Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagdan sv. Josipa

Sesvetska Sela, crkva sv. Antuna Padovanskog, 19. ožujka 2025.

Draga braćo i sestre,

Danas slavimo svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i Isusovog hranitelja, glave Svete Obitelji koji je Isusu bio poput zemaljskog oca!

Sveti Josip je također zaštitnik naše Domovine Hrvatske. Zašto su baš njega naši stari izabrali za zaštitnika Domovine? Ja bih rekao da je to zato što je on imao, volio i štitio svoj dom. A dom označuje obitelj. On je zaštitnik Svete obitelji i stoga, kao glava obitelji, i zaštitnik doma pa prema tome i Domovine. U tom je pogledu i slika i tip svih očeva i njihov zaštitnik.

Voljeti svoj dom kao sveti Josip znači: štititi Ženu odnosno Majku i Dijete… kad su ugroženi, sklanjati ih na sigurno… raditi za njihovo uzdržavanje, poučavati dječaka, odlaziti s njim i Majkom na hodočašće, moliti se, prinositi hramske žrtve…

Sveti Josip je veoma duboko uronjen u Boga koji mu neprestano govori što mora činiti. To baš i nije prema njegovim očekivanjima ali on ga sluša. A čuje ga u snu. Mogli bismo stoga reći i da je sveti Josip čovjek snova. U Starom zavjetu su braća Josipa egipatskog nazvali „sanjarom“, ali i novozavjetni je Josip sanjao.

Vjerojatno je sanjao svoj zajednički život s Marijom iz Nazareta, sanjao je obitelj, svoj mir u tesarskoj radionici, svoje potomstvo… ali ne! Bog je želio nešto drugo, ili drukčije. I da mu to Bog nije objavio, on bi pobjegao, toliko se uplašio vidjevši da se sve događa oko njegove zaručnice Marije bez njega…

Ali Bog je želio baš njega za muža izabranoj Djevici Mariji od koje će se roditi Mesija tj. Krist. I on mu se odazvao. Bog očito često želi drugo negoli mi sanjamo, nego mi snujemo i želimo… prema onoj staroj: čovjek snuje, a Bog određuje.

A mi sanjamo sretnu Domovinu, kako i pjevamo u himni „Lijepa naša“: da bi vazda sretna bila!

Ljubav prema Domovini je ne samo povezana s vjerom nego iz nje i proistječe. Naime, ako je čovjek povezan s Bogom koji je Ljubav, tada je pozvan ljubiti Boga „svim srcem, svom dušom i svim umom svojim“ te svoje bližnje „kao samoga sebe“, što znači da je Kristov učenik dužan ljubiti i sebe i sve svoje bližnje.

Možemo reći da je ljubav prema Domovini ljubav i prema sebi i prema bližnjima. Prema sebi, jer je obitelj – a Domovina je šira obitelj – dio vlastitog bića, te mjera i kriterij po kojem smo dužni ljubiti sve ljude. Naime, samo ako ljubimo sebe možemo ljubiti i druge jer Isus je rekao da ljubimo bližnje kao što ljubimo sebe.

Naš sveti blaženik Alojzije Stepinac govorio je: „Ako bih dakle rekao da katolik smije ljubiti svoj narod, onda bih premalo rekao. Jer ljubav prema samome sebi ili ljubav prema roditeljima nije samo dozvoljena, nego je zapovijedana. A narod nije ništa drugo nego velika obitelj, veliko krvno srodstvo. Kako god dakle ljubite više svoju braću i sestre nego li druge ljude, tako i narod svoj više nego li drugi, a da pri tom nijednog naroda ne mrzite i ne prezirete. I tko razuman može zamjeriti tome? Zar će tko zamjeriti djetetu ako više ljubi svoju majku nego li tuđu? Ljubav dakle prema narodu i ljubav prema vjeri katoličkoj ne isključuju se ni najmanje, nego se lijepo popunjuju kao dvije sestre blizanke, koje imaju jednog te istog Oca na nebesima, a to je Bog, koji je auktor i naravnog i vrhunaravnog reda. Bog pak ne može sebi protusloviti.“ (katoličkoj akademskoj mladeži, 27. ožujka 1938.)

Što danas znači ljubiti Domovinu?
To prije svega danas znači ne odlaziti iz Domovine nego ostati u Hrvatskoj te se: – zalagati za istinu o našoj prošlosti, jer smo na žalost još uvijek zarobljenici mnogih laži; – za mir, slogu i ljubav a protiv rata, mržnje i nasilja – kako među pojedincima, tako i među narodima;

– boriti se protiv korupcije, krađe, otimanja siromašnima – to je zalaganje za pravednost, i vršenje je Božje zapovijedi „ne ukradi!“;

– za ravnopravnost svih ljudi, posebno obespravljenih u odnosu prema svima – što znači biti solidaran s onima koji su u potrebi – prema Isusovoj rečenici „Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće meni ste učinili“ (Mt 25,40);

