4. stu 2022.

Na današnji dan, prije točno 125 godina, 4. studenoga 1897. godine na glasu svetosti preminuo je u Rimu sluga Božji Ivan Bonifacije Pavletić. Tom prigodom svečano misno slavlje u crkvi generalne kuće Družbe Sinova Bezgrešne, u kojoj se i nalaze posmrtni ostaci brata Bonifacija, predvodio je sisački biskup Vlado Košić. Koncelebriralo je dvadesetak svećenika, a između ostalih i general družbe Sinova Bezgrješne, p. Benny Mekkat.

Slavlju su prisustvovali i brojni hodočasnici iz Sisačke biskupije koji se zbog te prigode i nalaze u Rimu kako bi pokazali svoje štovanje i čašćenje ovog poniznog redovnika te želju da što prije dođe do oltara, ali i kako bi zahvalili Bogu za njegov život i svjedočanstvo. 

Na početku biskupu i svim hodočasnicima dobrodošlicu je zaželio general družbe p. Mekkat. On je i poručio kako ga veseli znakovita prisutnost svih nazočnih u ovoj zajednici, jer to znači da je još jednom

Ivan Bonifacije molio za jedinstvo koje je, između ostaloga, najveća želja Gospodina našega Isusa. „Brat Bonifacije uvijek je u svom srcu držao svoj narod, svoj voljeni narod, i zahvaljujući toj ljubavi naša je Družba prisutna u Kutini od 2010. godine. Dopustite mi da Vam iskreno zahvalim za svu pomoć, suradnju i potporu, posebno pateru Marianu i njegovoj zajednici. Hvala Vama i što ste nas blagoslovili s dvojicom mlade braće, Krunoslavom i Antonijem iz Hrvatske, i nadamo se i snujemo da će se još puno hrabrih mladića odazvati Božjem pozivu i krenuti stopama brata Ivana Bonifacija Pavletića“.

U homiliji zahvalivši se na gostoprimstvu biskup je rekao kako smo mi ovdje u ime njegova zavičaja. „Mi smo stigli iz Hrvatske, jedna skupina je došla iz Kutine, gdje je kršten brat Bonifacije kao Ivan Pavletić 25. lipnja 1864., u crkvi Gospe Snježne. Njegova je Zbjegovača tada bila dio župe Kutine, u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Poslije, tj. 1978. taj je dio postao zasebna župa Ilova, a od 2009. cijelo to područje Moslavine pripada ponovo uspostavljenoj Sisačkoj biskupiji. Tu je i kutinski župnik preč. Vladimir Hren sa svojim župljanima, tu su braća Sinovi Bezgrješne koji su se od 2010. nastanili u Kutini, p. Mariano Passerini i p. Franco Decaminada. S nama je kao hodočasnik i gradonačelnik Kutine gosp. Zlatko Babić. Predvodim sve njih i mi predstavljamo Sisačku biskupiju kao zavičaj sluge Božjega brata Bonifacija. Tu je i moj generalni vikar mons. Ivica Mađer, župnik i dekan glinski, preč. Paško Glasnović, rektor marijanskog svetišta u Gori, maestro Robert Jakica, rektor bazilike svetog Kvirina iz Siska i drugi koji su se mogli odazvati, naši hodočasnici, sestre i braća.  Kad kažemo zavičaj, tada najprije imenujemo kraj, zemlju i domovinu iz kojeg je u Rim došao brat Bonifacije. No, to također znači njegovu duhovnu baštinu koju je ponio sa sobom, a to su njegovi najbliži koji su ga okruživali ljubavlju i na koje je rado mislio i slao im pisma, to su svećenici, prijatelji i sve one osobe koje čine njegov duhovni pejsaž. Zahvalni smo Bogu da je sluga Božji brat Bonifacije pronio dobar glas o našem kraju i našoj domovini Hrvatskoj ovdje u Rimu. Tu je postao redovnik, ušao je u zajednicu Sinova Bezgrješnog Začeća, postao je njezin posvećeni član, brat redovnik koji je želio kao takav služiti i svojoj zajednici i bolesnicima. U zajednici je postao magistar novaka, na što ga je izabrao i imenovao bl. Luigi Maria Monti, utemeljitelj Družbe“, podsjetio je biskup.  

