Mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup
Homilija na svetkovinu Uznesenja BD Marije na nebo
15. kolovoza – Velika Gospa – Gora

Draga braći i sestre, dragi hodočasnici i štovatelji BDM!

            Sve vas srdačno pozdravljam, a osobito hodočasnike pješake koji ste iz Gline, Petrinje, pa i Siska i drugih dijelova naše Biskupije došli u Goru. Pozdrav i petrinjskom gradonačelniku gosp. Željku Nenadiću, sa suradnicima, koji su uvijek imali sluha za pomoć da pomognu u svemu što je bilo moguće da se pomogne ovom svetištu. Svima vam čestitam današnju svetkovinu Uznesenja BDM.

            Želio bih s vama podijeliti radost naše vjere koju otkrivamo u istini da je „Blažena Djevica Marija dušom i tijelom na nebo uznesena“. Također bih Vam želio progovoriti o našim brigama i nadama u svezi s izgradnjom crkve BDM ovdje u Gori. Na kraju dopustite mi nekoliko misli i o EU, budući da je Marija – kako ju danas opisuje čitanje iz Knjige Otkrivenja – „žena… koja na glavi ima vijenac od dvanaest zvijezda“.

            1.Prvo, istina da je jedna od nas, žena Blažena Djevica Marija, poput našega Gospodina – njezina po tijelu sina – dušom i tijelom uznesena na nebo govori nam o radosnoj budućnosti i perspektivi za svakoga od nas, članova Kristove Crkve. Kao što pjeva Zborna molitva današnje svetkovine, i mi „težimo za onim gore da budemo sudionici njezine slave“.

            Mnogi ljudi su danas razočarani, klonuli, kao da nemaju perspektive. Mi kršćani, naprotiv, to nikada nismo i ne smijemo biti. Upravo nam je Marija primjer i poticaj za to. Ona je – kako pjeva u svojem „Magnificat-u“, koji smo čuli u Evanđelju – zahvalna Gospodinu što joj je „učinio velika djela“. Ta „mirabilia Dei – čudesna Božja djela“ svaki od nas iskusio je već mnogo puta u svojem životu. Ipak, neki su trenuci posebne milosti i poseban Božji dar. Marija je osjetila da je „miljenica Božja“, da joj je Gospodin podario svoju naklonost. Zato nije štedjela svojom zahvalom obasuti Onoga koji „je pogledao na neznatnost službenice svoje“. Ona naime zna, i prorokuje, da će je „odsada blaženom zvati svi naraštaji“. Nisu li upravo ova naša okupljanja, braćo i sestre, znak i potvrda tim riječima Presvete Bogorodice? Ta mi ju – u našoj generaciji, u našem naraštaju – veličamo, nazivamo blaženom i njoj se utječemo u zagovor i molimo ju za pomoć. A to su činili i naši stari, mi nastavljamo to činiti što su oni već odavna činili, tako da se njezina slava „koja neće iščeznuti iz srdaca ljudi“ prenosi iz naraštaja u naraštaj, iz pokoljenja u pokoljenje.

            Da bi međutim bilo novih naraštaja i pokoljenja, potrebne su zdrave obitelji – duhovno i fizički zdrave. Stoga pozdravljam sve koji su danas ovdje zajedno sa svojom djecom, i osobito s malom djecom. Još se nalazimo u Godini obitelji za našu Biskupiju, budući da smo proslavili i Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji, i to zajedno s papom Benediktom XVI. Neka nam i dalje govore poruke Svetog Oca koje nam je uputio kao narodu i pojedincima, a osobito u svezi s našim obiteljima. Nema obitelji bez poštivanja zajedničkog života, i to na temelju vrijednosti, koje su vidljive u liku i životu Presv. Bogorodice koja nam danas govori također o vrijednosti zajedničkog života, osobito u obitelji, gdje treba vladati ljubav i sloga, prihvaćanje djece, odgoj mladih naraštaja u duhu vjere, nade i ljubavi.

            2. Upravo ovdje, draga braćo i sestre, u Gorigovori nam povijest o dugom trajanju kršćanske pobožnosti koja neprestano okuplja naš narod. Ovo je mjesto gdje kršćani slave Presvetu Bogorodicu barem 800 godina. Prvi put se mjesto spominje prije točno 810 godina – tj. 1201. Evo, jučer je u Voćinu – u Požeškoj biskupiji, biskup Antun Škvorčević posvetio konačno izgrađenu novu crkvu u čast Presv. Bogorodice, budući da je – kako je rečeno – tu bila stara crkva preko 500 godina, a koju su naši neprijatelji u Domovinskom ratu, dakle prije 20 godina do temelja srušili, jednako kao i ovu našu. Crkva u Voćinu je također umjetnička, gotička građevina, iz kamena, kao što će biti i ova naša koju i mi – na žalost, kako reče i predstavnica vjernika – tako dugo gradimo. Ali premda je tamo biskupija već 14 godina, i oni su dugo gradili ovu crkvu – marijansko svetište svoje biskupije.

