Mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup
Drugo hodočašće Sisačke biskupije u Hrvasko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke
Crkva na otvorenom Blaženog Alojzija Stepinca
20. kolovoza 2011. godine

(Čit. s mise br. 33 iz Zbirke BDM: Iz 9,1-3.5-6; Dj 1,12-14;2,1-4; Iv 2,1-11)

Dragi svećenici, redovnici i redovnice, draga braćo i sestre, dragi hodočasnici iz župa Sisačke biskupije!

            Došli smo na Mariju Bistricu da bismo izvršili svoje zavjetno hodočašće, da bismo susreli Onu koja je oduvijek bila naša Zagovornica, Pomoćnica i Najvjernija Odvjetnica. Majka Božjega Sina, Isusa našega Gospodina, sja neobičnom privlačnošću i već stoljećima, osobito u svojim svetištima dariva hodočasnike svojom ljubavlju, ukazujući na pravi put kroz život svojim primjerom i osobito svojom vjerom. Ne zovemo ju bez razloga – u Litanijama lauretinskim – Majkom dobroga savjeta.

            Ovdje smo okupljeni kao pripadnici drevne a nedavno obnovljene Sisačke biskupije. Naš ovogodišnji, drugi po redu, zajednički dolazak na Mariju Bistricu bit će na neki način – od sada – početak nove pastoralne godine i stoga bismo ovdje, razmišljajući s Marijom i moleći njezin zagovor, željeli pronaći one glavne poruke koje bi trebale određivati ukupni naš pastoralni rad u našoj Biskupiji. Mislim da neću ništa novo reći kad vas sve podsjetim da će sljedeće godine, točnije 5. i 6. svibnja naša Sisačka biskupija biti domaćin Susreta hrvatske katoličke mladeži. Na taj se susret okuplja već niz godina – točnije, svake druge godine – velik broj hrvatske katoličke mladeži iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i iz inozemstva gdje žive i rade naši vjernici. Stoga želim danas proglasiti pastoralnu godinu 2011./2012. Godinom mladih u našoj Biskupiji. Pastoralnu mladih trebalo bi dati prioritet u svim našim i svećeničkim i laičkim inicijativama, kako na području čitave Biskupije, tako i na području pojedinih župa i dekanata. Dakako, posebnu pozornost mladima željeli bismo da poklone naše obitelji.

            Sjetimo se, ove smo se godine od korizme pripremali za susret sa Svetim Ocem Benediktom XVI., koji nas je posjetio 4. i 5. lipnja ove godine povodom proslave prvog Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji. A ovih je dana naš Papa u Madridu na Svjetskom susretu mladih – koji se održava pod geslom “Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri” (usp. Kol 2, 7). I naši su predstavnici tamo, među mladima čitavoga svijeta, željni da ih susret sa Svetim Ocem i međusobno učvrsti da budu doista utemeljeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri. A ta se vjera mladosti najprije prima u obiteljima, gdje se mladi čovjek – gledajući primjer svojih roditelja te djeda i bake ukorjenjuje u vjeri u Krista. Zato su međusobno veoma povezane te dvije teme: obitelj i mladi. Prošlu, Godinu obitelji tako zapravo ne završavamo, nego ju nadopunjujemo osobitom brigom za naše mlade.

            Što će biti naše zadaće ove pastoralne godine, što ćemo posebno željeti ostvariti i kojim sredstvima?

            Najprije valja reći kako je naš Odbor za pripremu SHKM izabrao geslo „U svjetlosti hodimo“ (1 Iv 1,7). Željeli bismo da Kvirinova svjetiljka iz 4.stoljeća, koja je i u logu našeg susreta, a simbol je Krista koji je Svjetlo svijeta (Iv 8,12), bude svima nama nadahnuće, a osobito mladima naše Biskupije. Mi ne možemo hoditi u svjetlosti, ako nam je srce daleko od Krista. Stoga se želimo njemu što više približiti, njega što bolje upoznati i zavoljeti, njega slijediti.

            I prvo čitanje današnje svete Mise – a koje se čita uvijek na misama polnoćkama – govori o Kristu koji će zasjati svim narodima kao „Svjetlost velika, svjetlost jarka“ (Iz 9,1.2). Zbog pojavka tog Svjetla umnožila se naša radost, uvećalo naše veselje.

            Rekao bih da je posebno našim mladima potrebna ta radost života, te stoga i Krist – Svjetlo svijeta. Zato će se mladi ove pastoralne godine okupljati u župama da bi, na temelju kateheza koje su pripremljene, sve više ulazili u to Svjetlo, bivali prosvijetljeni i razumjeli da im je Krist – onaj prijatelj koji ih dobrim dariva, koji im daje svjetlo u tami života, koji im otvara i um i srce za njihovo vlastito ostvarenje.

            Potičem stoga braću svećenike da se posvete radu s mladima, da se uključe i  naši vjeroučitelji, te napose mladi kao animatori i voditelji pojedinih aktivnosti u župama i na drugim razinama da bi se prošle te pripremljene kateheze koje žele obogatiti i pripremiti naše mlade za susret s drugim mladim katolicima na SHKM u svibnju sljedeće godine.

            Dakako, pri tom susretu s Kristom nezaobilazan je i susret s njegovom Majkom Marijom. I apostoli su bili – „svi jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom.“ (Dj 1,14). Marija nas doista okuplja da bismo s njome, kao i apostoli, primili Duha Svetoga, Duha njezina Sina Isusa. Ona nas posebno okuplja na molitvu. Kada se molimo, tada je tu s nama Marija, moliteljica i primateljica Duha Svetoga. Stoga bi bilo potrebno da se mladi okupljaju ne samo na razmišljanja i rasprave o temama u predloženim katehezama, nego i da se okupljaju na zajedničku molitvu. Pri tome bi posebnu ulogu trebale imati naše obitelji, u kojima neka se obnovi obiteljska molitva, barem kratko, barem povremeno, a također i naše zajednice, udruge i pokreti – posebno molitvene zajednice koje neka najveću pozornost poklone mladima i njihovim potrebama.

