Mons. Vlado Košić, sisački biskup
Homilija prigodom đakonskog ređenja Damira Cekovića i Tomislava Kolara
Sisačka katedrala Uzvišenja Svetog Križa
Subota 26. studenog 2011. godine
Čit.: Iz 61,1-3a; Dj 6,1-7a; Mt 20,25-28
Dragi ređenici Damire i Tomislave, dragi roditelji naših ređenika, braća i sestre, rodbina i prijatelji, dragi župljani njihovih rodnih župa – Odre sisačke i Sunje, dragi rektore Bogoslovnog sjemeništa preč. Koščak, poštovani poglavari i profesori, poštovani generani vikaru Sisačke biskupije mons. Ćoriću, kancelaru preč. Cvitkušiću, ekonome preč. Novaku, poštovani kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Ivane Hrenu i mons. Stjepane Večkoviću, poštovana gospodo dekani, katedralni župniče, braćo svećenici dijecezanski i redovnički, sestre redovnice, draga braćo i sestre vjernici!
Sudjelujemo danas u važnom događaju koji sam Bog izvodi. Duh Božji zahvatio je ovu dvojicu mladića, pozvao ih je u svećeničku službu. Oni su se odazvali na Božji poziv, završili svoj studij postigavši diplomu odnosno magisterij teologije i odgojni proces u bogoslovnom sjemeništu. Sada su ovdje pred nama da nad njih zazovemo Duha Svetoga da ih obdari darom đakonskog reda koji je prvi stupanj svetoga reda. Damir i Tomislav spremni su primiti to poslanje, za nj su se spremali kroz godine koje su iza njih. Kao što je Gospodin Isus rekao u svom rodnom Nazaretu, pročitavši odlomak iz Knjige proroka Izaije, koji smo i mi čitali – o poslanju proroka i darovima Duha Božjega – i vi, dragi ređenici, možete reći za sebe: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ (Lk 4,21) Danas se ono ispunja na Tebi, Damire, i na Tebi, Tomislave. Bog vas šalje da „donesete radosnu vijest siromasima, da iscijelite srca slomljena; da zarobljenima navijestite slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestite godinu milosti Gospodnje“ (Iz 61,1-2)
Evo programa za vas i zadaće koju pred vas stavlja Gospodin! Hoćete li moći, pitate se, sve to postići? Nada vaša neka je u Gospodinu, ta on je svoga Duha izlio na svoje izabranike i on im daje snagu za djela za koja ih izabire. Ne malakšite zato i ne bojte se! Hrabri budite, u Gospodina se pouzdajte! Ako budete neprestano u njegovoj blizini, on će vam dati dobro oko i blagu riječ, sućutno srce i velikodušne ruke, hitre noge i spremnost duše da donosite ubogima radost, da iscjeljujete slomljena srca, da naviještate slobodu svima koji su na bilo koji način zasužnjeni. Neka vaš život bude proglas godine milosti Gospodnje!
U Djelima apostolskim, čuli smo, opisuju se prvi đakoni. Bila su to „sedmorica muževa na dobru glasu, puni Duha i mudrosti“ (Dj 6,3). Još jednom se spominju njihove kvalitete, kad im pisac nabraja imena. Kaže da je prvi, Stjepan, bio „muž pun vjere i Duha Svetoga“ (Dj 6,5). Važan je doduše dobar glas, ali je važniji Duh Sveti koji treba ispuniti srce izabranika. Stoga se ta „punina Duha“ spominje i prvi i drugi puta, dok se ostale kvalitete donose samo jedanput: dobar glas, mudrost, vjera. Time se hoće reći i istaknuti kako je đakon djelo Božje, ne ljudsko. Sveti Pavao to je, na drugom mjestu, izrekao riječima: „to pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.“ (2 Kor 4,7). Prvotna zadaća đakona bila je „briga za udovice“, to znači za sirotinju. Mogli bismo reći: to je crkveni Caritas, koji od početka njezine povijesti resi Crkvu. Briga za potrebite veoma je važna za Crkvu. Ona očituje temeljno crkveno poslanje: naime, da Crkva nije na svijetu radi sebe, nego radi ljudi, da je ona postavljena – kako joj je to Gospodin Isus odredio za zadaću – biti kvasac ili sol zemlje, odnosno „svjetlo svijeta“. Crkva dapače crpi svoj identitet upravo u tome da je ona uvijek tu – u funkciji spasenja svijeta, da je ona u svijetu radi osobođenja tog istog svijeta, da ona treba donositi svjetlo i biti navjestiteljica pobjede dobra.