– opraštati i tražiti oproštenje od ljudi, pomiriti se s Bogom i dati se obdariti njegovom milošću – to je izričita Isusova zapovijed koja je sadržana u Gospodnjoj molitvi Očenašu: „otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim“;

– marljivo raditi za dobro vlastito, za dobro svoje obitelji, za zajedničko dobro čitave zajednice, upravo po uzoru na svetog Josipa koji je bio radnik, tesar i koji je svojim radom prehranjivao Svetu Obitelj;

– znati šutjeti i zašutjeti… kad bismo možda i htjeli govoriti, ali svjesni da naše riječi mogu nekoga povrijediti, naše bližnje, naš odnos prema Bogu… a često i prekinuti moguće dobro kod ljudi koje povrijedimo;

– Bog zna najbolje što je dobro za nas a mi to često ne razumijemo, posebno kada nas posjeti bolest, žalost, nepravda, smrt… to prihvatiti s povjerenjem znak je Josipove vjere, a možemo reći i ljubavi koju smo dužni prema svojoj Domovini;

– naši poginuli i ranjeni hrvatski branitelji hrabro su svoj život, tijelo i zdravlje izložili za Domovinu, za njezino dobro i dobro svoje obitelji, za starije, mlade, djecu i sve stanovnike Lijepe naše da ona ostvari pravedni mir… i zato smo im zahvalni, zato smo pozvani njegovati spomen na njih i njihovu hrabrost – i to je ljubav prema Domovini;

– naša se ljubav prema Hrvatskoj danas mjeri posebno u odnosu prema djeci, prema prihvaćanju obiteljskog života u kojem roditelji hrabro prihvaćaju brojno potomstvo… jer smo u teškoj demografskoj krizi;

– ljubav prema Domovini znači boriti se za život, za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti; to ujedno znači i boriti se protiv pošasti kockanja, svih ovisnosti koje uništavaju čovjeka, osobito mlade.

Blaženi Alojzije uputio je molitvu za našu Domovinu Bl. Djevici Mariji:

„Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske!

Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.

Molimo te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskoga Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.
Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke.“ To bismo isto mogli reći i sv. Josipu.

I sveti Josip zaslužuje naše molitve za domovinu Hrvatsku. Tim više što ga je Hrvatski sabor 1687. izabrao za zaštitnika Hrvatskoga kraljevstva što su potvrdili hrvatski biskupi proglasivši ga zaštitnikom hrvatskoga naroda.

Osobna pobožnost bl. Alojzija Stepinca prema sv. Josipu obilježena njegovom ljubavlju prema Crkvi, obiteljskom životu i osobnom posvećenju. Ponio ju je iz rodnoga doma“ (Batelja, 2009: 11). O velikoj pobožnosti, što ju je naš Blaženik gajio prema sv. Josipu, svjedoči i činjenica kako je jednu od 14 novih župa koje je osnovao u Zagrebu, na zagrebačkoj Trešnjevci posvetio sv. Josipu.

Nadalje, mons. Batelja navodi kako je Stepinac „svoje veliko pouzdanje u zagovor i zaštitu sv. Josipa posvjedočio brojnim okružnicama u kojima je poticao na pobožnosti njemu u čast te posvete obitelji i naroda, a očitovao ju je i uzidavanjem njegove slike u temelje prvog hrvatskog Karmela“ (Batelja, 2009: 12). Prvi ženski klauzurni Karmel u Hrvatskoj utemeljen je u Brezovici 1939. godine.

Svetom Josipu upućujemo molitve da u nama probudi i rasplamsa ljubav prema našoj Domovini, da ta ljubav bude u djelima više nego u riječima, da naša ljubav prema Hrvatskoj bude želja da svi naši sunarodnjaci i stanovnici Hrvatske uzljube Krista i da ga slijede…

Naš je sveti Blaženik rekao: „Ništa me neće prisiliti da prestanem ljubiti pravdu, ništa me neće prisiliti da prestanem mrziti nepravdu, a u ljubavi prema svome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.“

Sveti Josip uzor je obiteljskog života, muž pravedan, marljiv radnik; ljubitelj doma i Domovine, zaštitnik naše Hrvatske domovine. On je naš učitelj kako trebamo, poput tolikih blaženika i svetih, i mi ljubiti obitelj, ljubiti svoju Domovinu, za njih se žrtvovati i svojim poštenim nastojanjem, radom i odnosom prema Bogu, obitelji i svakom čovjeku, osobito Djetetu, svjedočiti svoju pripadnost Isusu Kristu. Sveti Josip je na svojim rukama držao Dijete Isusa, bio je u njegovoj blizini i s njim radio, pratio je njegov rast, poučavao ga i dao se od njega poučavati…

I naša zadaća neka bude: biti neprestano s Isusom, njega uzeti u svoj dom, da nas nauči kao svetog Josipa ljubiti dom i Domovinu, svakog čovjeka i cijeli svijet. Amen.