14. lip 2016.

Nakon duhovne priprave kroz trinaest utoraka, župa sv. Antuna Pustinjaka u Odri Sisačkoj svečano je u ponedjeljak 13. lipnja proslavila blagdan svog suzaštitnika sv. Antuna Padovanskog. Središnje svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Sašom Jozićem, župnikom sisačke župe Pohoda BDM vlč. Brankom Koretićem i župnikom župe Žažina vlč. Mladenom Vidakom.

Na početku sve okupljene, uključujući i brojne hodočasnike iz okolnih župa, pozdravio je vlč. Jozić zahvalivši im na dolasku i štovanju ovog sveca.

U homiliji biskup je podsjetio kako je sv. Antun preminuo na današnji dan prije 785 godina u Padovi, te kako je umro na glasu svetosti. „Već za života glas o njegovim posebnim darovima koje je imao i djelima koje je činio proširio se ne samo Padovom nego čitavim tadašnjim svijetom. Sveti Antun Padovanski rođen je 1195. godine u Lisabonu, imao je ime Ferdinand, te je kao petnaestogodišnjak  ušao u samostan želeći postati Augustinac. Bio je iz plemićkog roda i roditelji su ga odgojili u kršćanskoj vjeri i velikoj pobožnosti. Međutim, nakon što je zaređen u augustinskom redu u Španjolskoj, tamo je vidio kada su donijeli tijela ubijenih franjevaca iz Afrike, što ga je nadahnulo da i on postane misionar i mučenik za Krista. Zato je i prešao u franjevački red i postao je sin svetoga Franje. Otišavši u Afriku propovijedati Evanđelje jako se razbolio te se morao vratiti u Europu, ali brod se nije vratio u Španjolsku nego na Siciliju te je on tako došao u Italiju i Asiz gdje se i upoznao sa svetim Franjom. Zanimljivo je da se sv. Antun uopće nije ‘vidio’, bio je skroman, ponizan i samozatajan, čovjek žrtve koji je vršio najmanje i najjednostavnije poslove te premda je bio učen nigdje to nije pokazivao. Jednoga dana pozvali su ga kao zamjenu da propovijeda i pročulo se da je dobar propovjednik, te ga je sveti Franjo imenovao propovjednikom reda. Činio je čudesa te su se mnogi priklanjali na njegovu propovijed i obraćali, a u Sjevernoj Italiji i Francuskoj znao je navješćivati Evanđelje i pred četrdeset tisuća ljudi… Možemo reći da je konstanta u njegovom životu korjenitost i radikalnost. Kada je želio biti redovnik on je sav bio u tome te je ponizno služio. Kada je žalio biti mučenik, htio je život svoj dati za Evanđelje, propovijedajući među afričkim plemenima. Činio je to sve to radi Isusa Krista i njegove Crkve. On je bio i izvrstan poznavatelj Sv. Pisma te i danas nama poručuje da ako želimo slijediti Krista do kraja, ako želimo biti gorljivi kršćani trebamo poznavati  Sveto pismo, trebamo čitati Bibliju i razmišljati o onome što nam Bog govori“.

Govoreći o pročitanom prvom čitanju biskup je rekao da nam prorok Izaija donosi kako je Gospodin onaj koji daje Duha svoga svima koji ga slijede te kako njegov Duh želi da se ispunimo ljubavlju i dobrotom, da činimo dobra djela i darivamo druge Riječi Božjom. „Imati Duha Svetoga, govori prorok, znači biti blagovjesnik siromasima, liječiti srca slomljena… Neka i u nama bude ta želja da Duhom Svetim ispunjeni pronosimo Božje vrijednosti u ovaj svijet, naš narod i naš grad. Molimo i za to da Duh Sveti nadahnjuje srca onih koji odlučuju o sudbini našeg naroda i važnim stvarima koje se tiču naše budućnosti“, zaključio je biskup.

Misno slavlje animirala je obitelj Josipa i Ružice Vukašinović, koji imaju šesnaestero djece i najbrojnija su obitelj u Hrvatskoj i koji su tom prigodom okupljenima svjedočili svoju vjeru i održali kratki  tamburaški koncert.

Pin It on Pinterest