U nastavku osvrnuvši se na današnji dan, spomen njegovog blaženog preminuća, biskup je rekao kako iako kratak njegov život bio je ispunjen mirom, dobrotom i zadovoljstvom, jer je služio Bogu, Crkvi i bližnjima u potrebi. „Upravo na blagdan sv. Karla Boromejskoga, 4. studenog te 1897. umire ovdje u Rimu brat Bonifacije. Tomu je dakle danas točno 125 godina. Tako je naš dragi Kutinčanin povezao svoju Hrvatsku i vječni grad Rim“.

Biskupova homilija

Osvrnuvši se na pročitanu Božju Riječ i prvo čitanje iz  Knjige Otkrivenja (Otk 21,1-5a) u kojem sv. Ivan ima viđenje Božjeg kraljevstva na kraju svijeta biskup je ustvrdio kako je na kraju svega, cilj i svrha života na zemlji, doći k Bogu koji sve čini novo i koji sjedinjuje čovjeka sa sobom. „Kao i prije 125 godina ovaj dan, 4. studeni, dolazi poslije blagdana Svih svetih kada razmišljamo o toj novosti koju Bog daje onima koji ga ljube. Što je to novo nebo i nova zemlja? To je nebo, to je raj. U tom novom Božjem domu, u kojem se imaju naći oni koje je Gospodin učinio toga dostojnima i koji su surađivali s njegovom milošću, nema više granica: neće se ljudi dijeliti ni na Hrvate ni na Talijane, ni na učene ni na neuke, ni žute ni bijele… svi će biti jedno u Bogu. Ta spoznaja bila je poznata svetima već za ovoga života, a svima nama, ako prispijemo k Gospodinu, tek po tom novom iskustvu. Zato sveti anticipiraju nebo, oni već donose nebo na zemlju i privlače ljude nekom posebnom privlačnošću.  To je činio i naš brat Bonifacije. I nije dijelio ljude ni po kojoj razlici, već ih je sve gledao kao djecu Božju i istinski ih ljubio. To je pokazivao u služenju i neprestanom pomaganju. Kao mladi brat koji je služio bolesnike sam se zarazio i zato umro sa samo 33 godina. A bio je to prijelaz k Ocu, njegov odlazak bio je i njegov dolazak. Kao što smo mi napustili našu Sisačku biskupiju, imamo dakle na ovom putu iskustvo jednog odlaska, no istovremeno imamo i iskustvo dolaska, dolaska u Rim. Slično je s Kraljevstvom nebeskim: da bi se ušlo k Gospodinu, treba napustiti ovaj svijet. Brat Bonifacije učinio je to svjestan, ispovjeđen, pričešćen i pomazan znajući kamo ide, s velikim predanjem“, zaključio je biskup poručivši na kraju da „nam ovo slavlje 125. godišnjice smrti sluge Božjeg brata Bonifacija svima pomogne da budemo i mi uvijek spremni za Dom Očev, svojom ljubavlju, dobrim djelima, molitvom i upaljenim svjetiljkama nade koju ne smijemo nikada gasiti, pa bilo to vrijeme rata ili mira, epidemije ili zdravlja, potresa ili smiraja. Uvijek trebamo poput Bonifacija biti s Gospodinom“.

Tijekom dana hodočasnici su razgledali i brojne rimske znamenitosti: Kapitolij, Rimski forum, Oltar domovine, Trajanov stup, crkvu Santa Maria in Ara Coeli, Venecijanski trg, Nebeski žrtvenik, Flavijev amfiteatar (Colosseum), crkvu sv. Petra u Okovima te baziliku svete Marije Velike.

Ovo hodočašće organizirala je Sisačka biskupija, a provela Turistička agencija „Kraljica mira“ vlasnika Slave Mandurića.

Pin It on Pinterest