420 godina od čuvene Sisačke bitke s Turcima i spomen na sve branitelje Siska i Europe, a ponajprije kanonike Zagrebačkog kaptola obilježio je Stolni Kaptol Svetog Križa u Sisku u subotu 22. lipnja.
Proslava je započela molitvom u zavjetnoj kapeli Sv. Akacija i deset tisuća mučenika u Gredi gdje je ban Toma Bakač sa svojim braniteljima poslije bitke neko vrijeme proveo u molitvi, a gdje su kanonike predvođene prepoštom mons. Markom Cvitkušićem dočekali brojni vjernici župe Sela koji već godinama tradicionalno obilježavaju ovaj slavni datum.
Večernje misno slavlje tim povodom, u sisačkoj katedrali, predvodio je pomoćni biskup zagrebački i prepošt Zagrebačkog Kaptola Ivan Šaško u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, kanonicima Stolnog Kaptola Svetog Križa, fra Antom Crnčevićem i svećenicima kateralne župe.
U homiliji biskup Šaško je istaknuo kako svaki povijesni događaj nosi u sebi više slojeva i kako ih je teško obuhvatiti prikazom preostalih dokumenata i tragova, jer je uvijek posrijedi život. Baš zbog toga što je sve u našemu življenju povijest, jedini koji tu stvarnost obuhvaća jest Bog, te stoga svakomu događaju kao vjernici pristupamo s pogledom za koji molimo svjetlo Božjega Duha. „No, svi događaji nisu jednaki. Postoje oni koji zahvaćaju puno života; koji se urezuju u memoriju pojedinaca i naroda; postoje oni koji su stanoviti modeli koji oblikuju život. Upravo je jadan od takvih onaj kojega se danas spominjemo. Za Hrvatsku i Zagrebačku biskupiju 16. stoljeće bilo je – izvana gledano – u mnogočemu porazno. Nakon brojnih turskih navala, pljačka i razaranja, unutarnjih sukoba, nesloge i izdajstava, nasilja nerazumne vlastele i raznih nadiranja pod obilježjem protestantizma, ipak se dogodio i jedan veličanstveni obrat. Dok se radilo o opstanku, kod Siska se na današnji dan dogodila pobjeda nad Turcima, koja je Zagrebačku biskupiju i Hrvatsku održala na životu, pa je neće moći zasjeniti niti poraz 28. kolovoza 1593. i jednogodišnja vladavina Turaka, zbog nerazumnih odluka nehrvatskih vojnih zapovjednika. Bitka kod Siska (1593.) je prekretnica, jer je naizgled nepobjediva sila započela gubiti snagu“, rekao je još propovjednik i spomenuo se biskupa Gašpara Stankovačkoga koji je zajedno s Kaptolom organizirao obranu Siska. „Zagrebački kaptol je već 50 godina ranije, na svim posjedima prema Turcima, 1544. godine uspostavio vojničko središte obrane, jer je bilo očito da Turci žele osvojiti Zagreb i pokoriti Hrvatsku. Kaptol je uz pomoć Sabora i cara odlučio utvrditi bojište. Ušće Kupe u Savu kanonici su izabrali za podignuće obrambene tvrđave. Uložili su novac, doveli graditelje iz Italije i za pet godina podigli poznatu trokutastu sisačku tvrđavu, prodavši i neke predmete iz katedalne riznice. I uvijek je bilo tako: kada se hrvatski narod i nacija našla na rubu izginuća, čvrst joj je oslonac bila upravo Crkva. Radi obrane Siska, Kaptol je uveo novinu u svoje Statute iz 1334. godine, pa je određivao jednog od arhiđakona za vojnog zapovjednika sisačke tvrđe, a jednog kanonika magistra za upravitelja preostaloga sisačkog gospodarstva. Tako su ovdje redovito bila po dvojica kanonika. Naš povjesnik i kanonik Toma Kovačević istinito je primijenio glasovitu izreku pape Lava X.: ‘Capitulum antemurale posuit – Kaptol zagrebački podigao je predziđe’ obrane Zagreba i domovine Hrvatske, gdje se od 1590. do 1594. vodio obrambeni domovinski rat“.
Homilija biskupa Šaška u cijelosti
U nastavku biskup se zapitao što je tu pobjedu učinilo mogućom, te poručio: Povijesnim događajima smisao daje ono što do kraja ne pripada povijesti; što ne mogu obuhvatiti preostali fragmenti; ono što povijest nadilazi – nad-povijest. To je snaga koja je vidljiva i danas. Jer tadašnje je vrijeme i tadašnja su događanja sažetak i današnjih (ne)prilika, posebice u svjetlu nedavne hrvatske borbe za slobodu. I junaštva, i nasilja, i nesebičnosti, i izdaje… Ali, pobjedu uvijek nosi ponajprije nepodijeljeno srce! Tu zadire Bog i ono što je slabo čini jakim. Braćo i sestre, naša je vjera često stavljena na kušnju događajima koji naizgled pokazuju Božju odsutnost ili njegovo nezanimanje za ono što se događa u našim životima, u događajima koji su važni za cijeli narod, ali i u našim sasvim običnim životnim hrvanjima za koja se osjećamo preslabima; u nerazmjerima naših očekivanja i ostvarenja. Psalmi su tu muku izrazili više puta zazivanjem: Bože, zašto si me ostavio… daleko si od jecanja moga (Ps 22,2); Ta dokle, Gospodine, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene? (Ps 13,2) To je ‘tamna noć’, kako ju zovu mistici, ona u kojoj se ljulja svaka sigurnost i nada. U Evanđelju Isus triput ponavlja: Ne budite zabrinuti! No, prije toga upozorava da se ne može služiti dvojici gospodara: Bogu i bogatstvu. Kao što u hrvatskome te dvije riječi imaju jednaki korijen, u hebrejskome jednaki korijen ima riječ bogatstvo – mammona i amen – vjerujem. Obje dolaze od ‘aman što znači: dati sigurnost, zajamčiti stabilnost, biti čvrst oslonac. Bogatstvo, onima koji mu daju svoje povjerenje, jamči blagodat i sigurnost, a zauzvrat, baš kao i Bog – traži sve što čovjek ima.“
Slavlje je animirao mješoviti zbor katedralne župe, a prethodila mu je molitva Večernje iz Božanskog časoslova koju su u zajedništvu molili biskupi i kanonici.
