Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na 13. biskupijskom hodočašću Majci Božjoj Bistričkoj

Marija Bistrica, 20. kolovoza 2022.

/Čit.: Dj 1,12-14; Rim 6,1-6; Lk 24,13-35/

Dragi svećenici,redovnici i redovnice, dragi bogoslovi i sjemeništarci, dragi hodočasnici!

I ove godine smo, Bogu hvala, došli u Mariju Bistricu na naše biskupijsko hodočašće. Ono se događa u okolnostima koje svi proživljavamo, a to su: posljedice Covid-pandemije, potres i rat u Ukrajini.

Međutim, mi vjernici uvijek pronalazimo razloge nade i u budućnost gledamo s pouzdanjem jer s nama je Gospodin. On s nama putuje, kao i s učenicima na putu u Emaus, s nama je i BD Marija, kao i s apostolima u molitvi za Duha Svetoga, i to nam vraća nadu da nikad ne klonemo.

Uobičajilo se da na ovom godišnjem hodočašću Sisačke biskupije, koje dolazi prije početka nove pastoralne godine, dadem neke smjernice za tu godinu koje onda svi u biskupiji nastojimo slijediti. Valja reći da je prošla Godina Riječi Božje rodila mnogim dobrim plodovima na kojima smo Bogu zahvalni. Općenito je to tako, da ako intenzivnije nastojimo ispuniti jednu zadaću, ona ne prestaje s tom godinom nego bi trebala biti i dalje prisutna u našem djelovanju, mislima i molitvama. Tako i nakon godina koje su bile posvećene našim obiteljima, mladima, majkama i očevima, našim djedovima i bakama, i dalje smo pozvani misliti na njih i moliti se na te nakane.

U protekloj godini dali smo veće značenje Božjoj Riječi. Drago mi je da mogu reći kako je samo preko Biskupije podijeljeno po našim župama više od 1.100 Biblija. U liturgiju smo uveli pjesmu prije čitanja Dođi k nama, Duše Sveti. Evanđelje čitamo s većim poštovanjem, svi se okrenemo prema ambonu odakle se čita, kadimo ga tamjanom i popratimo zapaljenim svijećama. Uveli smo imenovanja lektora po župama, tako da oni dobiju više priznatu ulogu koju im podjeljuje biskup. Vidio sam u više crkava na časnom mjestu istaknuto Sveto pismo. Sve je to lijepo i s tim treba nastaviti. Tako 3. nedjelju kroz god., po odredbi Svetog oca pape, slavimo kao Nedjelja Riječi Božje. Dobro je, gdje još nije uvedena, osnovati Biblijsku skupinu u župi koju neka vode svećenici. Riječ je Božja naše trajno nadahnuće i od nje mi kršćani živimo.

Ove pak bih nove pastoralne godine želio da veću pozornost posvetimo Sinodi. Svima vam je poznato da je Sveti otac papa Franjo prošle godine u listopadu otvorio Sinodali hod Crkve koji će trajati do listopada sljedeće 2023. godine, kada će opća biskupska sinoda u Rimu zaključiti taj hod. I mi se uključujemo u taj hod sveopće Crkve. Osnovao sam povjerenstvo za Sinodu, na čelu s dr. Ivanom Petrovićem. Imali smo po župnim pastoralnim vijećima razgovore na tu temu te smo skupili odgovore na 10 pitanja koja su nam bila postavljena i dostavili ih HBK gdje će se od svih biskupija dobiveni odgovori poslati u Rim u vidu priprave biskupske sinode na tu temu do kraja sljedeće godine. Moja bi želja bila da ove godine slijedimo opći Sinodalni hod Crkve, a sljedeće pak pastoralne godine proglasimo godinu naše biskupijske sinode. Tako bismo se kroz ovu godinu pripremali – kroz SAVJETOVANJE, tražeći prijedloge za sve moguće crkvene teme – a kroz sljedeću godinu bismo raspravljali i donosili zaključke za život i pastoral naše Sisačke Biskupije.

Veseli nas što će 1.listopada, upravo ovdje u M. Bistrici, kardinal i naš metropolita Josip Bozanić proglasiti zaključke Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. U prvom dijelu priprave za tu sinodu sudjelovali su vjernici i naše Biskupije, budući da smo tada još bili jedna, Zagrebačka nadbiskupija. Tako se nadamo da će u zaključcima biti i neki naši prijedlozi, no mnoge su se okolnosti promijenile i mi trebamo sami raspraviti i donijeti svoje zaključke pa će to biti naša zadaća sljedeće pastoralne godine. A što nam je činiti ove godine?

