Mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup
Homilija na misi zaziva Duha Svetog na početku vjeronaučne godine
Sisačka katedrala Uzvišenja Svetog Križa
3. rujna 2011. godine

Dragi vjeroučitelji i vjeroučiteljice, braćo svećenici i časne sestre! Sve vas od srca pozdravljam! Pozdravljam na poseban način č.s. Smilju Čirko iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi, koja je nova predstojnica našeg Katehetskog ureda, kao i s. Editu Ćavar, koja je do sada bila vršiteljica te dužnosti, kojoj na tome zahvaljujem, kao i njezinim zamjenicama – vjeroučiteljicama Pauli Vukčević-Lazar i Gordani Brkanac!

Okupljeni smo danas na početak nove školske godine, moleći pomoć Duha Svetoga za naš rad, za naše poslanje u školama u radu s djecom i mladima.

Sv. Pavao kaže u odlomku poslanice Korinćanima da smo „glinene posude“, tj. sami po sebi ne možemo puno, nas mora ispuniti Duh Sveti. Tako se pokazuje da to djelo, ukojem sudjelujemo, „očito nije od ljudi nego od Boga“.

Crkva danas slavi sv. Grgura Velikog papu koji je živio i djelovao na kraju 6. i početku 7. stoljeća (+604.). Velik je jer se zalagao za obnovu Crkve, a nazvan je i „naučiteljem Crkve“, po brojnim propovijedima i teološkim spisima koje je ostavio. Zar nismo i mi, braćo i sestre, svećenici, časne sestre i vjeroučitelji, također na svoj način „naučitelji Crkve“? Naučavamo Kristov nauk, predajemo djeci i mladima „ne samo evanđelje, nego i srca svoja“, kako veli sv. Pavao Solunjanima (1 Sol 2,8). „Ne propovijedamo mi sami sebe, nego Isusa Krista Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.“ – kaže nam Apostol u pročitanoj riječi Pisma (2 Kor 4,5).

K tome sv. Grgur papa osobito je ostao poznat po uređenju crkvenog pjevanja u liturgiju. Po njemu se to pjevanje naziva „gregorijanskim pjevanjem“. Oblik koji je papa Grgur Veliki (o. 540. – 604.) sakupio u zbirku kanoniziranih koralnih melodija naziva se gregorijanski koral. Gregorijanski korali koriste heksatonske ljestvice, s dvanaest modusa. Prema obliku, razlikuju se akcentus i koncentus. Dugo, ukrašeno izvođenje završnog vokala a u aleluji, naziva se jubilacija. Kasnije se, u 8. st. razvijaju himni, tropi i sekvence, a od 9. st. i višeglasje, kao najava buduće polifonije. Uzimanjem jednoga korala kao osnovne melodije i dodavanjem drugoga glasa u paralelnoj kvarti nastao je organum, prvi polifoni oblik europske glazbe. Osnovna melodija se u tom slučaju naziva cantusfirmus. Oko tisućite godine orgulje se počinju uvoditi u crkve Zapadne Europe. U tradiciji zapadnoga kršćanstva dolazi do nagla razvoja polifone (višeglasne) glazbe u dvanaestom stoljeću (Arsantiqua), a kasnijim razvojem nastaje Ars nova, čiji je vrhunac u doba Palestrine (1525. – 1594.). Važno je, što bih želio naglasiti pri spomenu ovog koralnog crkvenog pjevanja, a koje zahvaljujemo današnjem svecu, da je ono skladno – harmonično. Od njega je nastala polifonija, tj. višeglasje, no to nije disonantno nego konsonantno, tj. usklađeno muziciranje. Tako, skladno, treba biti i naše naviještanje Evanđelja, naše vjeronaučno djelovanje, naše služenje malenima i svima kojima smo pozvani svjedočiti Krista.

To služenje posebno ističe Gospodin Isus u današnjem evanđelju. Apostoli se natječu tko je od njih najveći. A Isus ih poučava da ne smije biti među njegovim učenicima tako kako se ponašaju kraljevi i vlastodršci ovoga svijeta koji žele gospodariti svojim podanicima. On kaže: „Najveći među vama neka bude kao najmlađi i predstojnik kao poslužitelj.“ I daje primjer: „Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.“ (Lk 22,26-27).

Doista, svi mi kršćani – a osobito mi navjestitelji vjere – pozvani smo na služenje. To možda i nije sam sadržaj našega naviještanja, ali je svakako način kako to trebamo činiti. A o načinu često ovisi i kako će sadržaj biti prihvaćen. Isus je došao „ne da bude služen nego da služi“, bio je ne samo na posljednjoj večeri pognut pred učenicima, perući im noge, nego i u svim svojim nastupima, pomaganju bolesnima, pridizanju grješnika – on nije nastupao s visoka, nego kao sluga, kako kaže na jednom mjestu sv. Pavao: „smatrajte jedni druge većima od sebe“ (Fil 2,3). Doista, prignut se može samo onaj koji se pred drugim smatra manji – tko se naime smatra veći, taj očekuje da mu se drugi prigibaju i služe mu. „Vi nemojte tako!“ – neka odjekuju ove riječi Gospodinove u našim srcima, da bismo služili drugima kao što je on nama služio i služi.

Pođimo i mi u školu – ne samo kao oni koji poučavaju, nego prvenstveno kao učenici koji su željni da ih najveći Učitelj uvijek poučava, da bismo onda mogli i mi druge učiti.

Ove školske godine – tamo, pred kraj, točnije 5. i 6.svibnja 2012. – u Sisku dogodit će se Susret hrvatske katoličke mladeži. Zato je također važno da se na to pripremite i vi, drage vjeroučiteljice i dragi vjeroučitelji. Vi možete također puno pomoći – i predstavljajući i tumačeći događaj vašim vjeroučenicima, ali i sami aktivno sudjelujući u pripremama i organizaciji susreta. Od vas mnogo očekujem. Prekjučer sam to isto rekao i svećenicima, a danas to kažem i vama. Svećenici, vjeroučitelji te članovi skupina mladih naših župa imat će presudnu ulogu u pripremi i odvijanju Susreta hrvatske katoličke mladeži u Sisku sljedeće godine.

Susret će se pripremati i odvijati pod biblijskim geslom „u svjetlosti hodimo“ (1 Iv 1,7). Krist je svjetlo koje nas sve prosvjetljuje. U danas pročitanom odlomku Pisma sv. Pavao kaže: „Bog zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.“ (2 Kor 4,6). U našim srcima treba biti svjetlost – da se Kristova svjetlost onda odražava i na našim licima. Zar se ne kaže da je nečije lice „mrko“ ili „smrknuto“? To znači da odražava mrak. Ali nasuprot tomu znamo i vidimo lica koja svjetlošću odsijevaju. Neka takva budu naša lica, neka pokazuju sjaj Kristov, neka iz naših prosvjetljenih duša i srdaca svjetlo Kristovo obasjava naše vjeroučenike, sve ljude s kojima ćemo doći u susret, kolege učitelje, ravnatelje i sve djelatnike u školama, sve roditelje naših vjeroučenika koji će dolaziti na susrete i razgovore s vama.

Duh Sveti je onaj koga nazivamo „srca svjetlosti“. Neka Kristom prosvijetli sve nas i naše djelovanje, naše dane, mjesece i čitavu ovu novu školsku godinu. Amen.