Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na blagdan Marije, Majke Crkve
Zagreb, Trnovčica, 9. lipnja 2025.
Poštovani i dragi vjernici, braćo i sestre,
Danas Crkva slavi blagdan Marije, Majke Crkve kojoj je posvećena i vaša crkva ovdje u Trnovčici.
Prilika je to da se prisjetimo kako je i zašto ustanovljen ovaj blagdan i što on znači.
Na Drugom vatikanskom saboru bile su rasprave o tome treba li BD Mariju proglasiti Majkom Crkve, no iz ekumenskih razloga od toga se odustalo, premda se u konstituciji Lumen gentium u br. 53 i 65 zapravo upravo to iznosi kada se kaže:
„Djevica Marija koja je po anđelovu navještenju primila u srce i tijelo Božju Riječ i svijetu donijela Život, priznaje se i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja… Majka Božjega Sina i zato premila kći Oca i svetište Duha Svetog, po kojem daru odlične milosti daleko nadvisuje sve druge stvorove nebeske i zemaljske… Jer je ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici koji su udovi one Glave, zato se ona pozdravlja i kao preodlični i sasvim osobiti ud Crkve i njezin tip i najizvrsniji uzor u vjeri i ljubavi te je Katolička Crkva poučena od Duha Svetoga s djetinjom ljubavlju štuje kao preljubljenu majku.“ (LG 53)
„… Crkva opravdano gleda na onu koja je rodila Krista, začeta po Duhu Svetom i rođena od Djevice, da se on po Crkvi rađa i raste i u srcima vjernika. Ta je Djevica u svom životu bila uzor onoga materinskog osjećaja kojim trebaju biti prožeti svi koji rade u apostolskoj misiji Crkve na preporodu ljudi.“ (LG 65)
Nama Hrvatima je posebno drago što je ovu formulaciju Koncil donio na prijedlog kardinala Franje Šepera, naime da je Marija uzor majčinskog osjećaja s kojim ona prati članove Crkve pa je po tome svima nama također uzor kako bismo i mi trebali jedni druge osjećati ne samo kao svoju braću i svoje sestre, nego se i brinuti jedni za druge s majčinskim osjećajima tj. onako kako se mati brine za svoju djecu. (usp. V. Košić, Kard. F. Šeper i LG, Veritatem facientes in caritate, Šeper 3, NDS, Zagreb 2003, 164-165). Kako veli p. Bonaventura Duda, tu je Koncil ustvrdio da „od Marije Crkva uči da bude Majka“.
Na kraju, pri proglašenju te konstitucije LG papa Pavao VI. je rekao za Mariju da je ona doista Majka Crkve.
Tu je pobožnost prema Mariji kao Majci Crkve posebno nastavio i njegovao papa Ivan Pavao II. koji je i ustanovio ovaj blagdan Marije Majke Crkve te na apostolskoj palači u Vatikanu dao napisati pod mozaik BDM: Mater Ecclesiae – Majka Crkve. On je i u Litanije lauretanske stavio zaziv: Majko Crkve, moli za nas!
Svakako je nemjerljiva zasluga svetoga Pape Ivana Pavla II. što je Crkvu snažno učvrstio u štovanju Presvete Bogorodice, pa se ga često naziva i da je on Marijanski papa. Napisao je nekoliko enciklika o njoj: Redemptoris Mater, Mulieris dignitatem, te posljednju Rosarium Virginis Mariae u kojoj je uz postojeća tri dodao i četvrto otajstvo krunice, Otajstvo svjetla.
Blagdan Marije Majke Crkve koji je uveo papa Ivan Pavao II., nije bio zapovjedani nego samo neobvezni spomendan koji je obveznim učinio papa Franjo. I to od početka na današnji dan, na Duhovski ponedjeljak.
Čvrsta je naime povezanost Marije i Duha Svetoga. Ona je začela Sina Božjega po Duhu Svetom, te je – kako izvješćuju Djela apostolska – bila prisutna na molitvi apostola koji su poslije Isusova uzašašća molili za silazak Duha Svetoga. Stoga je Crkva Mariju uvijek povezivala s Duhom Svetim.
Kardinal Leo Suenens u djelu „Teologija apostolata“ govori o Mariji koja je sjedinila u sebi sve milosti i darove Duha Svetoga, toliko da promatrajući Mariju možemo najbolje doživjeti veličinu i djelovanje Duha Svetoga. U njoj su sjale sve vrline i duhovski darovi, sva je bila prožeta Duhom Svetim i ponizno služila Bogu kako ju je vodio Duh Sveti te je i svima nama vjernicima u tome uzor.
Današnja nam čitanja također govore o tome, o Marijinom ulozi i djelu Duha Svetoga u njoj.
Čitanje Knjige Postanka (3,15) donosi poznati tekst kojim Bog poslije pada prvih ljudi proklinje zmiju i prijeti joj kako će Žena začeti Dijete koje će toj zmiji satrti glavu. Riječ je o slici u kojoj prepoznajemo Mariju čiji Sin će pobijediti đavla. Stoga se smijemo Mariji utjecati u svim kušnjama kojima smo izloženi, u svim teškoćama života i u svim napastima kojima nas đavao želi odijeliti od Boga. Tko zaziva Mariju taj pobjeđuje, jer ona nam je donijela i darovala Sina Božjega, našega Gospodina koji je pobijedio Kneza ovoga svijeta: „To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Ivan 16,33), rekao je svojim učenicima Isus.
