Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagoslovu crkve sv. Antuna Padovanskog u Odri

Odra Sisačka, 13. lipnja 2025.

Dragi Božji narode, dragi župljani župe sv. Antuna Opata u Odri Sisačkoj,

Pozdravljam vas sve – posebno naše drage goste iz Mađarske: u ime gosp. Miklos Soltesz-a, državnog tajnika Mađarske Vlade koji nije mogao doći iz Budimpešte pošt. gosp. dr. Csabu DEMCSÁK-a, veleposlanika Mađarske u Hrvatskoj, poštovanog gosp. sisačko-moslavačkog župana Ivana Celjaka, poštovanog sisačkog gradonačelnika Domagoja Orlića, sve vas, braćo svećenici, č. sestre, dragi župljani ove župe, dragi gosti! Pozdravljam na osobit način sve zaslužne za gradnju ove crkve; to su: projektantica Zrinka Boban, izvođač GME vl. Davor Vrbanek, nadzor Mario Krvavica, glavni inženjer Stanko Nikolić i poslovođa gradilišta Anto Mijatović, kome čestitam i imendan!

Radosni smo danas što smo uspjeli do blagdana sv. Antuna Padovanskoga završiti izgradnju ove crkve i njezino vanjsko uređenje. Tako se stekla mogućnost za blagosl crkve, jer se u njoj može slaviti sv. Misa. Ipak, kao što vidite, još je velik posao pred nama do njene posvete: treba crkvu urediti i iznutra, namjestiti i nabaviti sav namještaj, zvona, urediti okoliš… Zato ćemo se moliti: sa zahvalnošću za sve naše donatore, među kojima je najveći donator Mađarska Vlada, te za sve naše potrebe koje su povezane s ovom crkvom i župom. Neka nas zagovara i usliši zaštitnik ove crkve sv. Antun Padovanski kojega danas slavimo. Čuli smo čitanja za današnji blagdan:

U prvom čitanju iz Knjige Mudrosti (Mudr 7, 7-14) sveti pisac kaže da se pomolio i primio duh mudrosti. Zavolio ju je jer kaže, „sve zlato pred njom je kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote, i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.“ Tako kaže, oni koji ljube mudrost Božju postaju prijatelji Božji, preporučeni darovima njezina nauka.

U tom daru mudrosti prepoznajemo svetog Antuna Padovanskoga koji je „svetac svega svijeta“, suradnik svetoga Franje Asiškoga, onaj koji je znao u poniznosti napredovati u znanju teologije, ali još više u mudrosti vjere. Bio je izvanredni propovjednik i na njegove riječi obratile su se tisuće nevjernika u 13. stoljeću u sjevernoj Italiji i južnoj Francuskoj. Kao velik poznavatelj Svetoga Pisma postao je naučitelj Crkve i zaštitnik teologa posebno u franjevačkom redu. Ipak, više negoli u znanstvenim krugovima, on je postao popularan među običnim vjernicima koji su mu se utjecali i danas mu se utječu u svim svojim potrebama, vjerujući u njegov moćni zagovor kod Boga. Tako je postao poznat kao „čudotvorac“ i prenose se kroz povijest mnoge zgode u kojima su vjernici zadobivali uslišanje u svojim potrebama na njegov zagovor.

I mi se danas utecimo moćnom zagovoru sv. Antuna. Neka on koji je bio ispunjen Božjom mudrošću i prenosio Radosnu vijest tolikima i nama danas pomogne da nađemo put prema Svjetlosti i postanemo prijatelji Božji.

