Homilija na blagdan Sv. Huberta, zaštitnika lovaca

Mons Vlado Košić, sisački biskupu
Homilija na blagdan Svetog Huberta, zaštinika lovaca
3. studenog 2011. godine
Sisačka katedrala Uzvišenja Svetog Križa

(Čit. 1 Kor 13 i Lk 5,1-11)

Poštovani i dragi lovci i ribolovci, poštovani povjereniče za pastoral lovaca i ribolovaca u Sisačkoj biskupiji, braćo svećenici, braćo i sestre!

Danas Crkva slavi pastira sv. Huberta biskupa iz Liegea, koji je živio i djelovao u zapadnoj Europi, u Francuskoj, Nizozemskoj i Belgiji, te umro 727. godine. Zaštitnik je lovaca jer se posvetio lovu kad mu je žena preminula, a on je otišao živjeti u šumu, u osamu. Susret s prirodom doveo ga je Bogu, a u lovu je doživio simbolični znak – susret s jelenom koji je među rogovima imao veliki križ. Njegov se život posve otada okrenuo Bogu, postao je svećenik pa biskup, služio je ljudima, borio se za dobro svoga stada i na glasu svetosti preminuo u Liegeu.

Ne možemo zamisliti svetost koja bi bila bez oslonjenosti na Boga. Kako god čovjek bio dobar, činio dobro i klonio se zla, ne može postati svet ne ljubi li Boga i zbog njega čovjeka, svakog čovjeka. Prije dva smo dana slavili Sve svete i Bogu zahvaljivali što smo i mi članovi te iste Crkve u kojoj je izniklo toliko Bogu ugodnih duša, naše braće i sestara koji su se posvetili i tako svima postali uzor i pomoć u kršćanskom životu.

Kad razmišljamo o svetosti, ne možemo ne razmišljati o ljubavi. Stoga je Pavlov Hvalospjev ljubavi najbolji program svakog kršćanina i najbolja pouka o putu svetosti. Ne kaže bez razloga Drugi vatikanski sabor da se svetost sastoji „u savršenstvu ljubavi“. „Sada ostaje to troje“, tumači sv. Pavao: „vjera, nada i ljubav. Ali najveća je među njima – ljubav.“

Kako primijeniti ljubav na zvanje lovca i ribolovca?

Čuli smo što Pavao govori kakva je ljubav: „ljubav je velikodušna, dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.“ (1 Kor 13,4-7). Kad bismo te lijepe atribute ljubavi primijenili na sebe, odnosno danas – na lovce, tada bi to bio doista pravi program i put za nas: lovac treba biti velikodušan, dobrostiv, ne zavidjeti – a mogao bi, kad njegov kolega ulovi veću ili bolju lovinu; a i kada ga lov posreći, ne bi se trebao time hvastati i nadimati, nego biti skroman i ponizan; pitanje pristojnosti također je važno u svim međuljudskim odnosima, pa tako i među lovcima; traži li lovac samo svoje ili nije škrt i ne misli samo na sebe; je li razdražljiv i pamti li zlo; čemu se raduje – nepravdi ili istini; je li spreman pokriti i nešto što drugi loše učini, vjeruje li i je li osoba povjerenja, nada li se – a to nije lako, kad uzastopce ne ulovi ništa pa opet ništa, je li strpljiv, podnosi li i dobro i zlo… Pitanje je to upravo ljubavi, ljubavi koja nikad ne prestaje. Naš je put put ljubavi, braćo i sestre.

Koliko li samo lovac treba strpljivosti! Uvijek se divim toj kreposti, a koja mora resiti osobito lovce! Čekati i čekati, nekada i beskrajno strpljivo i s nadom: da divljač naiđe, da riba zagrize… To treba biti i naša vrlina, vrlina svakog kršćanina. Plodovi Duha, kako piše u Poslanici Galaćanima, su: „ljubav, radost mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost i uzdržljivost.“ (Gal 5,22) Kao da se ovdje ponavljaju upravo ovi duhovni plodovi!