U evanđelju apostol Ivan kao svjedok donosi Isusove riječi s križa koje je uputio svojoj Majci Mariji i svojem ljubljenom učeniku Ivanu: „Ženo, evo ti sina!“, te učeniku: „Evo ti majke.“ (Iv 19,25-26)
Sveti oci prvih stoljeća ove Isusove riječi tumače u smislu povjeravanja Ivanu Marije koja će poslije smrti Isusove ostati sama, bez zaštite. Izvjesno je da je sveti Josip već umro te bi Marija ostala sama, a Isus se želio za nju pobrinuti. Zato i evanđelista kaže: „I od toga časa uze je učenik k sebi.“ (ib., 27)
Međutim, u ovim se riječima može pronaći i drugo dublje značenje koje se tiče svih nas, koji smo Isusovi učenici. Tako već tumače teolozi da je Isus povjerio svoju Majku i svima nama te nam ju dao za našu majku.
Mi dakako nismo tjelesna djeca Marijina, ali zato možemo biti njezina duhovna djeca, kao što i ona nama može biti duhovna Majka. Naš je život s njome, pod njezinom zaštitom i s njezinom pomoći bolji: ona nas vodi k Isusu, ona nas zagovara svojom molitvom u nebu pred Božjim licem, ona nam daje svojim primjerom podnošenja boli i nevolja po Božjoj volji snage da i mi hrabro i s vjerom prihvaćamo sva trpljenja i znamo da je to put kojim je prošao i naš Spasitelj Isus i BD Marija.
Papa Franjo je u djelu „Nada ne razočarava“ napisao o Mariji:
„Ona nije žena koja pred životnim nesigurnostima ili kada se čini da ništa ne ide kako treba zapada u očaj. Ona nije ni žena koja snažno prosvjeduje ili proklinje životnu sudbinu koja često pokazuje neprijateljsko lice. Ona je naprotiv žena koja sluša: ne zaboravite da su nada i slušanje snažno povezani… Marija je prigrlila život kojse poput našega sastojao od sretnih dana, ali i tragedija koje bismo najradije izbjegli. Vrhunac predstavlja noć u kojoj je njezin Sin pribijen na drvo križa… Majčinu je prisutnost zabilježilo Evanđelje jednostavnim glagolom: stajala je. Ona je stajala (Iv 19,25)… evanđelja jednostavno kažu: ona je stajala. Stajala je ondje, u najgorem, najokrutnijem trenutku i trpjela zajedno sa sinom… Marija je stajala u najgušćoj tami, ali je stajala, nije otišla… Mariju, Majku nade, susrest ćemo ponovno na prvi dan Crkve, usred zajednice učenika koji su bili tako slabi: jedan je Isusa izdao, većina je pobjegla, a svi su bili prestrašeni (usp. Dj 1,14). No ona je jednostavno bila ondje, kao da je to nešto sasvim prirodno: u prvoj Crkvi obavijenoj svjetlom uskrsnuća, ali i nesigurnošću prvih koraka kojima je zakoračila u svijet. Zbog toga ju svi volim ka Majku. Nismo siročad: na nebu imamo Majku, Svetu Majku Božju. Ona nas uči kreposti čekanja, čak i onda kada se čini da ga je zlo ovoga svijeta zasjenilo. Neka Marija, Majka koju je Isus darovao svima nama, trajno podupire naše korake i neka neprestano govori našem srcu: ‘Ustani! Gledaj naprijed, gledaj obzor’, jer ona je Majka nade.“ (Papa Franjo, Nada ne razočarava, Verbum, Split 2024., 93-96)
Draga braćo i sestre, molimo se dakle Blaženoj Djevici kao Majci Crkve, kao našoj Majci i majci svih ljudi, da svojim zagovorom štiti i brani članove Božjeg naroda na putu u vječnu domovinu!
Molimo se Blaženoj Djevici da i nas sve nauči kako da i mi prolazimo svijetom i našim životom ljubeći sve ljude i da sve, bili oni dobri ili zli, bili oni članovi naših obitelji ili naši susjedi, bili ni pripadnici Katoličke Crkve ili kojih drugih zajednica ili bez vjerske pripadnosti, pratimo kao što mati prati dijete, da se posvećujemo potrebama svojih bližnjih i ostvarujemo ono što je Marija, naš uzor i primjer, ostvarila, a rekao je Isus kad je jednom pogledao u one koji su ga slušali: „majka moja, braća moja – ovi su koji Riječ Božju slušaju i vrše!“ (usp. Mk 3,35 // Mt 12,50 // Lk 8,21b). Ne samo, dakle, da trebamo biti jedni drugima braća i sestre, nego trebamo biti jedni drugima i majke (i očevi), tj. s ljubavlju pratiti svoje bližnje, željeti im dobri i činiti sve što je za njihovo dobro, kao što to čini majka svome djetetu.
Majko Marijo, čuvaj nas kao svoju djecu! Amen.