mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na Dan branitelja Sisačko-moslavačke županije
Katedrala Uzvišenja svetog Križa, 18. listopada 2012.
Poštovana gđo županice Marina Lovrić Merzel, poštovani predstavnici Županije, grada Siska i ostalih gradova SMŽ, napose dragi branitelji, predstavnici različitih braniteljskih udruga proizašlih iz Domovinskog rata!
Svima vam čestitam Dan branitelja naše Sisačko-moslavačke županije koji se slavi upravo na današnji dan, koji je ujedno za Katoličku crkvu blagdan sv. Luke evanđelista.
Na prvi pogled ova dva slavlja nemaju ništa zajedničkoga, ali u biti su to veoma povezana blagdana. Dan sisačko-moslavačkih branitelja obilježuje se na dan kada je 1991. godine, na potezu N. Farkašić – Vratečko – Slana, izvedena pobjedonosna akcija Hrvatske vojske, jedna od strateški najznačajnijih na ovome području i u cijeloj Hrvatskoj. Bila je to prva vojno-oslobodilačka akcija zapovjedništva operativne grupe HV-a za Sisak i Banovinu koja je zaustavila srpsku agresiju. U N. Farkašiću prostrijeljeno je raspelo tzv. Strijeljani Isus koji je dugo resio osobnu kapelu kard. F. Kuharića u Zagrebu. Zahvalni smo Bogu što je zlo bilo zaustavljeno, premda uz mnoge žrtve i razaranja. Taj isti Bog podigao je i sv. Luku, koji nam je zapisao Evanđelje o Isusu Kristu, kojim je već pred 20 stoljeća naviještena pobjeda dobra nad zlim. Sv. Luka ima osobit osjećaj za siromahe, bolesne, sve napuštene i prezrene, a koji su baš u Isusu osjetili veliku potporu, u njemu doživjeli snažan oslonac i tako pronašli svoj izlaz iz patnje, siromaštva i napuštenosti – pa se Lukino evanđelje voli nazivati „evanđeljem siromaha“. Stvarno je to „evanđelje“, tj. radosna vijest, kada se zlo zaustavi i pobijedi, zar ne? I onaj tko tu vijest drugima prenosi, taj je „evanđelista“, kao što je bio sv. Luka, ali i kao što su na početku Domovinskog rata bili naši hrabri branitelji, čija je vjera u pobjedu dobra i žrtvovanje da se zlo zaustavi bila velika poruka ohrabrenja mnogim uplakanim dušama, prognanicima, udovicama, djeci siročadi, roditeljima koji su ostali bez svojih sinova… Bila je to poruka: ne bojte se, zlo ćemo pobijediti, dobro je jače, mi se možemo oduprijeti nasilnicima.
Kada se pitamo, gdje je danas dostojanstvo hrvatskih branitelja, tada je odgovor poražavajući. Nedavno sam pročitao kolumnu koja ima naslov „Branitelji su roba koja se uzima po potrebi, baš kao u trgovini“. Dakako, to je kritika politizacije hrvatskih branitelja, koji doista zaslužuju iskreno poštovanje. No, recimo iskreno: zašto postoje tolike stotine braniteljskih udruga? Čuo sam neki dan da ih ima čak više od tisuću! Pa kako one mogu jedinstveno nešto zastupati i to zagovarati? Kada su razjedinjeni. I čovjek se ne može oteti dojmu da je netko namjerno razbio ono toliko opipljivo jedinstvo koje je naš narod imao za vrijeme Domovinskog rata, e da bi – prema onoj latinskoj:“ Divide et impera! – podijeli pa vladaj!“ njima zavladao i manipulirao, iskorištavao ih u svoje prizemne svrhe i za svoje male interese. A branitelji su nastali upravo suprotno – radi obrane zajedničkih interesa, radi obrane Domovine.
Slaveći danas Dan branitelja SMŽ mi ih želimo učvrstiti u zahvalnosti Bogu koji im je dao snagu da pobijede u Domovinskom ratu i tako spase narod, molimo nadalje za slogu među preživjelim braniteljima, te za vječni mir i pokoj braniteljima koji su dali svoje živote za nas, za našu slobodu. O, kada bi njihova žrtva bila nadahnuće i nama danas, da se ne borimo za vlastiti komoditet, da ne mislimo samo na svoje uske interese, već da se žrtvujemo za zajedničko dobro naroda, u toj borbi spremni dati i život!