Neka to bude Godina priprave za našu biskupijsku Sinodu, neka to bude godina savjetovanja o pitanjima koja su zadana, ali i koja mi osjećamo da ih trebamo raspraviti.

Najprije svakako valja nam se moliti. Imamo obrazac Molitve za sinodu „Stojimo pred tobom, Duše Sveti“, koju svaki župnik i svećenik može pronaći na web-stranici HBK i otisnuti za svoje vjernike i lijepo bi bilo da se i zajedno moli ta molitva, posebno na kraju nedjeljnih misa. Također bih želio da se upriliče klanjanja pred Presvetim na tu temu, ili da se u već postojeće molitve klanjanja uključe i te nakane. Gledamo sa zabrinutošću kamo vodi sinodalni hod Crkve u Njemačkoj. Sam je Papa rekao da nam ne treba još jedna evangelička Crkva, tj. da taj proces tamo ne bi smio otići u novi raskol Crkve. Molimo se stoga za cijelu Crkvu i njezinu obnovu, osobito u sinodalnom smislu. Molimo se da Crkva ne slijedi duh ovoga svijeta, da se ne da zavesti od modernih zahtjeva onih koji ne razumiju Božju Riječ već propovijedaju riječ ljudsku.

Drugo, treba razmišljati što znači geslo: „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“. O ovome bi trebalo više i govoriti pa i propovijedati. Crkva nije samo kler nego svi smo mi vjernici Crkva. Stoga nam je važno naše zajedništvo, a onda i međusobna suradnja, sudjelovanje i svećenika i vjernika u zajedničkim nastojanjima evangelizacije koja je naše trajno poslanje.

Nadalje, valjalo bi upriličiti savjetovanja i susrete na svim razinama po župama i drugim našim zajednicama – na sjednicama župnih pastoralnih vijeća, u skupinama mladih, u misijskim skupinama, molitvenim grupama – kao i na tzv. koroni na dekanatskim susretima svećenika na teme koje nam su predložene od Generalnog tajništva Biskupske sinode u Rimu, a to je deset jezgri /prenosim ih kako su nam dostavljene:

SUPUTNICI – važno je da svi postanemo svjesni da biti Crkva znači biti na istom putu, rame uz rame jedni s drugima. Treba prepoznati one s kojima »kročimo zajedno«. Kad kažemo »naša Crkva«, pri tom mislimo na sve vjernike,  ali i one izvan crkvenoga kruga, a osobito na skupine ostavljene na margini, metaforički ili doslovno.

OSLUŠKIVATI – Slušanje je prvi korak, ali zahtijeva otvoren um i srce, bez predrasudâ. Naša je Crkva »dužna osluškivati« sve svoje članove laike, mlade, žene… valja integrirati doprinos posvećenih žena i muškaraca, glas manjina, odbačenih i isključenih, a prepoznati i odbaciti predrasude i stereotipe koji ometaju naše slušanje… valja osluškivati društveni i kulturni kontekst u kojem živimo.

UZETI RIJEČ – Svi su pozvani govoriti hrabro i s parezijom (tj. iskreno), odnosno integrirajući slobodu, istinu i milosrđe. Valja promicati slobodan i vjerodostojan stil komunikacije unutar zajednice i njezinih tijela, bez dvoličnosti i oportunizama, također u odnosu na društvo kojem pripadamo… valja znati pronaći pravi odnos s medijima (ne samo katoličkima).

SLAVITI – »Zajednički hod« moguć je samo ako se temelji na zajedničkom slušanju Riječi i na slavljenju euharistije. Molitva i liturgijsko slavlje trebaju nadahnjivati i voditi naš zajednički hod, naše najvažnije odluke… zato valja promicati aktivno sudjelovanje svih vjernika u liturgiji i vršenje zadaće posvećivanja… u tom smislu se daje prostor vršenju službi lektorata i akolitata…

SUODGOVORNI U POSLANJU – Sinodalnost je u službi poslanja Crkve u kojoj su svi njezini članovi pozvani sudjelovati. Budući da smo svi mi misionari, svaki je krštenik pozvan biti protagonist poslanja… zajednica treba podržavati svoje članove zauzete u službi u društvu (u društvenom i političkom zalaganju, u znanstvenom istraživanju i nastavi, u promicanju socijalne pravde, u zaštiti ljudskih prava i brizi za zajednički dom itd.) … valja integrirati i prilagoditi različite tradicije vezane uz sinodalan način, koje čine baštinu mnogih Crkava, posebice Istočnih, u pogledu plodonosnoga kršćanskoga svjedočenja.

