Svečanu misu poldanjicu na svetkovinu Božića 25. prosinca predvodio je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i župnikom u miru preč. Alojzijem Petranovićem, a služio je đakon Mario Šagolj.
U homiliji biskup je progovorio o Božjoj komunikaciji ističući kako Bog nije Bog koji šuti i kako je On govorio i prije Isusa, a u njemu se je sav izrekao jer on je – Riječ Božja. „Bog i kada šuti govori, a najpunija njegova riječ jest njegov utjelovljeni Sin koji je došao k nama kao čovjek, rodivši se u našoj ljudskoj obitelji. Što nama Bog govori vidljivo je iz riječi, a posebno iz gesta i iz čitavog ljudskog života Gospodina našega Isusa Krista. On je poučavao svoje učenike, dao im zapovijed ljubavi, govorio im je u prispodobama o Kraljevstvu nebeskom, prokazivao je prijetvornost farizeja i hvalio poniznost i iskrenost malenih. Isus je iz ljubavi prema siromasima i bolesnima liječio i pridizao ljude koji su bili u potrebi, pokazao im se čovjekom za druge, bio je bliz onima koji trpe i budio je u njima vjeru i nadu u njih same i u život. Krist je na kraju i umro na križu za nas ljude, pokazavši nam tako najveću moguću, Božju ljubav, ali je smrt nadvladao i slavno uskrsnuo da i nama koji ga slijedimo otvori put u život. Sve je to govor, Riječ Božja, čitava Isusova ljudska egzistencija. To je govor o Bogu koji je ljubav, koji se brine za svakog čovjeka, koji je dobri Otac komu je stalo do svakoga, posebno grešnika i izgubljenoga. Isus Krist je Riječ o Bogu koji je Spasitelj čovjeka, koji je čovjekov Usrećitelj i svijeta Razveselitelj. On je time također i Božji govor o čovjeku i njegovu smislu“ ,rekao je biskup te dodao da Božja komunikacija nije jednostrana te kako On govori i želi čuti naš odgovor. „ On čovjeka ostavlja slobodna da sam svojom voljom izabere Boga za prijatelja i pokloni mu svoje povjerenje, svoju ljubav, svoju vjeru. I zapravo naša vjera, vjera Crkve, odgovor je na taj Božji govor ljubavi, na Riječ Božju koja se u Kristu utjelovila i među nama nastanila. Otkako se Krist utjelovio i postao čovjekom, više on čovjeka nikada ne ostavlja: ‘Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta’ (Mt 28,20), rekao je Isus. I nebo više nije daleko, s njime mi smo i na zemlji u nebu. Bog je razdro nebesa i sišao među nas, nastanio se među nama zauvijek i postao naš suputnik na našem zemaljskom putovanju. I s nama putuje neprestano, doduše nevidljiv, kao s učenicima koji su išli u Emaus, ali on je tu i ne napušta nas. Nikada.“
Biskup je podsjetio na Godinu braka i obitelji u Biskupiji te istaknuo kako je posebna prisutnost Božje nježnosti i ljubavi vidljiva u našim kršćanskim obiteljima. „Isus je naime postao dijete, rodio se od Djevice Marije, ušao je u jednu našu ljudsku obitelj kojoj je glava bio sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice. To troje: Isus, Marija i Josip čine Svetu nazaretsku obitelj. Kakvi su odnosi vladali u toj Svetoj obitelji? Mi si teško danas zamislimo sve te okolnosti u kojima su živjeli u Nazaretu sv. Josip, Blažena Djevica Marija i dijete Isus. Ali nisu okolnosti bile važnije od njihove međusobne ljubavi koja je tako živo povezivala ta tri sveta bića. Kad Josip ne bi nadljudskom ljubavlju volio svoju zaručnicu Mariju, bio bi je doista i ostavio kad je to već bio nakanio. No, prihvatio je i ljudima ovoga svijeta neprihvatljivo, da bude s Marijom koja je bila začela bez njega i nosila pod srcem svoga sina, za kojeg je rekla da je Sin Božji. A Isus? On je silnom ljubavlju uzvraćao i majci Mariji i svetom Josipu njihovu brigu za njega, za njegovo odrastanje, za njegov napredak. Ipak nije mogao reći da mu je Josip otac, kad je ostao u Hramu Božjemu s 12 godina i poučio majku da je morao biti u domu Oca svojega“, rekao je biskup te poručio kako je imati Isusa u obitelji velika povlastica koju je imala Sveta obitelj, ali je imaju i sve hrvatske katoličke obitelji ako se okupljaju na zajedničku molitvu.
U nastavku biskup je poručio da kao što nam Božić govori o Božjoj komunikaciji s nama ljudima, tako je i poruka o tome koliko je u našim obiteljima potrebna komunikacija, i to topla, ustrajna, s međusobnim poštovanjem i ljubavlju. „Doista, što drži jednu obitelj zajedno? Nije to ni zajednička obiteljska kuća ili stan, nisu to ni roditelji ni rodbina, pa ni društvo ni Crkva svojim zahtjevima i zakonima, već je to – međusobna ljubav muža i žene, roditelja i djece, djeca i roditelja! A to su upravo odnosi na koje nam ukazuje Krist Gospodin svojim dolaskom, svojim rođenjem među nama ljudima. Kako nam oporo zvuče riječi svetoga evanđeliste Ivana: „svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ (Iv 1,10-11)!
Danas ne primiti Isusa znači ne uspostavljati kvalitetne odnose najprije u vlastitoj obitelji, lišiti svoje ukućane svoje ljubavi, uskratiti svoje najbliže za toplinu i zajedništvo koje su svima toliko potrebne. Posebno je to važno u odnosu roditelja prema djeci. Najprije je potrebno prihvaćati djecu s ljubavlju i radošću, i to – molimo se ove godine – što više djece, a onda podizati djecu s ljubavlju i voditi ih putem vjere, nade i ljubavi“, zaključio je biskup te na kraju izrekao molitvu pape Franje za obitelj koju je napisao za nedavnu biskupsku sinodu u Rimu.
Uz brojne vjernike, slavlju je nazočio i sisački paroh u miru protojerej stavrofor Petar Olujić. On je zaželio okupljenima izobilje Božjeg blagoslova i mira. Čestitku je biskupu i okupljenima uputio i katedralni župnik preč. Marko Karača.