Također lovca mora krasiti upornost: razmotrimo čudesni ribolov Petra i njegovih kolega u Lukinu evanđelju, koje smo upravo bili čuli. Najprije Isus kaže Petru: „Izvezi na pučinu!“ Na to Petar odgovara: „Učitelju, svu noć smo se trudili i ništa ne ulovismo.“ No, dodaje: „Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“ Ove riječi pokazuju koliko su Petar i njegovi drugovi bili uporni – cijelu su noć lovili! – ali uzalud. Ovaj puta nisu imali sreće. I ovako umorni sigurno nisu bili spremni nastaviti još i ujutro. No, kad već to Isus kaže, neka bude: „na Tvoju riječ bacit ću mreže.“ Tom učitelju se vjeruje, njegovu riječ Petar sluša, premda je njegovo iskustvo drukčije, on ne lovi ujutro, nego zna da se riba hvata po noći. No, onda – čudo, iznenađenje: toliko se zapanjio Petar zbog velikog ulova, da je rekao Isusu: „Idi od mene, grješan sam čovjekGospodine!“ No, Isus ne odustaje, kaže mu: „Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!“

Lov je dobar primjer na kojem se pokazuje što Isus želi. On želi da se vjeruje njegovoj riječi, jer On može i nemoguće. I drugo, time poučava Petra – i sve nas – kako je pravi lov i pravi njegov posao: loviti ljude. Riječima „ne boj se!“ poručujemu: to je moj posao, tu ću ja biti s tobom, to je ono što želim. I kad vi, dragi lovci, boravite u lovu i ribolovu, kada strpljivo čekate ili se marljivo trudite boreći se s kišom, hladnoćom i valovima, boreći se protiv noći i nesigurnosti, sjetite se: Isus je želio za svoje apostole upravo ribare, ovakve ljude kakav sam ja. On je želio da Petar i apostoli ostave mreže, i da se posvete ljudima, da okupljaju ljude oko Njega, Isusa – i to sabirući ih „mrežom ljubavi“ (Hoš 11,4), kako kaže prorok Hošea.

Kakve su to bile druge mreže negoli mreže ljubavi što su ih naši branitelji – a bili su to upravo lovci na početku, jer imali su najčešće samo lovačke puške – bacili nad našu Domovinu, kad je prije 20 godina započeo rat protiv naše Domovine? I zato je trebalo ljubavi, baš ljubavi! Ovih sam dana završio postavljanje prvog niza spomen-ploča na 8 župnih crkava naše Biskupije koje su bile potpuno srušene u Domovinskom ratu, ali su poslije rata opet sagrađene i posvećene. Naša Biskupija doživjela je, na žalost, velika razaranja: bilo su srušene ukupno 22 župne crkve, a onda i mnoge kapele, župne kuće, samostani. Taj broj premašuje 140 crkvenih objekata. A tek koliko tisuća obiteljskih kuća, pa škola, bolnica… Kako je rušilački bio taj rat! No, naši su branitelji branili – i to svojim životima – Domovinu! Nije li to ljubav, upravo takva o kojoj govori naš Gospodin? I što se danas događa? Ponovno neki snuju na našu Domovinu baciti zle mreže, ponovno žele razarati ono što nam je najsvetije i najdraže. Tko to može spriječiti? Ta to je razaranje već godinama na djelu, i kao da se očekuje – da netko samo dovrši i posve uništi ono što su branitelji krvlju gradili i sagradili. Ali neće!

Ima još ljudi koji u srcu nose ljubav, koji se ne boje zla, koji slušaju Gospodina i kada se čini da traži nemoguće. Bacite i vi, draga braćo i sestre, dragi lovci, ribolovci, dragi vjernici, mreže ljubavi ponovno nad našu Domovinu! Vi ste imali ljubavi prema Domovini kad su mnogi bježali, ne napustite ju ni sada kad je opet ugrožena. Neće nitko ustati u zaštitu istine i pravde već samo – ljudi koje vodi ljubav, koji se ne boje, koji su hrabri i spremni za druge i život izložiti. Neka nas sve zagovora i čuva sv. Hubert biskup, zaštitnik u zemaljskom ali i nebeskom lovu. Amen.

Pin It on Pinterest