DIJALOG U CRKVI I U DRUŠTVU – Dijalog je put ustrajnosti, koji također uključuje šutnju i trpljenja, ali sposoban prikupiti iskustvo ljudi i narodâ… valja pronaći mjesta i načine dijaloga u našoj partikularnoj Crkvi, usprkos razlikama u pogledima, sukobljavanjima, teškoćama… njegovati suradnju sa susjednim biskupijama, s redovničkim zajednicama prisutnim na teritoriju, s laičkim udrugama i pokretima itd.

S DRUGIM KRŠĆANSKIM VJEROISPOVIJESTIMA – Dijalog među kršćanima različitih vjeroispovijesti, ujedinjenih jednim krštenjem, ima posebno mjesto u sinodalnom hodu… stoga valja njegovati bratske odnose s pripadnicima drugih kršćanskih vjeroispovijesti.

VLAST I SUDJELOVANJE – Sinodalna Crkva je sudionička i suodgovorna Crkva… valja utvrditi ciljeve koje se želi postići, način na koji ih se može postići i korake koje treba poduzeti… obnašanje vlasti u našoj partikularnoj Crkvi valja se provoditi u timskom radu i suodgovornosti… promicati laičke službe i preuzimanje odgovornosti od strane vjernikâ… razvijati tijela sinodalnosti na razini partikularne Crkve.

RAZLUČIVATI I ODLUČIVATI – U sinodalnom duhu odluke se donose razlučivanjem, na temelju suglasja koje je plod zajedničke poslušnosti Duhu… valja pronaći postupke i metode da zajedno razlučujemo i donosimo odluke… promicati sudjelovanje u odlukama u krilu hijerarhijski strukturiranih zajednica…

ODGAJATI SE ZA SINODALNOST – Duhovnost zajedničkog hoda pozvana je postati odgojno načelo za izgradnju osobe i kršćanina, obiteljî i zajednicâ. Pri tom je važan odgoj za zajednički hod, uzajamno slušanje i dijalog.

Draga braćo i sestre, dakako da ima puno pitanja a na sva nemamo odgovore, no moramo ih tražiti.

Recimo, vjerujem da ćemo mi za našu situaciju trebati razmotriti pitanje podjele sakramenata, osobito krštenja, potvrde i pričesti. Pitanje je s tim povezano, koje dobi trebaju biti primatelji kojeg sakramenta. Također je tu važno i pitanje kumova, tko može biti kum, što je njegova zadaća i što je potrebno za kumstvo. Pitanje ispovijedi je veoma važno… pa vjenčanja… a onda osobito i bolesničkog pomazanja. Od blagoslovina nam je posebno važan obred sprovoda, a također i blagoslov kuća i stanova, tj. obitelji. Službe u Crkvi – u prije spomenutom popisu jezgri – stavljene su u pitanje vlasti, a vjerujem da bismo trebali osobito razmotriti pitanje vršenja službe župnika, župnog vikara, dekana, arhiđakona, biskupa…

I to što nemamo na sva pitanja odgovore nego ih trebamo zajedno tražiti, slušajući jedni druge, jest sinodalni hod – tj. zajedničko putovanje. U ovoj ćemo Godini opće Sinode tražiti teme i iznositi pitanja, da bismo u sljedećoj godini – nakon što završi opća crkvena Sinoda – mogli donositi odgovore za našu mjesnu Crkvu tj. Sisačku biskupiju.

Stavimo ta naša sinodalna nastojanja pod okrilje Presvete Bogorodice, Majke Božje, te također zazovimo zagovor sv. Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika te bl. Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa i mučenika.

Neka i nama Gospodin rekne: „nije li trebalo da Krist sve to pretrpi“ (Lk 24,26) te obogaćeni svim iskustvima križa i mi dođemo u slavu.

Stojimo pred tobom, Duše Sveti, sabrani u tvoje ime.

Povjeravamo se samo tebi da nas vodiš:

nastani se u srcima našim, pokaži nam put kojim nam je ići

i nauči nas njime pravo hoditi.

Slabi smo i grješni, ali ti nas čuvaj

da ne budemo nositelji nesklada.

Ne dopusti da nas neznanje odvede na pogrješan put

i da površnost ravna našim djelima.

Udijeli nam da u tebi pronađemo mjesto jedinstva

kako bismo zajedno kročili prema vječnomu životu,

ne udaljujući se nikada od puta istine ni od onoga što je ispravno.

Za sve to molimo tebe, koji djeluješ na svakome mjestu i u svakome vremenu, u zajedništvu s Ocem i Sinom,

u vijeke vjekova.

Amen.