Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Bogojavljenje 2015.

Sisačka katedrala, 6. siječnja 2015.

Danas, braćo i sestre, promatramo pred novorođenim Kraljem, našim Gospodinom Isusom Kristom koji se rodio u Betehemu – poklonstvo mudraca s Istoka.

Ovi su mudraci došli, kako smo čuli u Evanđelju, najprije u Jeruzalem tražeći novorođenoga Kralja. A gdje bi drugdje i tražili kralja nego na kraljevskom dvoru, dakle u Jeruzalemu! Međutim, kralj Herod ništa ne zna o tome, a jer se boji za svoje prijestolje i jer misli da mu neki novi kralj želi preoteti kraljevstvo, svojom lukavošću od mudraca želi saznati gdje se rodio taj novi kralj. Zanimljivo, mudraci ili kraljevi Istoka tako su ni krivi ni dužni uvučeni u životnu opasnost. Oni su naivno povjerovali da će na kraljevskom dvoru naći gostoprimstvo i zahvalnost što su s daleka došli pokloniti se novome kraljeviću, ali gle – ovaj kralj u Jeruzalemu traži načina kako da ukloni, dapače brutalno ubije tog novorođenog Kralja, a time se i oni ne znajući nađoše u problemima. To su saznali tek kasnije, kad su pronašli novorođeno Dijete i poklonili mu se jer im se ukazao anđeo i opomenuo ih da se ne vraćaju Herodu. Tako su oni, nakon radosnog susreta, otišli u svoju zemlju drugim putem, zaobilazeći kralja Heroda.

Ipak, čini se da taj okrutni i nasilni kralj – koji je, da bi se riješio konkurencije i rivala, učinio zločin i pobio svu mušku djecu do 2 godine u Betlehemu – premda je stao između mudraca i djeteta Isusa, nije uništio radost s kojom su obogaćeni otišli mudraci svojim kućama nakon što su pronašli Isusa u Betlehemu.

Što nam to govori, draga braćo i sestre?

I mi u životu ne možemo ne susresti i one koji nas, i bez naše nakane i želje, svrstavaju u svoje neprijatelje i čine nam zlo, i mi možemo susresti neiskrene i lukave ljude, prepredene i sebične, one koji spremaju nasilje, ali se znaju pritajiti i s umiljatim licem pozivaju da im se vjeruje, međutim to nama ne može oduzeti nutarnju radost – jer smo susreli Spasitelja, Gospodina Isusa Krista!

Kad je već o kralju Herodu riječ, poznato je koliko je vlastodršcima svojstvena lukavost i prijetvornost, koliko su spremni na laž i obmane, samo da ne izgube svoje pozicije, svoj prijestol i svoju moć! No, svaka sila za vremena, znaju reći naši ljudi. Doista mnogo je bilo diktatora i vlastodržaca koji su znali lijepo govoriti, ali su istodobno slali one ljude s kojima se nisu slagali na robiju, ili su ih dapače i svirepo dali ubiti – poput crne ruke atentatora koji su sijali smrt diljem svijeta gdje god se našao itko tko bi dovodio u pitanje „božansku veličinu“ i predodređenost diktatora da, kako bi on želio, vlada zauvijek.

Bilo bi zanimljivo danas razmišljati i o toj tihoj sreći koja je obuzela mudrace s Istoka koji su s daleka došli u židovsku zemlju tražeći novorođenoga Kralja.

Pri tome je važnu ulogu odigrala zvijezda koja ih je vodila. Oni su slijedili tu zvijezdu i bili su veoma radosni kada su ju ponovno ugledali, nakon što su otišli od Heroda i pošli iz Jeruzalema u Betlehem, kako su ih poučili pismoznanci. Slijedili su zvijezdu i ona ih je dovela do mjesta gdje je bio Dijete Isus.

Veoma je znakovito što je napisao jedan bivši visoki dužnosnik, nakon što se obratio. On je rekao: „Slijedio sam krivu zvijezdu vodilju“ (Z. Tomac). Slijediti krivu zvijezdu vodilju zapravo je metaforički govor i znači ići krivim putem, srljati u vlastitu propast. To često ljudi ne znaju i u dobroj vjeri čine zlo i sami sebi naude. Ipak, neke su zvijezde hvala Bogu pale, neke još krvavo svijetle i zavode ljude, a neke su doista prave i jedine kadre pokazati čovjeku put u život.

Međutim, da bi se pronašlo pravu zvijezdu vodilju i da bi se našlo cilj svoga putovanja, treba prvo poželjeti tražiti ono što je jedino potrebno. Sjećamo se, Isus je kasnije u Betaniji rekao Marti: „Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a samo je jedno potrebno“ (Lk 10,41-42). Što je to jedino potrebno u životu, tako da je važno to pronaći i onda se sve posloži i sve je na svom mjestu u životu? Možda je bolje promijeniti pitanje i reći: ne „što“ nego „tko“ nam je to jedini potreban?