U čitanju Poslanice Efežanima(Ef 4, 7-15) sveti apostol Pavao iznosi kako Bog svakom daje neki dar, tako da „dade“ jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje, i to sve „za izgrađivanje Tijela Kristova… istinujući u ljubavi…“  Tako je Gospodin svetom Antunu dao mnoge darove, učinio ga je učiteljem, propovjednikom i širiteljem Kristova kraljevstva. Neka i svima nama Gospodin dade one darove koji su potrebni danas, za naš narod i našu Domovinu. I vodstvene službe su važne u društvu, tako i naš župan i naš gradonačelnik, kojima čestitamo na izboru, važni su nam svima jer nas vode pa se za njih moramo još više moliti da svima čine dobro i unaprijede naš grad i našu županiju. Sveti Ante je sigurno naš najomiljeniji svetac, premda zadnjih godina to prvenstvo preuzima naš hrvatski svetac bl. Alojzije Stepinac. Mogli bismo reći da trebamo ujediniti svoje molitve, kako svetom Anti tako i bl. Alojziju, jer nas oni zajedno mogu dovesti na pravi put, put svetosti, a to znači da budemo sretni ljudi, da idemo pravim putem, da konačno zadobijemo Kraljevstvo nebesko. Spojio bih Antunov žar za Krista i Stepinčevu upornost u ljubavi prema hrvatskom narodu…

Evanđelje po Marku (Mk 16,15-20) donosi nam Isusove riječi, možemo reći zapovijed, apostolima: ‘Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju!“ Zanimljivo je da Gospodin obećava da će on biti s onima koji budu propovijedali njegovu Radosnu vijest te će čudesima pratiti i pomoći da budu uspješni. To misli evanđelist kada kaže: „Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima.“ Ti popratni znakovi su čudesa. Neki kažu da nema čudesa, da je to nemoguće, racionalno gledajući čudesa su doista rijetka, jer ako je Bog stvoritelj ovoga svijeta u kojem vladaju zakonitosti fizike, astronomije, medicine i općenito svi drugi prirodni principi koje je sam Stvoritelj stavio u ovaj svijet, onda on ne treba njih mijenjati jer su kao takvi potrebni, premda ih uvijek ne razumijemo. Ipak na žarku molbu i zagovor svetaca on može učiniti da se dogode i čudesa. Ja bih rekao da se u životu vjernika čudesa svaki dan događaju. Na primjer: zar smo se mi mogli nadati da nam mađarska Vlada daruje donaciju kojom smo mogli podići ovu crkvu? Netko će reći: oni su htjeli pomoći kad su vidjeli kolike je štete i patnje izazvao strašan potres koji nas je pogodio. Pa ipak, kako to da nam ni jedna od preostalih 26 članica Europske unije nije dala takav dar da bi se mogla podići jedna srušena crkva? Dobro, možemo reći da i EU pomaže preko svojih fondova i tako gradimo ostale crkve, ali u tim darovima su i sredstva iz Mađarske, pa ipak su oni nama darovali povrh toga i tako velik dar da smo mogli sagraditi jednu crkvu.

Sama gđa Anico Orban, supruga premijera Viktora Orbana, bila je među pet delegacija iz Mađarske koje su nam dolazile 2021., poslije potresa, željni pomoći. Tada sam im rekao da se prijatelji poznaju u nevolji. I zato mi je drago da se ostvaruje to čudo, jer to je čudo Božje da su nam oni tako puno pomogli da smo mogli doći do ove crkve. Kapela sv. Antuna Pustinjaka je stradala i nije obnovljena, a i već prije potresa planirali smo sagraditi novu crkvu jer je osnovana župa u Odri te smo stoga malo po malo kupovali kuću pa zemlju za gradilište i konačno – kao čisto čudo – došao je dar iz Mađarske i s njihovom smo suglasnošću ušli u gradnju ove crkve. Hvala svima na pomoći, ali posebno mađarskoj Vladi na tome da naš san o novoj crkvi postaje stvarnost.

Čudesa su svuda oko nas, samo je pitanje kako mi promatramo događaje i stvari. Znate, kaže da istu čašu vode promatraju pesimist i optimist: i dok pesimist kaže, eto pola nedostaje, optimist se raduje i kaže, još je polovica ostala! Tako i vjernik i nevjernik: dok nevjernik samo tuži i kuka, jadikuje nad ovim svijetom, nad pokvarenim ljudima i vremenom pandemija, ratova, neimaštine, nemorala i problemima koje vidi svuda oko sebe, vjernik zahvaljuje Bogu što ima dobrih ljudi, što mnogi hvale Boga i čine dobro jedni drugima, što ima onih koji se posvećuju zbrinjavanju bolesnih, siromašnih, gladnih… što napokon sunce sja i ptice pjevaju!

