Dragi naš župniče, kanoniče, monsinjore Željko!

Vijest o Vašem prijelazu u vječnost. zatekla me na pragovima repušničkih kuća,  u vrijeme božićnog blagoslova. On najavljuje obnovu u nama i oko nas. Iako u dubokoj i iskrenoj tuzi Vaši Repušnjaki bili su u tim trenutcima u kućnoj molitvi s Vama. Uz moje, dakle korake Vašeg nasljednika, osjećao sam župljani osluškuju gotovo živo i korake do prije dvije godine dragog im duhovnog pastira, utemeljitelja njihove župe. Repušnički Božić kao i župama Kutini,  Ilovi i Kutinskoj Slatini donio je radost Kristova rođenja. No donio je i suze  ponosa i zahvale prema  duhovnom  ocu  Moslavine, kako govori naslov jednih dnevnih novina. Uz  sućut Vašima najbližima, očekujući hvalu koja će doći s nebesa preslabi smo iskazati našu župsku repušničku, moslavačku i domoljubnu zahvalnost. Riječi nisu dovoljne za sve što ste srcem, ali  žrtvom pa i do sudskih procesa – darovali. Ganutljiv je bio trenutak vlastite odluke da snom pravednika želite počivati,  ne u velebnim arkadama,  nego na tek prije nekoliko godina otvorenom seoskom groblju – naše, a očito zbog te odluke još više Vaše Repušnice. Čovjek ne bira mjesto rođenja. No, ako sam poželi posljednju postaju prije ovozemaljskog odlaska – to je nešto posebno, osobno i osobito. Naš Željko, kako Vas mještani  zovu, a što je veličanstvenije od svake titule – ostaje s nama. Tu je, gdje je uz zabrane 1976. godine u „podrtoj štalici“ počeo graditi crkvu, a koja danas ima ozračje suvremenih graditeljskih oblika No što je još važnije  – kao živa svjedoči – valjalo je uložiti napor i žrtvu. Na nju podsjeća i imenom zaštitnik župe prvi hrvatski svetac mučenik Nikola Tavelić. Kao da je bilo jučer – od Repušnice završivši aktivnu svećeničku službu oprostili ste  28. kolovoza 2011. uz 75. obljetnicu rođenja i 50. godinu misništva. Bilo je sjete u Vašim očima i sigurno su tražile zagorsko selo  Donji Žbilj kraj Desinića gdje ste rođeni 1936. godine, školske i kasnije prijatelje svećenike stečene uz sveučilišnu naobrazbu.  Svećeničko djelovanje započeli ste 1961. godine kao kapelan u Samoboru tamošnjem župniku, kasnije nadbiskupu zagrebačkom i kardinalu Franji Kuhariću, koji 1998. godine blagoslovio i ovu crkvu, a za koju se i osobno zauzimao.  Prirodno je od takove osobe očekivati darove duha u služenju riječi koja tijelom postaje. Od 1964. godine župnik ste u Gornjim Bogičevcima. Godine 1971. postajete upraviteljem župe u Kutini. Svjedoci kažu – preporodno je to vrijeme za tu tada veliku župu – teritorijalno  od  naše Repušnice do rijeke Ilove  i na sjeveru do Katoličkih Čaira. Zamah uz duhovni dobiva i kulturni život: od vjerskog lista Ideje do objave prve uže kutinske povjesnice 1977. godine Josipa Buturca uz 200. obljetnicu župne crkve. Naša repušnička župa prva je među tri nastale iz velike one Blažene Djevice Marije Snježne u Kutini. Slijedila je Ilova, a potom i Kutinska Slatina. U najtežim početnim trenutcima bili ste im  privremeni upravitelj. Gradili ste i skrbili  o kapelama u Husainu, Katoličkim Čairama… Teško je spomenuti sve oblike Vašeg djelovanja – sve do toliko potrebne  utjehe i snage braniteljima i njihovim obiteljima u Domovinskom ratu. Posljednjih sedam godina stalnog službovanja uz zapaženi pastoralni rad brinuli ste o našoj i svojoj repušničkoj crkvi. Činili ste to surađujući s mjesnim vlastima i susjednom školom, Upravo mladima nudili ste  nauk vjere. Brojnima koji su prolazili našom „moslavačkom magistralom“,  ne samo riječima  s oltara  već s kosilicom u ruci pred crkvom ukazivali  ste –  rad je najljepša molitva i daje plodove ne samo tebi već i okolišu. I kako ne primiti tako dragog i brižnog čovjeka i poželjeti mu laku i blaženu grudu repušničke zemlje. Njoj, a prije svega Crkvi Katoličkoj i Domovini Hrvatskoj svjedočili ste iskrenim  zanosom vjere i  ljubavi.  Dragi,  kako bi to opet jednostavno Repušnjaki rekli –  naš Željko – hvala Vam. Primite kroz naše molitve  i zahvalu od Boga samoga.

CRKVENOJ U KUTINI

Spomen na 1960-tu

Trem, nasledstvo drveno

zvono školsko i crkveno.

Gruntovnica i mesto sudbeno.

Dobro jutro gosponu fiškalu

i plača vučitelu za falu.

Srca licitarska i reči nežne

pri cintoru Svete Gospe Snežne.

Po poldan sveče i plehmuzika

fotograf  kaj kutenske suze slika.

Vulica Crkvena kak ludsko je živlenje

s trga na brdo k svršetku se penje.

Dragutin Pasarić