HOMILIJA NA DAN VATROGASACA, 4.V.2011. U SISKU Poštovani i dragi vatrogasci, na čelu sa svojim predstavnicima, draga braćo svećenici, draga braćo i sestre!

Danas Crkva slavi sv. Florijana, koji je kao mladi rimski vojnik podnio mučeništvo gotovo u isto vrijeme kad i naš zaštitnik, sisački biskup sv. Kvirin. Bio je to na današnji dan 4.svibnja 304.godine. Car Dioklecijan progonio je kršćane te je i kršćanin Florijan pao u tom progonu. Malo znamo o njegovu životu, no ipak toliko da je bio vojnik koji je brzo napredovao do čina časnika. Živio je i kao vojnik služio u Noricumu, pokrajini Rimskog carstva – danas područje Austrije. Kad je car poslao svog pomoćnika Aquilisa da na području Noricuma pobije kršćane, Florijan se nije pokorio. U susretu s Florijanom Aquilis ga je upitao zašto on ne progoni kršćane, na što mu je Florijan odgovorio: „Poručite Caru da sam i ja kršćanin, i da sam spreman doživjeti sudbinu namijenjenu drugim kršćanima“. Aquilis mu je tada ponudio napredovanje u službi i povišicu plaće, ako promijeni mišljenje, no Florijan je to odbio. Uvrijeđen Aquilis naredio je svojim vojnicima da bičuju Florijana, a ovaj mu je odgovorio da je mnogo ozljeda pretrpio za cara, pa zašto ne bi i nekoliko ogrebotina zbog svojih uvjerenja! Ta je hrabrost zaprepastila Aquilisa. Na kraju je Florijan osuđen na smrt spaljivanjem. Stojeći na lomači, Florijan je navodno poticao rimske vojnike da zapale vatru govoreći im: „Ako je zapalite, na plamenim jezicima ću vam pobjeći u nebo“. Aquilis se stvarno pobojao da bi im mogao pobjeći pa umjesto da ga spali naređuje da mu se stavi kamen oko vrata i baci ga se u rijeku Enns. Kasnije je na tom mjestu, oko 900.godine, nedaleko Florijanova groba sagrađen samostan sv. Florijana, a tako se prozvalo i samo to mjesto: Sveti Florijan (blizu Linza, Austrija).Od 12.st.postaje zaštitnik Poljske jer su 1138. Njegove relikvije prenesene u Krakow.

Evo, to su kratki podaci o životopisu sv. Florijana.

Njega se najčešće prikazuje s vjedrom kako polijeva kuću koja gori. Jer je bio osuđen na smrt spaljivanjem, ali joj je izmakao, postao je zaštitnik vatrogasaca.

Veoma je znakovito i lijepo njegovo ime: Florijan dolazi od riječi „flos – floris“, što znači „cvijet“. Mogli bismo reći da je sv. Florijan procvjetao upravo zbog svoje odanosti Kristu. Postao je znamenit jer je više ljubio Krista negoli rimskog cara. Zbog cara je zadobio mnoge rane, jer bio je vojnik, ali za Krista je prinio sav svoj život. Da je samo ostao carski vojnik, danas nitko ne bi znao za njega, a zato jer je bio i Kristov vojnik, proslavio se svojom smrću i svojom hrabrošću da za ime Isusovo trpi i umre.

U ove uskrsne dane, braćo i sestre, mi slavimo Kristovu pobjedu nad smrću. Sam Sin Božji trpio je i bio ubijen na križu, ali je i slavno uskrsnuo. I svojim učenicima koji ga hrabro slijede na svojem životnom putu, Krist Gospodin dariva uskrsnuće i vječni život. To mi vjerujemo i za sv. Florijana, u tome je on i nama nadahnuće i primjer.

Vatrogasci imaju svoju zadaću spašavati ljude. Time proslavljuju samoga Gospodina koji je rekao da nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge. U njemačkom govornom području, odakle je i poteklo štovanje sv. Florijana i gdje se najprije povezao sv. Florijan s vatrogastvom, postoji uzrečica: “Gott zur Ehr, dem nächsten zur Wehr”, štootprilike znači: „Bogu u čast, bližnjem za spas!“ Tako se od početaka vatrogastvo veže za vjerski smisao čuvanja života i imovine bližnjih, što je osobito djelo ljubavi prema bližnjima.

Stoga budite ponosni, poštovani vatrogasci, što pripadate ovoj važnoj udruzi u kojoj se njeguje ljubav prema bližnjima, i to po cijenu žrtve vlastitog života. Zar nije tako upravo i vaš zaštitnik dao radije svoj život, negoli učinio zlo i otpad od vjere? K tome, u nas se vatrogastvo njeguje uglavnom na dragovoljnosti tj. volonterstvu. Kad se netko žrtvuje za drugog, i to dragovoljno, bez naknade, to je tim veća ljubav i vjera na djelu! Stoga vam zahvaljujem, dragi vatrogasci, koji ste s takvom motivacijom ušli u vatrogasne postrojbe, da služite bližnjima, žrtvujući se za njihovo dobro. Čitanja današnjega dana govore upravo o toj ljubavi iz koje se može i život žrtvovati – za Boga i bližnje. Starac Eleazar podnio je mučeništvo jer se nije htio odreći židovskih običaja niti pretvarati da čini ono što je bilo Židovima zabranjeno (2 Mak 6). Radije je pošao u smrt negoli da mladeži dadne loš primjer.

U evanđelju (Iv 12, 20-26) pak Isus nam govori o tome kako se život na ovome svijetu ne može sačuvati, ako ga se ne izgubi. Naime, kao što se pšenično zrno polaže u brazdu, gdje mora umrijeti i istrunuti, da bi potom iz njega proklijao život s još obilnijim plodovima, tako i mi. Mi svoj život također ne možemo sačuvati na zemlji – kako god ga sebično čuvali, nego on vrijedi upravo po tome – koliko smo ga sposobni izgubiti, odnosno žrtvovati za druge. Tek tada zadobit ćemo vječni život. Nije li upravo u tome i vaš poziv, dragi vatrogasci? Vi se žrtvujete za druge, vi i vlastiti život spremni gubite da biste drugima pomogli, a time i vi svoj život čuvate za životvječni koji će Gospodin dati svima koji ga slijede. Nije pobožnost samo u pojedinim molitvenim vježbama, pobožnost se očituje najviše u života koji se žrtvuje za bližnje. To je ona ljubav za koju Gospodin reče da nema veće: „veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,13). Vatrogasci, vi ste pozvani gasiti požar, pomagati pri nesrećama, prirodnim katastrofama, ali to možemo primijeniti i kao metaforu za pojave koje ugrožavaju vaš i tuđi život. Gasiti treba i strasti, ništiti treba i svako zlo i grijeh, oholost, sebičnost. Valja nam trnuti nadutost i gajiti poniznost, boriti se s osobnim i društvenim problemima i zlima, kao što su i društvena zla korupcije – kako krađe imovine, tako i krađa vlastitog identiteta i nijekanje istine. Neka vas sve zagovara sv. Florijan, da po njegovu primjeru i vi rado istrošite život za ono što je plemenito i lijepo, za Boga i ljude! Neka vas sve blagoslovi i u pogibeljima čuva uskrsnuli Gospodin koji je umro ali i uskrsnuo! Amen.