Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Božić

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 25. prosinca 2024.

Draga braćo i sestre,

U božićnoj poruci Riječ Božja nam govori o radosti. „Glasonoše radosti“ smo svi mi koji vjerujemo u Krista čiji rođendan slavimo. „Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske“, poziva nas prorok Izaija (Iz 52,7-10). On je to govorio Židovima koji su doživjeli poraz, rušenje svoga grada Jeruzalema, izgnanstvo u Babilon… Prorok im sada navješćuje radost, sreću i spasenje. Oni koji su ožalošćeni i poniženi ponovno se imaju čemu nadati, imaju se razloga veseliti…

Taj je razlog za radost ispjevala naša hrvatska vjernička duša, kada u božićnim pjesmama poziva: „Radujte se, narodi, kad čujete glas, da se Isus porodi u blaženi čas!“ ili „Veselje ti navješćujem, puče kršćanski“, kao i pjesma upućena majci Mariji: „Veseli se, Majko Božje, puna milosti!“ Pravi razlog radosti i veselja jest rođenje Isusa, Kralja nebeskoga! On naime dolazi da spasi čovjeka, da ga podigne iz njegova grijeha, nekada i očaja, da mu daruje novu snagu i radost postojanja…

Kako god se Bog brinuo za Židove u Starom zavjetu, činio je to posredstvom svojih proroka, no u ove naše dane progovorio nam je u Sinu, kaže Poslanica Hebrejima (Heb 1,1-6). To je novost, velika promjena, puno veći iskaz ljubavi prema čovjeku: Bog je odlučio dati nam svoga Sina. Nije više izdaleka govorio, opominjao, tješio, nego je samog Sina darovao da on bude Božja Riječ, Božji govor.

Taj se govor, ta Riječ Božja – utjelovila: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ Evanđelje po Ivanu (Iv 1,1-18) poistovjećuje Boga s Riječju: „U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.“ Da bi evanđelist Ivan opisao Boga Riječ kaže da je u njoj život i uspoređuje ga sa svjetlošću. Život i svjetlo je od Boga, a smrt i tama su odsutnost Božja, prisutnost đavla i grijeha.

Molimo se danas da bismo mogli i mi osjetiti tu radost, ne samo radost proslave još jednog blagdana Božića, nego još više radost zbog osobnog susreta s Isusom koji je Riječ Božja, koji je naš život i svjetlost svijeta, i koji je nama došao.

Posebno je tužna Ivanova tvrdnja: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ Evanđelist prije svega misli na Židove koji su njegovi, Božja svojina, k svojima je došao, ali oni ga nisu primili. Tu možemo vidjeti i Betlehem koji nije našao mjesta za rođenje Spasitelja, u kojemu su sva vrata građana toga grada bila zatvorena… dobro, netko će reći, grad je bio pun gostiju koji su došli, kao i Josip i Marija, na popis u grad svojih otaca… pa ipak, kako su mogli zatvoriti vrata obitelji koja je čekala porod djeteta?! Dok se mi tome čudimo, zar ne možemo pronaći nebrojeno mnogo primjera i danas, kad mnogi ne žele vidjeti trudne ženu, ne žele porod u svojoj kući, ne žele dječji osmjeh i plač… Kakva smo mi to bića koja se ne raduju djeci, koja ne pozdravljaju rođenje i ne prihvaćaju roditelje?

Međutim, ne odnose se Ivanove riječi samo na Betlehem. Još više one tangiraju Jeruzalem i sav Izrael jer Božji je narod odbacio Mesiju – Krista, nije prepoznao dolazak Sina Božjega, dao ga je raspeti, ubiti i ukloniti s lica zemlje… Isus, premda grijeha ne počini, postao je ispit savjesti te je smetao mnogima i zato su ga vjerski poglavari i narodni vođe predali rimskom upravitelju s optužbom da zavodi narod, da bogohuli i da se pravi Bogom, tražeći njegovu smrtnu presudu. Oni su izabrali ubojicu, a odrekli su se pravednika. Koliko je to sablažnjivo i grozno, koliko to vrijeđa naše osjećaje za pravednost! Pa ipak, židovski su vođe uspjeli podići velik broj naroda koji je od Pilata tražio: „Raspni ga, raspni!“

Ali ni to nije sve što je sveti Ivan mislio kada je napisao da je k svojima došao a njegovi ga nisu primili. Naime, Krista su se odrekli i neprestano ga se odriču, Krista su osudili na smrt i neprestano ga osuđuju svi oni koji kroz više od 20 stoljeća izvrću njegov nauk, koji pogrđuju njegovu Crkvu, koji i danas njegovu ljubav i dobrotu proglašavaju mržnjom i zlom te ga odbacuju i ne žele. A nikada ga nisu ni tražili ni susreli.

Zar nije to istina i u našoj katoličkoj Hrvatskoj?

