uspostavljena Sisačka biskupija, dolikovalo je da ona ima i svoj vlastiti Kaptol. Zbor kanonika ima ulogu biti na uslugu biskupu, vršiti službe u biskupiji koje pomažu biskupu u upravljanju biskupijom, biti u liturgiji i na drugim većim svečanostima prisutni u svojoj korskoj odjeći… Bogatstvo je to Crkve. Bogu smo zahvalni za naš Kaptol, koji se kroz ovih 10 godina brinuo za katedralu, za misna slavlja i za ispovijedanje u katedrali, za Zrin i njegovo oživljavanje, za svećenički dom koji je dan na upravljanje Kaptolu. Osim toga Kaptol organizira slavlje sv. Akacija i drugova mučenika na dan sisačke pobjede nad Osmanlijama 22.lipnja, brine se za slavlje posvete katedrale 27.lipnja i zajedno s katedralnim župnikom organizira svečano slavlje zaštitnika katedrale, Uzviženje Sv. Križa 14.rujna.

Svjesni smo da u okolnostima poslije razornog potresa naš Kaptol ne može u punom sjaju vršiti svoju službu, osobito u katedrali sve dok se ona ne obnovi, ali može svojim duhovnim djelovanjem utjecati na vjernike naše biskupije da izdrže i uspiju prebroditi sve teškoće uzdajući se u Božju pomoć. Za razliku od drugih Kaptola našem Kaptolu uvijek ima pred očima svijetliti Križ Kristov, jer po njemu ima i ime. Nije bez Božje providnosti da je u Sisku uvijek teško bilo biti kršćanin. I u vrijeme svetog sisačkog biskupa i mučenika Kvirina. Ni u vrijeme nadiranja i opsade Siska u stoljećima plača tj. kad su osvajali ova područja Osmanlije. Ni u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća kad je pobijeno više od 20 svećenika na području naše biskupije. Nije ni u Domovinskom ratu, kad je na njegovom početku ubijen svećenik Antun i tijekom tog rata, kad su deseci tisuća naših vjernika bili prognanici i Sisak ih je zbrinuo. Nije ni danas, nakon potresa kad je potrebno vidati rane i tješiti unesrećene, pomažući im koliko je u našoj moći. A Bog zna koji nas križ još čeka sutra. Dok promatramo ovih dana izbjeglice iz Ukrajine, gdje bjesni krvavi rat, sjećamo se svojih sličnih iskustava i molim se Bogu za mir, molimo se i za izbjeglice dok im pružamo pomoć i skupljamo što imamo i možemo da bismo im olakšali teške dane progonstva iz vlastitog doma. I u našem Sisku već imamo ljude iz Ukrajine, koji su morali pobjeći od krvavih prijetnji uništenja, rušenja i ubijanja. Dok vas, draga braćo i sestre, potičem da sve učinimo što možemo da ukrajinskim izbjeglicama pomognemo, pozivam vas i na molitvu da Bog poštedi nesreće rata našu domovinu, Europu i cijeli svijet.

Strašno je to kad vidimo zaslijepljenost ljudi koji su odgovorni čuvati i graditi mir, kako su spremni na ubijanje i nepravde prema svojim bližnjima, a često i u ime Božje… Sveti Josip, koji je i uzor očeva jer je kao glava stajao na čelu svoje obitelji, branio je čast i život svoje žene i njezina sina Isusa, spreman i sam za njih trpjeti siromaštvo, progonstvo i izbjeglištvo, pokazuje sasvim suprotne vrijednosti..Neka nas Bog očuva od zla rata, neka nas brani Bogorodica Djevica Marija, Kraljica mira! Neka nas zagovara naš zaštitnik i čuvar sveti Josip, da se poput njega i mi u tišini i radu spremno žrtvujemo za slavu Isusovu i za svoje bližnje koji su nam dani na brigu. Posebno ga molimo da štiti naše obitelji, da se ne utrnu naša obiteljska zajedništva, da bude djece i da se prihvaća svaki začeti život djeteta koje je slika Božja, da u radosti i miru djeca rastu kao budućnost domovine i boljega, pravednijeg svijeta. Amen.