„Bez ljubavi svi su ljudski križevi, bez obzira na količinu patnje besmisleni i nekorisni. Samo je Kristov križ spasonosan, i samo ako svoj s Njime nosimo i naši nas križevi spašavaju. Samo dragovoljno prihvaćanje križa spašava. Naš križ danas je dragovoljno prihvaćanje odgovornosti, ono od čega svi bježimo, odgovornosti za svoj vlastiti život, za obitelj, za prijatelje, za svoju djecu, za svoju župnu zajednicu, za svoju Crkvu, odgovornosti za svoju domovinu. I tko god prihvati odgovornost, stavlja na svoja leđa teret križa, neminovno dolazi do sukoba mišljenja a doći će i na zub javnosti, ali jedino tako se čine pomaci, jedino tako odrasta čovjek i razvija se društvo i Crkva.“ kazao je mons. Mijo Gorski pomoćni biskup zagrebački na misnom slavlju povodom proslave zaštitnika župe i katedrale Uzvišenja Svetog Križa u Sisku u srijedu 14. rujna.
Na početku misnog slavlja u ime Sisačkog klera i okupljenih vjernika riječi pozdrava i dobrodošlice predvoditelju slavlja mons. Gorskom uputio je mons. Vlado Košić, sisački biskup. U zajedništvu s dvadesetak svećenika i u ime Sisačkog biskupa u znak zahvale za vođenje misnog slavlja biskupu Gorskom predao je sliku raspetog Krista rad akademskog slikara Alema Biočića mr. sc. Antun Sente, katedralni župnik u Sisku.
U prigodnoj homiliji biskup Mijo je kazao kako je mnogo raznih teoloških, egzistencijalnih, filozofskih, pristupa Kristovu križu i pokušaja tumačenja i davanja smisla, no jedno je sigurno, pred tajnom patnje, i Isusove i ljudske, mi ostajemo bez riječi. Svakog dana stojimo pred znakom križa, pred Isusovim i našim križem s mnogo više pitanja nego što imamo odgovora. Stojimo pred činjenicom da je Isus na njemu umro strašnom smrću u kojoj prepoznajemo neshvatljivi čin Božje ljubavi. Bog je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao i za njega i za njegovo spasenje, kazao je biskup Mijo, te dodao: „Pred tom činjenicom stojimo u šutnji, potreseni. Može li se nekome više iskazati poštovanje i ljubav, nego kada život svoj položi za svoje prijatelje? Može li čovjek više za čovjeka učiniti nego kada život svoj daruje za svoje bližnje unutar obitelji, za svoju domovinu, za svoju zemlju, za vrijednosti koje nadilaze ovozemaljska shvaćanja i težnje? Netko je, draga braćo i sestre, već za nas umro. Ta činjenica, svijest da je netko već za mene umro, položio život da bih ja živio, treba doprijeti nekako i do dubine našeg srca. Isus naime reče: Više vas ne zovem slugama nego prijateljima. A On je za prijatelje dao – život. Ta Bog, kako nam danas Pismo kaže, nije poslao svoga Sina na svijet da On osudi svijet, nego da se svijet spasi po Njemu.“
„No ni Kristov ni naš križ nemaju nikakvog smisla ako sve samo na križu završava. To bi bio bolesni mazohizam da čovjek sam za sebe želi trpljenje. Kristov i naš križ imaju smisla samo ako slijedi uskrsnuće. I tu je snaga križa, ne u smrti, nego u životu koji iz njega proizlazi.“ kazao je biskup Gorski okupljenom mnoštvu među kojima su bili kandidati za prvu svetu pričest i za sakrament potvrde te brojni vjernici.
Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su Sisački bogoslovi, katedralni ministranti, zajednica čitača kao i Biskupijski zbor pod ravnanjem Jelene Blašković, prof. crkvene glazbe dok ih je za orguljama pratila Marijana Boček.
Nakon misnog slavlja slavlje u obiteljskom ozračju nastavilo se u dvorištu Pastoralnog centra uz kolače i piće koje su pripremili župljani i župa. AS
Proslavi zaštitnika župe i sisačke katedrale Uzvišenja Svetog Križa prethodila je bogata duhovna priprema o čemu možete pročitati ovdje
Foto: Stjepan Vego
