Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 30. kolovoza u Subotici svečano misno slavlje na hrvatskom jeziku povodom najvećeg hrvatskog marijanskog proštenja u Bačkoj Gospi od Bunarića. Na ovom tradicionalnom proštenju okupilo se nekoliko tisuća Hrvata koji već stoljećima zadnje nedjelje u kolovozu hodočašte na Bunarić odjeveni u bačke narodne nošnje i noseći lik Gospe. U koncelbraciji bili su domaći subotički biskup Ivan Penzeš i pomoćni biskup biskupije Vác iz Mađarske Lajos Varga.
Gospi od Bunarića hodoćašte i brojni Mađari, pa je tako jutarnju misu na mađarskom predvodio biskup Lajos Varga, a na kraju riječi pozdrava braći Mađarima uputio je i biskup Košić.
U homiliji biskup Košić je istaknuo kako se na Bunariću časti Blaženu Djevicu Mariju kao Gospu od suza, Gospu koja plače i zapitao se zašto plače Marija, majka Spasiteljeva? “Čuli smo u Ivanovu Evanđelju, ona je stajala pod križem Kristovima kada je on umirao… ‘Dovršeno je!’, rekao je Gospodin kada je završio svoj zemaljski život, kao da je bio zadovoljan s onim što je učinio i na kraju života izriče da je svoju misiju, svoje poslanje, izvršio. Da bismo i mi to mogli reći na kraju našega života, Majka Marija za nas moli, za nas zagovara svoga Sina, za nas i plače jer osjeća naše boli, naše muke, naše borbe i naše grijehe.”.
U nastavku biskup je podsjetio kako je početkom 20. stoljeća Subotica bila grad s najvećim brojem stanovnika Hrvata, više nego li je tada Zagreb imao stanovnika. “Kako to – pitamo se – da je danas naš narod u ovom gradu toliko umanjen, zar ga je netko prognao iz Subotice i lijepe Bačke? Na žalost 20. stoljeće nije bilo dobro za naš narod koji je proživio u njemu toliko patnji kao nikada u svojoj povijesti. Sustavno se radilo na umanjivanju prava Hrvata u Bačkoj, Srijemu i posebno u Subotici. A tijekom Domovinskog rata, u kojem je Hrvatska pretrpjela agresiju Srbije i okupaciju trećine teritorija, iz Vojvodine – prema nekim podacima – što zbog javnih neprijateljskih prijetnji, što zbog vlastitog straha za obitelj, iselilo se preko 40 tisuća Hrvata! Zar to nije progon jednog naroda? I to u krajevima gdje nije bilo ratnih zbivanja, razaranja, prisutnosti vojske i vojnih djelovanja! I kako da ne plače Blažena Gospa s nama, nad našom sudbinom? Ona nas je uvijek razumjela, uvijek bila uz nas, i kroz povijest i danas je s nama, kada nas mnogi ne razumiju. Molimo ju da nam izmoli jedinstvo i slogu, molimo ju da nam izmoli hrabrost da izdržimo i opstanemo, da i naš narod doživi bolju budućnost”, rekao je biskup te dodao kako je staro proštenište Majke Božje na Bunariću započelo, kako prenosi vjernička predaja, čudom kada je jedna slijepa žena, umivši se vodom na tom bunariću, progledala, te upozorio na to koliko na žalost danas još ima ‘sljepoće’. “Sjećam se kako mi je pokojni župnik mons. Boško Radielović pričao da mu je na početku rata, onih 90-tih, dakle prije 25 godine, jedna baka koju je došao ispovjediti i pričestiti u Rumi postavila pitanje: što to naši u Hrvatskoj rade tim jadnim Srbima? A on joj je odgovorio: To vam, bako, nije istina, to je samo propaganda! Reče mi preč. Boško da mu je baka tada jako zahvaljivala jer joj je pomogao budući da se ona veoma mučila s tim informacijama, koje su međutim bile lažne jer su bile dio propagandnog rata. Za