            Želio bih izraziti tugu što su radovi na podizanju crkve Uznesenja BDM ovdje u Gori, koji su prošle godine tako lijepo započeli s podizanjem zidova crkve, ove godine stali. Neobično sam se radovao i često dolazio na gradilište prošle godine, a kada sam u veljači ove godine primio izvještaj o oštećenjima na jednoj vrsti kamena koji je ugrađen u crkvu, sve sam činio da se problem riješi i nastavi gradnja. Međutim, do danas nije se riješio problem, premda je održano veoma mnogo sastanaka stručnjaka različitih struka, poduzeto više putovanja i razgovora s odgovornim ljudima, tražilo stručne ekspertize i načinilo se brojne druge nevidljive a tako potrebne stvari da se gradnja pomakne s mrtve točke.

            Prošle sam godine zaželio da bismo ove, naime 2011. godine mogli proglasiti Goru biskupijskim  marijanskim svetištem, no – to sada ne mogu učiniti. Smatram naime da mora biti ili podignuta crkva ili barem gradnja u tijeku da se zna kada će crkva biti završena. To na žalost danas ne mogu reći, ali mogu reći ovo:

            Pozivam vas, dragi hodočasnici, ljubitelji Marije, da se molite za naše ministre – kulture i regionalnog razvoja, zatim osobito za projektante, također za zaštitare kulturne baštine, pa potom sve druge stručnjake koji traže rješenje te na kraju i za graditelje da se što prije pronađe izlaz iz ovog neugodnog prekida te se nastavi gradnja naše crkve i što prije ona bude stavljena pod krov. Pozivam vas također, draga braćo i sestre, da se molite da se stvore pretpostavke da možemo – ako Bog da – sljedeće godine svečano proglasiti ovu crkvu biskupijskim marijanskim svetištem. Možda je ovo vrijeme, ova buduća godina dana, upravo i potrebna da se pripremimo i sve učinimo da se ova želja, koja je i moja i mnogih ne samo Gorana, nego i vjernika naše Biskupije, može i provesti. Posebno pozivam mlade naše Biskupije da se uključe kako bi se sve pripremilo i učinilo da Gora postane ne samo zemljopisno središte nego još više duhovno središte naše Biskupije. Molim vas, posebno uključite u svoje molitve preporuku Gospi da se po njezinu zagovoru, izgradi ovo crkveno zdanje koje svi želimo i trebamo.

            Nadalje, neka ova priprava za sljedeću Veliku Gospu, bude na osobit način i molba za našu živu Crkvu, da ju svi izgrađujemo, da se svi uključimo, da svi pridonesemo njezinoj obnovi.

            Na poseban način bih želio potaknuti mlade naše Biskupije – budući da će sljedeća pastoralna godina i biti posvećena mladima, što je i razumljivo budući da je naša Biskupija domaćin Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se održati 5. i 6. svibnja 2012. godine. Upravo danas Papa Benedikt XVI. u Madridu otvara svjetski dan mladih, za koji je izabrao geslo: “Ukorijenjeni i nazidani na Kristu, čvrsti u vjeri” (usp. Kol 2, 7).Kao da je svjetski susret mladih upravo po ovom geslu snažno povezan s nama, baš ovdje u Gori. Mi gradimo i naziđujemo, a kamen – koji je simbol čvrstine – puca i nepouzdan je. Što trebamo za ispravnu izgradnju naših mladih, što trebamo da oni budu „ukorijenjeni i nazidani“ na črvstom temelju, da njihova mladost i budućnost bude sigurna i sretna? Nije li to jedino i samo Krist –na kojega se trebamo svi, i mladi i svi ostali, ukorijeniti i čvrsti u vjeri nazidati!

            Kad ovdje, u Gori, razmišljamo o gradnji, tada naše oči još uvijek gledaju ruševine, još uvijek vide posljedice razaranja i nečovječne mržnje, neviđenog nasilja i neshvatljive razornosti. Pitamo se što je to potrebno u čovjeku da, s jedne strane, postane razornik – da ruši i pali, da ubija i ništi, i što je, s druge strane potrebno da on postane – graditelj koji strpljivo ziđe, podiže građevinu, dotjeruje detalje, pazi na svrhu i nakanu graditelja.

            Dakako, poznato nam je svima, razornik je čovjek prazne duše, čovjek koji se prometnuo u svoju suprotnost – postao je nečovjek, dok je graditelj – čovjek ispunjen smislom, željom da oblikuje život i udahne dušu i materiji te novošću građevine ostavi nešto lijepo i plemenito.

            Molimo za naše mlade, molimo za njihovu i našu izgradnju u duhovne ljude, molimo za Svjetski susret mladih koji je danas započeo u Madridu i molimo za Susret hrvatske katoličke mladeži sljedeće godine u Sisku.

