Mons. Vlado Košić, sisački biskup
HOMILIJA NA BISKUPIJSKOM HODOČAŠĆU U MARIJI BISTRICI
18.VIII.2012.
Misa BDM, Majke utjehe /Zbirka misa o BDM, br. 41: Iz 61,1-3.10-11; 2 Kor 1,3-7; Iv 14,15-21.25-27/
Draga braćo svećenici, dragi redovnici i redovnice, dragi bogoslovi i sjemeništarci, dragi vjernici Sisačke biskupije, dragi hodočasnici!
Već treći puta otkako je ponovno uspostavljena Sisačka biskupija mi hodočastimo Majci Božjoj Bistričkoj u subotu poslije Velike Gospe.
Svima vama zahvaljujem, draga braćo i sestre, na trudu i žrtvi, na pokazanoj spremnosti da svoju vjeru izrazite sudjelovanjem u ovom pokorničkom hodočašću. Neki su došli i pješice, pa njih posebno pozdravljam!
Zašto se mi okupljamo ovdje, u Mariji Bistrici? Evo, nedavno, na Veliku Gospu župna crkva Uznesenja BDM u Kloštru Ivaniću proglašena je u Sisačkoj biskupiji marijanskim svetištem, a ako Bog da, sljedeće godine volio bih da i župnu crkvu Uznesenja BDM u Gori proglasim biskupijskim marijanskim svetištem. No, jedno su naše crkve i svetišta u Biskupiji, a drugo je Marija Bistrica – jer ona je nacionalno marijansko svetište. Ovdje dolazimo ne samo kao pripadnici jedne biskupije, nego i kao pripadnici jednoga naroda, hrvatskoga, da se uteknemo u Marijin zagovor i izmolimo milost za naš narod i naše potrebe koje imamo svi zajedno, a kojima dakako da trebamo svoj doprinos dati i mi u Sisačkoj biskupiji.
Što je posebna tema ovogodišnjeg našeg hodočašća u nacionalno svetište Majke Božje u Mariju Bistricu?
Prošle sam godine proglasio Godinu mladih – koja još traje – za našu Biskupiju, a u vidu pripreme za Susret hrvatske katoličke mladeži koji smo proslavili 5. i 6. svibnja ove 2012. godine. Susret je bio lijepa manifestacija katolištva, izvrsna prigoda osjetiti potrebe ali i radost naših mladih, doživjeti katolicitet tj. sveopćenitost crkvenog zajedništva – budući da su na Susretu sudjelovali mladi iz svih naših hrvatskih biskupija te iz Bosne i Hercegovine, kao i iz inozemstva, iz Hrvatskih katoličkim misija diljem Europe. Poruke, koje smo tada doživjeli, trebaju živjeti i dalje u nama, a svi se moramo truditi da naši mladi upravo u Crkvi dožive snažnu potporu i razumijevanje za svoja plemenita stremljenja, da u Crkvi dožive svoju obitelj, one koji se za njih brinu s ljubavlju. Oni su pomladili našu mjesnu Crkvu, oni neka i dalje budu snaga i polet naših nastojanja, razlog naše nade, ponos Crkve i domovine Hrvatske!
Kad tako razmišljam, koje su to glavne poruke koje nam je ostavio Susret hrvatske katoličke mladeži, održan u Marijinom mjesecu svibnju ove godine u Sisačkoj biskupiji, tada bih to pokušao izreći ovako:
– Najprije, svi smo mogli doživjeti i produbiti svijest odgovornosti za budućnost Crkve i Domovine. Upravo su mladi ti koji nastavljaju tu brigu i svojim elanom i entuzijazmom ohrabruju čitavu Crkvu, i mlade i stare, da se ne umorimo brinuti se za našu budućnost, ulagati u prave vrijednosti i tako izgrađivati Crkvu i pridonositi boljitku Domovine. Mladi su imali strpljivosti i želje upoznati ukupno duhovno blago pojedine župe, našu sisačku burnu povijest, ljepote Moslavine, Pokuplja, Posavine, Pounja, Lonjskog polja…
– Također, iskusili smo i veliku radost. I to baš radost u vjeri i zbog vjere u Krista, našega Gospodina. Kako je bilo lijepo gledati to mnoštvo koje raspjevano slavi Gospodina, prolazi ulicama Siska i drugih gradova i sela naše Biskupije, raduje se, ne pravi nered niti ikoga smeta, a kao rijeka svjetla obasjava i ozaruje lica sviju sudionika! Neka ta radost traje u nama, neka nas ispunja i dalje i vodi, osobito kada nam je teško, kad zastanemo, kad ne znamo dalje. Marija je upravo Izvor vječne radosti, Majka utjehe i Pomoćnica kršćana. Ona znade najbolje sve naše nevolje! Utecimo se s pouzdanjem i danas njoj da se moli za sve nas, za naše mlade i stare, za našu Biskupiju i za čitavu Domovinu!
