Mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup
Homilija na Dan branitelja Grada Siska
Katedrala Uzvišenja Svetog Križa u Sisku
3. rujna 2011. godine
Poštovani branitelji, ratni zapovjednici i pripadnici ratnih postrojbi Hrvatske vojske i policije, poštovani predstavnici vlasti države, županije i grada, dragi prijatelji, braćo i sestre!
Danas Sisak proslavlja Dan svojih branitelja. Stoga primite, dragi branitelji, vojnici, policajci i svi koji ste bili na bilo koji način branitelji našega grada Siska, moju iskrenu čestitku! Lijepo je i časno braniti svoj grad, svoje bližnje, svoj dom i domovinu. Svakako, na drugoj strani, onoj koja je napadala ne mogu biti postrojbe niti udruge branitelja – mogu biti samo udruge napadača. No, oni nisu uspjeli u svojim naumima ne zato što nisu bili snažniji brojem ili oružjem, već zato što nisu imali ono najvažnije što je potrebno da se pobijedi, a to – junačko srce. A vi ste to, dragi branitelji Siska i domovine Hrvatske, imali. I zato ste pobijedili, zato smo pobijedili. Svi mi, i danas u miru i slobodi, svi građani Siska, svi stanovnici Republike Hrvatske, trebamo biti branitelji – nikada osvajači. Branitelji svoga, svoje domovine. To znači njezini graditelji, promicatelji onih vrijednosti koje su ju kadre izgrađivati i unaprijediti.
Sam se Gospodin naš Isus Krist nazvao Braniteljem, a rekao je i da kada ode Ocu, da će nam poslati „drugoga Branitelja“, tj. Duha Svetoga. Kad nas dakle Bog brani, tko nam onda može nauditi. Međutim, sjećamo se, kako su se u nedavnom našem osloboditeljskom Domovinskom ratu i naši napadači pozivali na Božju pomoć, govorili su da je Bog na njihovoj strani. A mi smo molili Gospodina da nama pomogne od njih se obraniti i govorili smo da je Bog na našoj strani. Na čijoj je strani Bog kada se ljudi svađaju, dapače ubijaju i nasrću jedni na druge? Svakako, Bog želi mir među svim ljudima i narodima jer on je Otac svih ljudi, njemu su mili svi narodi i svi koji čine pravicu. Ali svi ne čine pravicu, svi nisu bili na strani pravde.
Sjećam se jednog vojnika koji mi je pripovijedao u Mošćenici, gdje sam bio kao prognani župnik Petrinje i Hrastovice, kako ga je njegov zapovjednik ukorio što nije htio pjevati neku koračnicu koju su u stroju svi morali izvikivati, a otprilike je glasila: za Hrvatsku i život damo! On se usprotivio govoreći: ja se borim za Hrvatsku jer je ona na strani pravde. Kada bi ona bila na strani nepravde, ja se ne bi borio za nju! – To je ispravni kršćanski stav. Postoji i u ratnoj terminologiji – kako uči katolička moralka – pravedan rat, tj. onaj rat u kojem se jedan narod brani od agresije drugog naroda koji nepravedno poseže za tuđim teritorijem, želeći ga preoteti i okupirati. Mi smo se upravo tako našli na strani koja je bila napadnuta, i premda se danas više govori o patnjama druge strane, mi dobro znamo koliko su patnje nanijeli našem narodu okupatori i srpski napadači. Potrebno je odmah reći kako je i među srpskim ljudima bilo svjesnih domoljuba koji su se uključili u obranu svoje napadnute domovine Hrvatske, kao što su to bili i pripadnici drugih naroda – Bošnjaci, Albanci, Mađari, Česi i drugi. Tako da to stvarno nije bio rat niti među narodima niti još manje među različitim vjerama, nego je to bio sukob dviju političkih opcija: jedna je smatrala da ima pravo zagospodariti i našim ljudima i zemljom, a druga je – naša strana – branila načelo da svaki narod u svojoj zemlji ima pravo na slobodu i neovisnost. To smo na kraju i izborili i to nam je priznao cijeli svijet. Zato smo ponosni na te početke, na naše branitelje koji su se prije 20 godina organizirali u obrambene postrojbe i svojim životima branili Domovinu. Zahvalni smo onima koji su najviše dali, koji su žrtvovali i svoje živote, poginuli za slobodu Hrvatske. Za njih se osobito molimo Bogu danas, na dan sisačkih branitelja. Molimo Gospodina, koji je rekao: „Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi… Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko.“ (Mt 5,6.10) Neka ih nagradi svojim nebeskim kraljevstvom, kako je i obećao.
A sve nas neka ohrabri da se i mi danas nastavimo boriti za pravdu, za one vrijednosti slobode i mira za sve ljude, za naš narod, za mlade, djecu i sve koji trebaju obranu i štit pred naletima zla, da dobro pobjeđuje, da se dobro razvija i napreduje. U nama, u našim bližnjima, u našoj Domovini i čitavom svijetu. Jučer smo na Svećeničkom danu čuli od naše povjerenice za osobe s invaliditetom kako se ona bori da pomogne djeci i osobama s oštećenjima. Kad je jedan od njih želio odustati u potrebnoj terapiji i učenju, ona se poslužila ovom izjavom: „Znaš, ja nikad ne odustajem. Ja sam ti iz Siska, preko kojeg ni Turci nisu prešli, pa nećeš ni ti.“ Eto, to – da je naš grad Sisak, grad hrvatskih pobjeda – obvezuje sve nas da se ne pokolebamo, da ustrajemo i borimo se do kraja, do pobjede. A izazova ima na sve strane.
Čuli smo što nam Gospodin, danas na blagdan sv. pape Grgura Velikog (+604.) poručuje. Kako u Pavlovoj poslanici Korinćanima (2 Kor 4,1-7), tako i u Evanđelju (Lk 22, 24-30), Božja nas riječ uči da trebamo biti jedni drugima sluge, dapače „prvi da budu posljednji, a posljednji prvi“. Naime, nije duhovna ljepota u nadimanju nad drugima nego u prijateljstvu, koje se ne stječe vladanjem nego služenjem drugima. A zar nije i časna služba branitelja upravo u tome velika i vrijedna poštovanja, što braniti druge znači biti sluga drugima, željeti drugima pomoći da im se zaštiti život i imovina, da budu zaštićeni i sigurni, pa i uz cijenu da branitelji trpe nesigurnost pa i prijetnju i ugrozu vlastitog života. Isus je jednom rekao svojim učenicima o tome koja je ljubav najveća. Možda bismo mi dali razne i različite odgovore na to pitanje. A On je rekao: „Nema veće ljubavi od ove: tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15,13). A On je prvi za nas položio život svoj, da bi nam pokazao kako nas smatra svojim prijateljima. „Kad je Bog dakle tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.“ (1 Iv 4,11). To su upravo pokazali naši branitelji koji su poginuli za našu slobodu, koji su dali svoje živote za nas – pokazali su najveću ljubav. Zato im hvala i zato im molimo vječni život i nebesku nagradu, a nama njihovu hrabrost u borbama života, u obrani dostojanstva i zaštiti prava, slobode i mira svih ljudi i građana našega grada Siska i naše domovine Hrvatske. Amen.