Velika je većina naših ljudi krštena i osobno se deklariraju katolicima, ali rijetko tko prosvjeduje kada se pogrđuje Krist, kada se Kristov križ izbacuje iz javnih ustanova, kada se kršćanske blagdane slavi bez Krista i kada se promovira poganstvo i bezbožnost! Naši su ljudi veoma pasivni kad se radi o vjeri koja je odgojila sve nas i bez koje ne bismo danas ni postojali, kao civilizirani, opismenjen i kulturan narod… Bez Krista to ne bi bilo moguće! Pa ipak se bilo prešutno bilo izričito njega niječe i izbacuje: iz dječjih vrtića i škola, a najgore je to što ga se izbacuje i iz vlastitih obitelji. Kad se ne poštuje Život sam, kako da onda vlada Svjetlost a ne tama u našim srcima? Kako ćemo naći smisao i radost života, ako onoga koji je njegov izvor gušimo i zaobilazimo, dapače niječemo?!

Tako Božić postaje trenutak susreta s Istinom. Istinom o Kristu, ali i istinom o sebi, o nama samima.

Ako smo naime izabrali Krista, zašto onda slijedimo u svojem životu zavodnika, anđela tame a ne svjetla?

Možda bismo danas, na ovaj sveti dan, trebali posebno razmišljati o daru radosti. Radost je u Riječi, u spoznaji da Bog nama osobno i svakome posebno govori, da je naš suputnik, da je među nama Emanuel – Bog s nama. To je temelj najveće radosti.

Doista, danas mnogi psiholozi i stručnjaci pedagozi govore da živimo u vremenu kada su pokidani mnogi odnosi, pa tako ni u obitelji nema dovoljno komunikacije i zajedništva. Negdje sam pročitao da prosječno otac i majka s djecom razgovaraju samo 7 minuta dnevno! Je li to moguće? Pa zar nije to najljepše, kad roditelji provode svoje vrijeme sa svojom djecom, pričaju im što oni znaju i što su doživjeli, a djeca pitaju i žele podijeliti ono što proživljavaju i nauče u vrtiću, u školi, s prijateljima i pitaju se što je istina. Ako im nemaju vremena njihovi stariji svjedočiti što je život i kako se treba nositi s poteškoćama, događat će se na žalost i ono najgore, kao što smo bili svjedoci nedavnih tragičnih događaja u jednoj osnovnoj školi.

Djeca se informiraju s društvenih mreža, u medijima… u kojima često nalaze krive informacije i u igricama poprimaju nasilničko ponašanja.

Zato se trebamo vratiti obitelji. Božić je blagdan obitelji. Nije samo važno da se okupimo oko punog stola, nego je još važnije da nas okupi u zajedništvo ljubavi naš Gospodin Isus koji je za svakoga od nas došao. To treba podijeliti i svjedočiti, iskustvo dolaska Sina Božjega na svijet. Jer ta nas spoznaja čini radosnima, dobivamo samopouzdanje i vjeru u sami sebe – kad čujemo i slavimo događaj Božjeg dolaska i prebivanja s nama – znajući koliko smo Bogu važni.

Emanuel. Bog je s nama. Uvijek, u svemu, u dobru i zlu, on se brine za nas jer smo njegova ljubljena djeca.

Ima jedna dobra stara riječ o Bogu, još iz vremena skolastike, a kaže da je Bog Svedržitelj. Da, on je Stvoritelj, on je i naš Otkupitelj, ali nazivom Svedržitelj izričemo svoje pouzdanje u onoga koji sve drži moćnom rukom svojom, bez kojega nema ničega i bez kojega mi ne bismo postojali. Njemu dugujemo sve što jesmo i imamo, on nas sve drži kao otac svoje dijete. Tako također možemo prevesti i stari naziv iz antičkih vremena za Krista: Pantokrator – što znači Svevladar, ali i Svedržitelj.

Molimo danas Gospodina koji se rodio za nas, za svakog čovjeka, da svima donese ne tek pune ruke darova nego puna srca radosti i mira. To nam je najpotrebnije a upravo to on dariva onima koji ga s ljubavlju čekaju i primaju. Krist Gospodin neće doći nasilno niti nas pohoditi bez našeg pristanka, on dolazi samo onoj duši koja ga želi i prima ponizna srca.

Umnoži, Gospodine, radost u našim srcima, obdari nas mirom i sve ljude okupi u zajedništvo svojih učenika. Molimo Te osobito za našu djecu, molimo Te da im budeš bliz od njihove najranije dobi te ih ispunjaš svojim mirom i radošću. Molimo Te također za naše obitelji da u njima vlada ljubav, da se ne daju zaplašiti nikakvim prijetnjama zloga i ovoga svijeta, da ujedinjeni s Tobom sačuvaju radost i mir te tako svi budemo Tvoji svjedoci u svijetu. Amen.

Today we ask the Lord who was born for us, for every human being, to bring everyone not only hands full of gifts but hearts full of joy and peace. That’s what we need the most, and that’s exactly what he gives to those who wait and receive him with love. Christ the Lord will not come by force or visit us without our consent, he comes only to those souls who want him and receive him with humble hearts.

Multiply, Lord, the joy in our hearts, bring to us your peace and make all people your disciples. We ask You especially for our children, we ask You to be close to them from their earliest age and to fill them with your peace and joy. We also ask You for our families that love be in them, that they are not in the temptation and fear from the evil one of this world, that united with You they preserve joy and peace, so that we may all be Your witnesses in the world today. Amen.

Merry Christmas to all of you!