– Kao dobri domaćini – a to moram reći, i sve vas pohvaliti! – doživjeli smo vrijednost pruženog gostoprimstva i veličinu gostoljubivosti. Što više dajemo, više nam se vraća, više i primamo. To je paradoks koji je naš Gospodin Isus Krist učio i sam pokazivao na svome primjeru. To je i naš put, također za budućnost. U svakom slučaju gostoljubivost je vrlina, koja različite povezuje, koja spaja i koja stvara zajedništvo. Crkva je zajednica, ona neizostavno živi od gostoprimstva koje nam svima pruža Bog, koji nas prihvaća i ljubi, koji nam u svom srcu daje Dom i dariva nas svojom toplinom Duha Svetoga Branitelja.
Kada bismo samo ove tri poruke ponijeli u svojim srcima sa Susreta hrvatske katoličke mladeži i ugrađivali ih u svoj život i u svoje svakodnevne odnose, puno bismo naučili, veoma bismo se obogatili. A to je i bio cilj ovog Susreta.
Sigurno je da je moja želja i želja svih nas u Crkvi da mladi znaju i neprestano – a ne samo u dva dana, svake druge godine – doživljavaju da su oni dobrodošli u Crkvi, da su oni potrebni, da im Crkva otvara vrata za njihove inicijative i da su – oni Crkva. To je na poseban način moguće onda ako su se sada probuđeni mladi pronašli u našim župnim zajednicama i ostali aktivni i zauzeti u prihvaćanju pojedinih zaduženja i župnih djelatnosti.
Htio bih da još jednom svi čujemo riječi biskupa Mije Gorskoga koje je izrekao u Sisku, 5.svibnja o.g.:
„Kako je to svjetlo potrebno u ovim zamršenim danima! Zato, draga mladeži, prigrlite Kristovo evanđelje da zapali svjetlo u vašem umu i srcu, u vašim savjestima, da bude znak blizine živoga Boga koji u vas ima silno povjerenje. Ta pozvao vas je u život, baš sada, baš u obitelji u kojoj ste rođeni, baš u župi u kojoj se sastajete na molitvi, baš u ovoj Biskupiji, baš u ovoj našoj divnoj domovini, i želi da učinite nešto lijepo za sebe, da oplemenite svoj život, da se ostvarite kao cjeloviti muškarci i žene, da razvijete čistu ljubav, vjerno prijateljstvo. Ostvarite Božji naum u sebi i bit ćete sretni! Ne bojte se stoga budućnosti ma kako neizvjesna bila, nije li Bog gospodar vremena i povijesti; ni braka i obitelji se ne bojte… koliko god su iskustva obiteljskog i bračnog života ponekad mučna, nema na zemlji ljepše i svetije zajednice koju čovjek može stvoriti osim braka i obitelji. Ne bojte se odgovornosti u Crkvi, ona vas čeka, to je vaš prostor i vaše mjesto, to je prostor u kojem vas Crkva zadužena od Isusa Krista uvijek hrani evanđeljem. Ne bojte se svoje odgovornosti u društvu, u gospodarstvu, umjetnosti, kulturi, politici. Kada svi ljudski savjeti zakažu, pa čak ako bi nama, službenicima Crkve i ponestalo pravih riječi, Kristova riječ – Evanđelje uvijek ostaje svjetlo vašeg života… S Bogom možete više i bolje nego što ste sami toga svjesni. Budite ponosni i radosni Kristovi vjernici, budite ponosni članovi Katoličke crkve, budite hrabri i časni građani naše domovine Hrvatske. Neka nitko ne kaže da nema ideala, ponosa i nade. Vi ste ponos hrvatske Crkve i hrvatskog naroda.“ To je poručio biskup odgovoran za mlade u HBK mons. Mijo Gorski. Jesu li te poruke ušle u srca naših mladih?
Draga braćo svećenici, župnici odnosno upravitelji župa i župni vikari, dragi vjeroučitelji, župni katehete, drage sestre redovnice i svi koji radite u pastoralu Crkve, nastavite raditi s mladima i okupljati ih! Oni vas trebaju.
Imamo priručnik, kojim su se naši mladi pripremali za Susret hrvatske katoličke mladeži. Ali nisu mogli završiti sve predviđene kateheze. Nastavite ove jeseni dalje s tim razmišljanjima, okupljajte se i neka se pastoral mladih stavi u središte naših crkvenih aktivnosti na početku ove pastoralne godine!