Gospodin Isus u Evanđelju po Mateju – u odlomku, koji ste vi, dragi ređenici, izabrali za današnji dan – govori o služenju: „Tko hoće među vama da bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.“ (Mt 20,26-27). Gospodin to govori svojim učenicima nakon što su ga Zebedejevi sinovi, tj. apostoli Ivan i Jakov molili da ih postavi sebi slijeva i zdesna u svom kraljevstvu. Isus im je na to prizvao u pamet usporedbu s postupanjem „vladara i gospodara“ ovoga svijeta koji svoje podložnike drže u pokornosti i nad njima gospoduju. I oštro ih nato upozorava: „Neće tako biti među vama!“ (Mt 20,26) To nije tek konstatacija, to je imperativ. Isus zapovijeda: ne tako! Drugim riječima: ne smijete se tako vi ponašati! I daje im sebe za primjer: „Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mt 20,28). Biti s Kristom znači njega i nasljedovati. Njegovo kraljevanje nije gospodarenje nad drugima nego služenje drugima.
Đakoni su upravo to: sluge. Sama riječ to kaže: „diakonos“ znači „poslužitelj“. Neka vam ne bude teško služiti drugima, dragi Damire i Tomislave. Vaš put prema svećeništvu upravo je to, kao i samo svećeništvo – nasljedovanje Krista koji je došao svima služiti, pomagati, spašavati druge, biti svima sve, poći i na križ radi braće ljudi. Ne bojte se! Vi ćete biti najsretniji ljudi na svijetu – ako ste uvijek s Kristom, ako ste u njegovoj blizini. Nitko vam ništa oduzeti neće, jer ne može se oduzeti nutarnja radost kojoj nije izvor čovjek nego Bog. Nitko vam neće moći oduzeti nikakvo bogatstvo, jer vaše je bogatstvo u Bogu a ne u stvarima niti u vlastitoj slavi i promociji. Vi ste siromašni sluge Kristovi: ništa nemate, a sve imate – sve je vaše, jer Krist je vaš, a on Božji. U Bogu nam ništa ne nedostaje. „Bog je dovoljan“, govorila je velika svetica i mističarka Terezija iz Avile. Bog je naime sve i od njega nitko nije veći. Biti s Bogom stoga je najveća moguća milost, posjedovanje najveće mogućeg bogatstva, uživanje u najveće mogućoj sreći.
Želim vam da budete sretni, dragi Damire i dragi Tomislave! Sretni mladi ljudi, sretni đakoni i uskoro prezbiteri, svećenici Kristovi. Neka vas ispuni svojim Svetim Duhom, duhom služenja i pomaganja, duhom altruizma i brige za dobro onih koji vas trebaju, koji trpe i osamljeni su, koji su tužni i ne nalaze smisla u svojem životu, oni koji su razočarani i ne vide nade u svom životu, oni koji su branili ovu zemlju svojom krvlju a sada su ostavljeni na milost i nemilost da ih ta ista država ne štiti nego ih doživljava kao teret i predaje ih tuđim sudovima, oni koji se osjećaju progonjeni, koji trpe nepravde, koji su ostali bez posla, koji nemaju čime nahraniti djecu, oni koji se ne znaju veseliti i samo crno gledaju sebe, druge i čitav svijet… I tako dalje, mogli bismo nabrajati skupine onih koji vas trebaju, koji trebaju vašu duhovnu pomoć, vašu nazočnost kao službenike Crkve, kao poslužitelje Kristova spasenja.
Draga braćo i sestre, danas završava crkvena liturgijska godina, a sutra započinje Advent, vrijeme došašća i priprave za Božićno slavlje. Vi ste, dragi naši uskoro đakoni, najava novog doba, došašće i dolazak Spasitelja mnogima, vi ste ispunjenje iščekivanja naše Crkve. Po vama će mnogi upoznati Krista. Zato su nam potrebni mladići koji se velikodušno odazivaju u službu Krista i Crkve. Neka i ovo slavlje bude molitva za njih i njihov spremni odaziv. Molimo svi zajedno da Gospodin dadne Sisačkoj Crkvi nova duhovna zvanja, nove dobre sjemeništarce, bogoslove, đakone i svećenike, molimo Ga da se i danas zapali koji taj žar u srcu prisutnih mladih za takvo služenje i spremnost odaziva. Vas neka Gospodin ispuni svojom radošću i mirom, a sve nas zahvaljivanjem. Amen.