Doista, neki će tražiti moćnike ovoga svijeta i klanjati im se, obožavati ih kao bogove. Drugi će obožavati neke pjevače ili sportaše – čak ih i zvati „zvijezdama“, no mi kršćani, mi tražimo i nalazimo kao jedinog potrebnog samo – Krista Isusa, našega Gospodina. Tko njega nađe našao je sve!

A mudraci su krenuli na put tražiti novorođenoga Kralja. Koliko ih je to stajalo, pitamo se! Možda su im se i njihovi kolege, susjedi i prijatelji obraćali s porugom: Pa kud sad treba ići, zar nije sve što trebate znati kod kuće, kako mislite da je tamo negdje neki novorođeni kralj vrijedan da pođete na tako dalek put? I slično! No, oni se nisu dali obeshrabriti, krenuli su. Pošli su, rekli bismo danas, u rizik. Nisu znali što ih čeka, ali bili su hrabri.

Bili su zapravo u biti – tražitelji. „Onaj koji traži, nalazi“ (Mt 7,8), rekao je Gospodin. Tako su oni već anticipirali ove njegove riječi, vjerujući da će na kraju svoga puta doći do cilja svoga traženja.

Mogli bismo razmišljati i o tome da su oni bili pogani, pripadnici nežidovskih naroda i zato strani Židovima koji su samo sebe smatrali jedinim pravim vjernicima. Pa kako to da onda oni pogani dolaze do Krista, dok sami Židovi ne prepoznaju u njemu Mesiju i ne dolaze mu se pokloniti? Je li to moguće da se nevjernicima Gospodin prije ukazao nego vjernicima? Da, moguće je, no pitanje je kakvi su vjernici – vjernici i kakvi nevjernici – nevjernici. Kad slušamo svetoga Oca Papu Franju, tada nas sve pogađaju njegove riječi jer su to proročke riječi. On ne štedi ni crkvene ljude ni nas vjernike. Nedavno je rekao da biti vjernik znači živjeti kao vjernik, a ne se tek zvati vjernikom. Točnije na blagdana sv. Stjepana izričito je rekao ovo: „Ne zaboravite! Kršćansko zajedništvo je misliti, osjećati se i živjeti kao kršćanin. A ne da mislite kao kršćani, a živite kao pogani“ – rekao je Papa okupljenim vjernicima. Doista, moguće je da i „nevjernici“ postanu i budu dobri vjernici, odnosno da oni pronađu novorođenoga Kralja i prije nego neki nazovi „vjernici“. Riječ je naime o tome da vjernik znači biti tražitelj, onaj koji traga za istinom, onaj koji je neumoran u slušanju i vršenju Riječi Božje.

Međutim, kod nas je često obrnuta situacija pa i nevjernici žele biti vjernici, ali ne zato da se doista obrate i dođu k Isusu, nego da bi im ljudi pljeskali, da bi ih birali na željene javne funkcije i da bi na taj način prevarili i vjernike i nevjernike. No, Boga se ne može prevariti, to zaboravljaju. To možda svi mi zaboravljamo kada ne živimo ono što govorimo da vjerujemo, te je današnji blagdan poticaj za ispit savjesti svima nama da bismo doista bili neprestani tražitelji istine i da živimo ono što nas Gospodin uči, a ne da samo govorimo da smo vjernici, a da i životom ne svjedočimo svoju vjeru.

Molimo Gospodina danas i za sve znanstvenike, koje predstavljaju mudraci s Istoka. Oni su očito bili zvjezdoznanci i proučavatelji starih židovskih proročanstava i svetih knjiga, te su zaključili da je baš sad došlo do ispunjenja obećanja koje je Bog dao Židovima. Htjeli su to sami vidjeti, doživjeti i uvjeriti se. Kad su upoznali Isusa, poklonili su mu se. Molimo se za to da se i današnji znanstvenici znaju i mogu pokloniti Gospodinu! Da tako i znanost bude moralnija i više služi dobrobiti čovjeka.

Mudraci Isusa darivaju. Dali su mu dragocjene darove: zlato, tamjan i smirnu. I mi smo pozvani na darivanje. Što mi međutim možemo Bogu darovati, a da on to već nema? Ta sve što imamo on nam je darovao. On ipak čeka na naš dar i nada se daru nas samih, jer nam je darovao slobodu i od nas očekuje da se dragovoljno njemu privinemo, da ga izaberemo za prijatelja i da ga slijedimo.

Gospodine, molimo Te za sve nas u domovini Hrvatskoj. Molimo Te da nas Ti privučeš da poželimo doći bliže k Tebi, poput svetih mudraca s Istoka. Molimo Te također da naš narod ne slijedi krivu zvijezdu vodilju, da pronađe put k Tebi, da se svi koji hoće dobro našoj Domovini trude u Tebi naći sigurnost, te u radosti i miru budu neprestani tražitelji istine, Krista Gospodina, kojega jedinoga treba slijediti i njemu se jedinome pokloniti.

Amen.