Posebno nastojanje oko naših mladih treba biti: usmjerenje prema zrelosti i prihvaćanju odgovornosti za sebe, Crkvu i Domovinu. Na žalost, danas smo svjedoci kako se vrijeme odrastanja produljilo, kako mnogi mladi veoma kasno postižu svoju neovisnost u odnosu na svoje roditelje, osnivaju vlastitu obitelj, ostvaruju svoju ekonomsku neovisnost, a onda – rekao bih, što je podloga i izvor svega toga: duhovnu zrelost. To mora biti na pameti svima koji s mladima rade: ne žele ni oni biti „vječno mladi“, da se tako izrazim, premda je taj stav i osjećaj za sve – i starije – dakako poželjan, pa čak se i promiče kao svojevrsni ideal: biti trajno mlad i lijep! Za nas vjernike je međutim pitanje mladosti duhovna kategorija, te znamo da smo – vodi li nas Duh Sveti – trajno duhovno mladi, što znači: svježi, krepki i moćni činiti djela Božja. No, ovdje se pitamo: što je s mladima koji se ne žele osamostaliti, koji niti nakon završenog studija ili stručne škole ne rade, odnosno ako i rade ne osnivaju svoju obitelj, nego su i dalje „djeca“ mamina i tatina, na brigu svojih roditelja. To se krivo usmjerenje toliko proširuje da postaje sve dulje razdoblje tzv. mladosti: mi smo na SHKM imali dobnu granicu od 16 do 29 godina, ali imamo na žalost „mlade“ i s više od 35 godina, dapače i s više od 40 godina. Jesu li to simptomi nezrelog društva u kojem mladi ostaju vječna djeca i nikako da odrastu i prihvate odgovornost koja priliči zrelosti? Naša je zadaća, braćo i sestre, da kao Crkva pomognemo tim mladima, kojih je sve više, da odrastu. Molimo za to i Majku Božju Bistričku da nam svojim zagovorom pomogne. Molimo također njezin zagovor da se oni mladi koje Bog poziva odazovu i u duhovna zvanja koja su toliko potrebna našoj Biskupiji i našoj Domovini.
Bl. Djevica Marija je bila puna Duha Božjega, o kojemu govore današnja biblijska čitanja. U prvom čitanju, u Knjizi proroka Izaije, čitamo kako je Duh Gospodnji onaj koji je Krista i sve koji su njegovi obdario svetim, tj. duhovnim pomazanjem. To znači da smo mi, učenici Kristovi, Božji izabranici, da imamo osobito poslanje u ovom svijetu, ali da smo i osposobljeni za to poslanje. Riječ je o tome da trebamo biti ljudi za druge: „naviještati Radosnu vijest siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasiti slobodu, sužnjima oslobođenje; utješiti sve ožalošćene, razveseliti žalosne na Sionu, dati im vijenac umjesto pepela, ulje radosti umjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu umjesto duha očajna.“ (Iz 61,1-3) Da bismo mogli drugima donositi mir i radost, druge tješiti i biti im potpora, trebamo najprije sami doživjeti ljepotu susreta s Bogom, radost zrele vjere i utjehe.
I sv. Pavao u poslanici Korinćanima Boga naziva „Bogom svake utjehe“ i kaže: „On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.“ (2 Kor 1,3-4).
I Krist Gospodin nas u Evanđelju tješi. Poručuje nam: „Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši!“ (Iv 14,27). Bog je s nama, „nije nas ostavio kao siročad“ (ib. 14,18), on nam neprestano daje sve što ima – jer nas ljubi i stalo mu je do svakoga od nas. Darovao nam je svoga Duha Branitelja, da zauvijek bude s nama i da nas vodi kroz život. On nam daje i Mariju, Majku našega Gospodina, za primjer i zagovornicu u nevoljama.
Za dva mjeseca Papa Benedikt XVI. najavio je otvoriti Godinu vjere. Bit će to na samu 50.obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog sabora, odnosno na 20.obljetnicu izdanja Katekizma katoličke Crkve. Bit će to 11. listopada ove godine. Već su započele pripreme za provođenja smjernica koje se očekuju u Godini vjere od svih članova Crkve. Tako i od mladih. No, mladi – ali i čitava naša Biskupija – najbolje će se pripremiti za Godinu vjere upravo ponovnim okupljanjem i što snažnijim aktivnostima mladih u našoj mjesnoj Crkvi. Oni će potom biti i osposobljeni, kao što se to već mnogima dogodilo koji su prošli zajednička ljetovanja na Malom Lošinju ili u Taize-u, da i sami budu voditelji i animatori za druge mlade kojima treba pokazati put vjere.
Godina vjere bit će, braćo i sestre, utvrđivanje u temeljnim stavovima vjerskog života, prihvaćanje Isusa Krista i ponovno izabiranje života s njim, koji je naš „Put, Istina i Život“ (Iv 14,6). Neka Marija koja je naša ljubljena Majka utjehe, Izvor vječne radosti, Pomoćnica kršćana, bdije nad nama, prati sve nas – a osobito sve mlade naše Biskupije i naše Domovine – svojom ljubavlju, svojim majčinskim osjećajima, da bismo bili dostojni učenici njezina Sina, da bismo ispunjeni Duhom Braniteljem i svi mi bili na nju nalik i u svojim mislima, riječima i djelima proslavljali Gospodina! Amen.