tolike laži nitko nije odgovarao, ni na kojem sudu, a upravo su te neistine unosile nemir i u ljudima izazivale otpor i mobilizirale ih da pođu u rat, da od mirnih ljudi postanu ubojice, palikuće i osvajači. No, ni danas nisu te laži prestale, i danas se sije bura pa nije neočekivano da takvo zlo sjeme izazove nove sukobe i razdore. A koliko smo svi odgovorni za svoje riječi! Kada bismo to znali i tako se ponašali, bilo bi manje zla u svijetu, među nama i u nama. Već stoljećima se sije zlo razdora i u naš hrvatski narod pa ga se pokušava dijeliti na Bunjevce i Hrvate, kao da i Bunjevci nisu Hrvati. No, tako se lakše našim narodom vlada, kada ga se zavadi i podijeli. Molimo Gospu na ovom svetom mjestu, u svetištu na ovom Bunariću, da se odavde i mi danas ne uputimo svojim kućama a da ne progledamo, da se njezinim zagovorom izliječi i naša sljepoća, da uvijek govorimo i činimo ono što je istina, da se ne dijelimo i da prevladamo naše podjele kako bismo sačuvali svoj identitet i kao narod i kao pojedinci bili sretni i imali budućnost gdje god živjeli i radili”, ustvrdio je biskup.
Biskup se prisjetio i mnogih vrijednih hrvatskih književnika, znanstvenika, glazbenika i umjetnika, svećenika i biskupa koji su potekli upravo iz ovih krajeva u kojima su živjeli i danas žive naši hrvatski ljudi. “Neka nas oni nadahnjuju da je lijepo čuvati svoj identitet, da to nije usmjereno ni protiv koga, da će nas i drugi više poštivati ako i mi sami sebe više poštujemo, ako znamo tko smo i kamo pripadamo, ako smo kao hrvatski narod i kao Božji narod odani dobru te graditelji mira i napretka, kao što nas uči i riječima i svojim primjerom naš hrvatski blaženik i nadamo se uskoro sveti Alojzije Stepinac koji je trpio nevin, ali nije pokleknuo pred nepravdom, a sve je ljude volio i svima u teško vrijeme pomagao tko god je bi u potrebi, bez obzira koje je bio vjere ili nacije. On je rekao i to piše na njegovom grobu u zagrebačkoj katedrali: ‘Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu to je moje načelo. A u ljubavi prema hrvatskome narodu ne dam se ni od koga natkriliti.’ To je rekao, ali i protumačio da je to normalno kao kada dijete više voli svoju majku nego druge majke, što ne znači da i njih ne voli…Prije svega ovdje, u vjekovnom prebivalištu Hrvata, trebamo gajiti iskreno zajedništvo i prijateljstvo s Mađarima, s kojima nas spaja ista vjera i pripadnost Crkvi Katoličkoj. Također i sa Srbima trebamo gajiti iskrenu suradnju jer tu zajedno vjekovima živimo kao dva slavenska naroda koji svoje odnose moramo temeljiti na istini, a ne na mitovima i lažima, na pravednosti i međusobnom poštovanju. Zajedno moramo graditi dobre odnose sa svima, i s Nijemcima i sa Slovacima… Molimo za to našu Zagovornicu i Majku Mariju”, zaključio je biskup Košić.
Dan ranije, u subotu, 29.kolovoza, biskup Košić je predsjedao zajedničkom pokorničkom bogoslužju, na kojem su sudjelovali i domaći biskup mons. Ivan Penzeš i mađarski biskup Lajos Varga te 28 svećenika. Pojedinačna ispovijed trajala je više od sat vremena, a svi biskupi i svećenici su ispovijedali. Nakon toga je na prostoru kod Bunarića bila organizirana procesija u kojoj su sudjelovali biskupi, svećenici i mnoštvo vjernika noseći svijeće i sliku Gospe, te pjevajući marijanske pjesme.
Foto: Subotica.info