Sad ja nabrajam čudesa koja su više vanjske naravi, no najveće je čudo kad netko tko ne vjeruje dođe do vjere, takne ga milost Božja te poput svetog Pavla postane Kristov učenik. Ta nutarnja nevidljiva čudesa su najveća i najvažnija u našem životu, da bismo imali smisla živjeti i u miru provoditi svoje dane i s nadom čekati vječni život. Neka nam sveti Ante izmoli milost vjere, neka nas utvrdi u ljubavi prema Kristu i čudesa u životu s Bogom, komu je on svim srcem služio, da i mi njega nasljedujemo i širimo lijepe i radosne vijesti o Božjoj ljubavi! Amen.

MOLBA NA KRAJU MISE (nakon župnika Ivice):

Dragi vjernici, dragi gosti! Moram vam reći još jednu važnu stvar. Lijepo je blagosloviti novu crkvu i vi svi vidite kako je lijepa i svi joj se radujemo. No, sad već me mnogi pitaju: hoćemo li nastaviti uređivati je i kada će biti posve dovršena? Na to pitanje moram ovako odgovoriti: kada bismo imali sredstava, mogli bismo odmah nastaviti i za godinu dana, na sljedeće Antunovo, mi bismo ovu crkvu mogli i posvetiti – jer još joj nedostaje, kao što vidite: unutarnja fasada i bojanje zidova, uređeni pod – najvjerojatnije od kamena, postavljen čvrsti tj. kameni oltar, ambon, svetohranište i krstionica, klupe, rasvjeta, razglas, grijanje… Dali smo izraditi troškovnik i on kaže da nam za to treba još otprilike pola utrošenih sredstava do sada. Dakako, molim Mađarsku Vladu – kojoj sam dostavio izvješće o utrošenim sredstvima – da nam još pomogne, ako može, da crkvu i iznutra dovršimo i uredimo. Međutim, ako to ona i ne može više – jer puno nam je već darovala – morat ćemo sami završiti ovu crkvu. To ne mora bit iza godinu dana… crkve se grade godinama i uređuju i urešuju… U svakom slučaju iznosim molbu vama, dragi vjernici, župljani ove župe: pomozite svojim darovima, ne oglušite se darivati za gradnju svoje crkve! To je vaša crkva, neće je odnijeti ni biskup ni župnik, kad nas više ne bude… ostat će ovdje, u Odri. Mi znamo da je svima danas teško, ali oni koji vole Crkvu nešto će uvijek moći žrtvovati i dati. Bilo mi je teško poslije Božića kad je na RTL-u iznesena optužba protiv župnika da skuplja darove za Crkvu. A što bi trebao? Ta nikoga nije optuživao, nego je svima zahvaljivao – i onima koji su dali 10 eu i onima koji su dali 100 eu… jedino nije bio najbolji trenutak jer su mediji to krivo povezali s darovima za blagoslov kuća, što nije bilo točno! A posve su zatajili činjenicu da se gradi nova crkva. Tada mi je župnik iznio podatak, da je on objavio oko 100 obitelji koje su darivale za Crkvu, a blagoslovio ih je oko 600. Zato ja kažem – on neće jer ga je to povrijedilo: i ostalih 500 obitelji bi trebale nešto darovati, pa bilo to i po 1 eu. Apeliram na vašu savjest, nikoga ne prisiljavam, niti ćemo ikoga prozivati da je dao malo ili puno, nego samo molimo: pomozite koliko možete jer vidite – gradi se vaša crkva. To se događa jedamput u 200 /300 ili još više godina. Kad sam došao ovamo za biskupa, baš vaši župljani molili su me da razmišljamo gdje bismo i kako gradili župnu crkvu. Bilo je više lokacija u igri, izabrana je ova. Puno nas je stajala, ali na obroke smo to isplatili. A crkvu ne može sama biskupija graditi – jer trenutno financiramo više gradnji, tako da kucam na vaša srca i velikodušnost te se nadam da ćemo zajedno dovršiti ovu crkvu. Hvala svima!