            3. Volio bih podijeliti nekoliko misli s vama, dragi vjernici, i o Europskoj Uniji, budući da je njezina zastava – upravo 12 zvijezda koje rese glavu Bogorodice u viđenju sv. Ivana pisca Otkrivenja. „Zastava Europske unije sastoji se od dvanaest zlatnih zvijezdica smještenih na plavoj podlozi. Iako se zastava najčešće povezuje s Europskom unijom, prvotno je bila zastavaVijeća Europe.

Zastava je prihvaćena od strane Vijeća Europe 8. prosinca1955., a izabrana je od mnogih prijedloga ArsènaHeitza, kojeg je kako je rekao inspirirala slika iz knjige Otkrivenja u Bibliji. Biblijska je to slika Marije iz knjige Otkrivenja koja je prikazana kao Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.”

Europska zajednica (EZ) prihvatila ju je kao zastavu 26. ožujka1986. Europska unija, koja je ustanovljena Ugovorom iz Maastrichta1992., preuzela ju je kao svoju zastavu. Od tada zastavu koriste zajedno i Europska unija te Vijeće Europe.“ (encikl. Wikipedija)

            Kad je dakle taj europski stijeg, pod koji bismo i mi Hrvati trebali stati za dvije godine, nadahnut slikom Bl. Djevice Marije, zašto se ne bismo pitali: što mi možemo, kao katolici, pridonijeti ovom svom kontinentu i ovoj zajednici europskih naroda koji nas konačno želi u svoje društvo?

            Želim vas podsjetiti da su biskupi HBK izdali prošle godine pismo o Hrvatskoj i EU, s jasnim stavom da je Hrvatskoj mjesto u EU.

            Najprije, mislim da dijelim mišljenje sviju vas, kad izražavam svoje nezadovoljstvo što Hrvatska nije već odavno ušla u EU. Naime, mi smo branili tu Europu, mi smo kroz povijest često krvarili za nju, mi smo dali svoje najbolje sinove upravo za napredak i kulturu Europe. Pa ipak, ta nas Europa nije željela. Ni kada je RH 1992.priznata kao samostalna država, kao da smo bili neželjeno dijete koje se rodilo. Ali – ipak se rodilo! Bilo je to čudo, kako je to definirao kardinal Franjo Kuharić. A onda toliki nepravedni uvjeti, tolike ucjene, tolika poniženja! Naši političari su sve učinili da ugode zahtjevima koji su dolazili na našu adresu, a bili su često samo izraz interesa pojedinih velikih sila i nisu respektirali naše posebnosti niti naš identitet. Dapače, da bismo postali dio toga društva silili su nas da lažemo o onome što nam se dogodilo u nedavnoj prošlosti, natjerali su naše predstavnike da se pomire s time da smo mi „Balkanci“, što će reći neki tamo divljaci koji se bez razloga međusobno tuku, a svi su zapravo jednaki. Nismo se izborili za istinu, nismo branili svoje interese, nismo znali tko smo i što smo. Stoga ćemo možda biti jedna nova zvijezda na nebu – ali ne zlatna, ne sjajna, nego pogažena, bačena u prah i pepeo, da se kao sluge vječno klanjamo tuđincima i samo o sebi prihvaćamo laži, ucjene i nepravde.

            Takvome načinu našeg sudjelovanju u budućnosti izgradnje našega europskog kontinenta i zajedništva među europskim narodima – trebali bismo odlučno reći NE! To nije Ne EU, to je NE takvom, rekao bih, bezbožnom i bezdušnom nadvladavanju velikih nad malima, lomljenju kičme narodu koji ima svoj ponos i ima svoje heroje, pa da ih ne znam tko proglasi zločincima mi znamo tko smo i nećemo se sebe nikada odreći!

            To neka bude i naš stav, braćo i sestre, dok molimo i za Europu i za našu Hrvasku! To neka bude naš stav, upravo i zbog Marije, naše Kraljice – kraljice Hrvata, naše majke, naše zore zlate!

            Sjećam se kad nam je 1999. bl. Ivan Pavao II. nakon mise s njime u njegovoj privatnoj kapeli u Apostolskoj palači u Rimu – tijekom posjeta biskupa Hrvatske „ad liminaapostolorum“ – izrekao svoju molbu: „Zapjevajte mi onu vašu pjesmu Mariji: ‘Naša majko, naša zoro zlata’“. A sjećamo se i koliko je puta – na žalost, bezuspješno – isti papa vapio da se u temelje EU stavi kršćanstvo, duhovnost, odnos prema Bogu, kršćanski korijeni.

            To govorim upravo zato da se podsjetimo što nam je zadaća. Što od nas očekuje Crkva, što od nas očekuje Blažena Djevica Marija, što nam poručuje ona koja je nadahnula izgled zajedničkog simbola Europe.

            Blažena Djevice Marijo, na nebo uznesena, moli za nas. Amen.