Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na blagoslovu kapele sv. Jakova u Mošćenici
Mošćenica, 25. srpnja 2026.
Dragi Mošćeničani, dragi Petrinjci, dragi Siščani,
Danas slavimo zaštitnika ove kapele u Mošćenici, svetog Jakova apostola, i ujedno slavimo blagoslov novoobnovljene kapele!
Prigoda je to za zahvalnost: Ministarstvu kulture i medija Vlade RH – gđi ministrici Nini Obuljen Koržinek, našem konzervatorskom odjelu u Sisku – gđi Ivani Miletić Čakširan, biskupijskom Uredu za kulturu – gđi Sanji Dvorneković Tomšić, izvođaču firmi GME – g. Davoru Vrbaneku!
Zahvalni smo Bogu i ljudima za današnje slavlje…
I sveti Jakov je naš zaštitnik kojemu smo zahvalni…
Sjećam se rata kada sam tu bio prije 34 godine župnik odgovoran za dvije prognane župe Petrinju i Hrastovicu… Bila je ova crkva razrušena, bez krova, uništena sakristija, srušen toranj… ali imali smo snage i u tim uvjetima te smo obnovili svetoga Jakova. Bio je s nama tada kardinal Franjo Kuharić te je 28. studenoga 1992. blagoslovio obnovljenu kapelu. Blagoslovio je i temelje koje smo postavili za kuću pokraj kapele, gdje sam se ja i nastanio te tri godine boravio ovdje na prvoj ratnoj crti gdje smo zajedno slavili i blagdane svetoga Jakova, svetog Lovre i svetog Bartola, kao i prve pričesti, krizme i vjenčanja… ali i sprovodne mise za naše poginule i umrle…
Bila su to teška vremena, ali i slavna jer je to bilo vrijeme našeg jedinstva, našeg zajedništva i neđusobnog pomaganja i solidarnosti…
Ovdje sam zajedno s vama, koji ste stariji i to doživjeli, bio svjedok Oluje i oslobođenja Petrinje, pogibije naših branitelja, ovdje sam gledao povorku srpskih izbjeglica koji nisu željeli ostati u Hrvatskoj nakon Oluje… kroz pet dana su odlazili na traktorima, automobilima… mislio sam tada: kako je to naš narod odlazio iz svojih kuća i sela, iz gradova i svoga zavičaja, noseći jedna kakvu vrećicu, pješice… no to je bio rat.
Danas je mir. Mir koji smo s Božjom pomoću zajedno stvorili i još ga stvaramo, vjerujući da se isplati boriti za dobro, graditi a ne rušiti, vjerovati i nadati se a ne mrziti i činiti zlo…
Zavolio sam ovaj narod, posebno one koji su puno patili, bio s njima, tješio koliko sam mogao, plakao sa zaplakanima, radovao se s radosnima… posjećivali su nas prijatelji iz Njemačke, iz Italije, iz raznih dijelova Hrvatske, a mi smo se preko Caritasa brinuli za brojne prognanike iz naših župa koje su bile 4 godine pod okupacijom, kao i za one koji su iz Bosne i Hercegovine došli i ovdje našli utočište…
Sve je to put, životni put ne tek jednog čovjeka nego jednog naroda…
A današnji naš zaštitnik upravo je zaštitnik putnika i hodočasnika, sveti Jakov među prvima je postao tip hodočasnika… Evo danas ga slavi kao svoga zaštitnika Španjolska, on je prema predaji iz Palestine poslije mučeničke smrti prenesen na sjever Španjolske i tu je njemu u čast napravljena veličanstvena bazilika… I njemu u čast započela su velika hodočašća iz svih strana Europe, tako da uz Jeruzalem i Rim, upravo Santiago de Compostela postaje hodočasničko mjesto u koje se i danas slijevaju tisuće vjernika. I u zadnje je vrijeme ponovno postao privlačan tzv. Camino di Santiago, tj. put svetoga Jakova… Mnogi svjedoče kako su na tom putu, dugom 800 km, pronašli sebe, svoju nutrinu, našli Boga…
I mi smo pozvani na put, na hodočašće života kojim prolazimo iz dana u dan. Susrećemo nove suputnike, ljude koji i sami imaju svojih briga i razloga zašto su poduzeli svoj pokornički hodočasnički put… i vidimo da nismo sami, da je suputnik s nama na našem životnom putu sam Gospodin.
Riječ Božja poučava nas danas kako da i mi slijedimo svece, osobito svetog Jakova.
Prvo nas čitanje iz Druge poslanice Korinćanima (2 Kor 4,7-15) podsjeća kako je Bog uvijek činio velike stvari i štitio svoje. Kaže sveti Pavao: „Imamo blago u glinenim posudama, da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas. U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni — uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje.“ Kako je to lijepo znati da nismo mi oni koji spašavaju svijet jer mi nosimo blago, veliko najveće, ali u glinenim posudama… mi smo krhki, slabi ljudi… Ali On je s nama, i zato i kada patimo, to nije predaja, to nije kraj… i pritisnuti smo, i dvoumimo, i progonjeni smo i obarani – ali nismo se predali, ne zdvajamo, nismo napušteni, niti oboreni!
I sv. Jakov kao prvi apostol koji je podnio mučeništvo za Isusa nije bio pošteđen patnje, ni križa. No, on je to dostojanstveno – za Krista – primio i podnio mučeništvo. Znao je da se i života može odreći ali Krista nikada!
Evanđelje (Mt 20,20-28) nas uči kako s Isusom biti ne znači gospodovati nego služiti. I kada su dvojica braće Ivan i Jakov, zajedno sa svojom majkom, došli zamoliti Isusa da imaju povlastice i budu njemu prvi, s lijeve i desne, Isus ih ne odbacuje, on ih poučava. Nije to važno, dapače važno je obrnuto: služiti bližnjima, kao što je to on nama činio: „Nisam došao da mi služe nego da služim!“
„Ne smije biti tako među vama!“ – kako? Onako kako je to među svjetovnim glavarima, među onima koji svoju visoku službu shvaćaju kao priliku da gospodare narodom. Ne!
„Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.“
Poniznost, spremnost na služenje i žrtva za druge – to su kršćanski postupci, ponašanje koje je milo Gospodinu.
Što nam dakle poručuje danas sveti apostol Jakov?
- Njegovu crkvu ne mogu ni rat ni potres uništiti… i mi se neprestano moramo obnavljati: Ecclesia semper reformanda!
- On je bi apostol Isusov… poziv za svećenika, redovnika, redovnicu, đakona, biskupa Gospodin neprestano daje, a kakav je naš odaziv? Naša molitva za duhovna zvanja treba biti uvijek prisutna u Crkvi…
- Sv. Jakov je mučenik za Krista… zato ga danas slavimo u crvenom liturgijskom ruhu… A mi? Nama je danas teško ako je malo toplije, ako kiša pada… gdje je naša spremnost na žrtvu? Molimo svetog Jakova da nam po njegovu zagovoru Gospodin dade snagu za žrtvu za druge, za Boga…
- Sv. Jakov je zaštitnik hodočasnika i putnika… Molimo ga da naš životni put bude s jasnim konačnim ciljem, s lijepim i dobrim ciljevima svaki dan… neka nam putovanje ovim životom na zemlji bude u zajedništvu s mnogom braćom i sestrama na uzdignuće i naše i naših bližnjih te naposlijetku stignemo na cilj svog zemaljskog putovanja, u život vječni.
Amen.