            Marija je moliteljica, dapače zagovornica – kako ju prikazuje sv. Ivan u Evanđelju – na svadbi u Kani Galilejskoj. Mnogoznačno nam govori ova zgoda Marijina posredovanja čudu u Kani.

            Marija prva zapaža potrebu mladih – ne kažemo li za zaručnike da su to „mladenci“? Dakle, tim mladim ljudima bilo je potrebno pomoći – i to već na svadbi. Nisu imali vina. Vino je ovdje simbol koji označuje ljubav. Mogli bismo reći da Marijina primjedba „vina nemaju“ znači „nemaju ljubavi“. Pa kako se onda mogu povezati u brak taj mladić i ta djevojka? Kako i naši mnogi mladi ne znaju što je ljubav, a stupaju u brak – ili – što je još gore – ne žele se vezati i otpočeti živjeti kao obitelj, ne žele preuzeti odgovornost, bježe od života. Ali ne samo u tome. Mislimo i na one mlade koji se odlučuju za duhovna zvanja. Mladi su danas u napasti da uopće ne upoznaju nikakvu ljubav. Kao da ni ljubav prema Bogu, ni prema roditeljima nije „u modi“, a da o ljubavi prema Domovini i ne govorimo! Tko tu može pomoći? Marija. Ona to primjećuje. I kazuje svome Sinu. A premda se čini da ju Isus odbija, ona je uporna i savjetuje poslužiteljima, a to znači svima nama: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). Mi smo ti poslužitelji braće naše, naših mladih, naših mladića i djevojaka, onih koji trebaju pomoć da pronađu ljubav, da se vinu u radost života, da pronađu svoj smisao, da ne lutaju u tami. I evo mi smo došli danas u Mariju Bistricu da čujemo što nam ima reći Marija. I što nam savjetuje Marija? Ona nam jednostavno kaže: „sve što god vam rekne Isus, učinite!“

            Isus želi da svi budu sretni, da mladi pronađu svoj životni put, da se ne izgube na moru života, da ne potonu u valovima i neverama ovog svijeta. I zato on čini čudo: od neznatne naše ljubavi, od nečega što je bez jakosti i snage, od vode, čini da postane snažno i jako vino, da od naših slabosti i grijeha, od naših nemoći i besmisla, njegovom riječju i njegovim blagoslovom nastane ljubav, ljubav jaka kao smrt, ljubav koja se ne boji, koja je hrabra, zanosna i vjerna. Ljubav i prema Bogu i prema našim bližnjima, ljubav prema Domovini, prema prijateljima, ljubav muža prema ženi, žene prema mužu, roditelja prema djeci, djece prema roditeljima, ljubav prema našim starijima, prema bolesnima i nemoćnima, ljubav prema našim ukućanima, ali i svim ljudima na cijelom svijetu, prema neprijateljima i svima, svima. To nam može darovati samo Isus. To možemo primiti jedino po Mariji, da bismo se i sami naučili biti poput Marije, oni koji drugima pomažu naći Kristovu ljubav, ljubav koja ne prestaje, ljubav koja pobjeđuje, koja ne traži svoje, ne hvasta se, ne nadima, koja sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav vjernu, ljubav savršenu.

            Mladi čeznu za ljubavlju, samo ne znaju da nije sve ljubav što se tim imenom kiti. Mladi bi željeli pronaći prijatelje, željeli bi se otvoriti zajedništvu i biti dionici radosti boljega, novog svijeta, svijeta pravde i mira, svijeta povjerenja, svijeta rada i poštenja, svijeta bez prijetvornosti, bez mržnje, bez pokvarenosti.

            Draga braćo i sestre, ujedinimo se danas s mladima cijeloga svijeta, čiji su predstavnici sabrani oko Petrova nasljednika u Madridu. Oni traže Gospodina. I mi ga danas tražimo. Gdje ćemo ga naći? Ovdje uz njegovu Majku. Ovdje u Euharistiji, na Gozbi života, u žrtvi te sakramentu ljubavi i zajedništva svih ljudi kao prijatelja i braće i sestara.

            Neka Marija zagovaraza sve nas, neka moli svoga Sina kad primijeti da nemamo dovoljno ljubavi, kad primijeti da smo sustali, da nam koraci malakšu, da smo preslabi da bismo sami uspjeli nastaviti hoditi pravim putem, putem Svjetlosti. Ona će nas usmjeriti, ona će nam pokazati Put – svoga Sina, našega Gospodina, Spasiteljai Prijatelja. Molimo ju za uspjeh naše Godine mladih u Sisačkoj biskupiji, za duhovne plodove i veću zauzetost mladih u našim župnim zajednicama, za blagoslovljen Susret hrvatske katoličke mladeži sljedeće godine u Sisku: „U Tvoje ruke predajemo sve naše nade, sve naše brige i sav naš žar – malu ljubav ili neljubav, da po Tvome blagoslovu postane velika ljubav, za spas naše Biskupije, naše Domovine i čitavoga svijeta. Učinit ćemo sve što nam Tvoj Sin, naš Gospodin, kaže. Pomozi nam u tom nastojanju da ono bude iskreno i plodonosno, da ga se nikada ne odreknemo, našega Spasitelja i Prijatelja.“ Amen.