Bilo bi veoma važno, dragi branitelji, rodbino poginulih branitelja, prijatelji Domovine i naših branitelja, da se već jednom u našoj Domovini uspostavi ispravan odnos prema svima koji su se na ovaj ili onaj način borili i žrtvovali za Domovinu. A na žalost, od toga smo još daleko – ako zastanemo tek na dojmu koji se na izvan ukazuje. U našim se školama djecu ne uči cjelovita istina o Domovinskom ratu, o našim braniteljima. Također u našim medijima ne govori se istina niti se posvećuje dostojan prostor braniteljima, dapače prečesto se sve čini da ih se obezvrijedi i da se prikažu jednaki agresorima i zločincima. Kao da nešto nije u redu sa sviješću naših ljudi – pitamo se: kako mogu trpjeti taj teror laži! A ne samo da su se sijači laži upregnuli svim silama zavesti mlade na krivi put i čitavoj naciji natovariti umjesto ponosa krivnju, nego se i među našim ljudima pojavljuju oni koji ne razumiju ili ne žele razumjeti istinu. Krvavu cijenu, na žalost plaćaju oni koji ne razlikuju laž od istine i koji se daju voditi od onih koji ne žele dobro narodu, zaboravljaju žrtve svojih najboljih sinova i kćeri, prepuštajući ih međunarodnim sudovima, krivotvoriteljima povijesti u školstvu i medijima te onima koji nasilno izvrću istinu!
Mislim da bi bilo najbolje kada bi se u preambulu našeg hrvatskog Ustava stavio Domovinski rat koji je doista ujedinio sve domoljube i borba naših branitelja u tom pravednom obrambenom ratu stavila kao temelj naše sadašnjosti. Naime, dok god se – bilo crvena bilo crna ideologija nedavne prošlosti u Drugom svjetskom ratu zagovara i brani, dotle se naš narod dijeli, a ne ujedinjuje. Bilo bi nužno odbaciti u ropotarnicu povijesti i simbole nacizma i komunizma, kao jednako štetne i zločinačke, te se posvetiti sadašnjosti koja doista izvire iz borbe našega naroda za slobodu, a koji se ujedinio upravo u Domovinskom ratu.
Molimo danas i zagovor svetoga Luke evenđeliste, koji – po samom svojem imenu – pronosi „radosnu vijest“, da i mi budemo navijestitelji istine, a onda i radosti koja je utemeljena na dobru koje pobjeđuje, na istini koja je jača od laži, na ljubavi koja pobjeđuje mržnju!
Gospodin u Evanđelju kaže svojim učenicima: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.“ Kao da to kaže i nama danas. Veliko je polje rada – da se navijesti istina, da se govori i o stradanjima ovoga kraja, ovoga našeg hrvatskog naroda, da se ne sustane u poštovanju branitelja i njihove žrtve – ali, malo je radnika, malo je onih koji na tom polju rade i žele raditi. Zato, molimo Gospodara žetve da podigne hrabre radnike, marljive djelatnike, skupljače uspomena i širitelje istine. Ali Gospodin ne obećava da će biti lako, dapače on kaže: „Idite! Evo šaljem vas kao janjce među vukove.“ Kako težak položaj Gospodin označuje svojim navjestiteljima radosne vijesti. Ići ćete i govoriti, ali vas ljudi neće htjeti čuti, neće vas htjeti slijediti, bit ćete usamljeni i činit će vam se da ste kao janjad izvedena pred vukove. Strašno! Ali izdržite, ja sam s vama, donosite svima mir, liječite bolesne i svima kazujte: „Približilo vam se Kraljevstvo Božje.“
Pa i u Drugoj poslanici svetog Pavla Timoteju čuli smo kako Apostol naroda kaže: „Za moje prve obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše.“ (2 Tim 4,16). Pa ipak veli: „Luka je jedini sa mnom.“ (ib, 10). I zna jedno, što je Isus zajamčio svojima: „Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi.“ (ib, 17).
Ta svijest da je Gospodin s nama često je bila jedina i našim braniteljima u ratu. Ali je bilo važno, i to da barem imaju nekoga na koga se mogu osloniti: Pavlu je to bio Luka, a nama? Jesmo li mi tako jedni drugima prijatelji da se možemo i u ratu i u miru uvijek osloniti jedni na druge? Molimo Gospodina da osnaži u nama svijest da su naši branitelji najbolji dio našega društva, da i sami svi mi, ma gdje bili, budemo branitelji istine, dobrote, branitelji moralnih vrijednosti, poštenja, branitelji vjere i Domovine. Amen.