Sisački biskup Vlado Košić proslavio je 30. lipnja 25. obljetnicu ređenja i slavio svečanu misu u koncelebraciji sa svojim prijateljima srebrenomisnicima, te svojim profesorom akademikom Ivanom Golubom u sisačkoj katedrali Uzvišenja sv. Križa.

U pozdravnom govoru biskup je istaknuo da su okupljeni na dan kada su prije točno dvadeset i pet godina, 30. lipnja, u zagrebačkoj, krčkoj, splitskoj i sarajevskoj katedrali zaređeni za svećenike.

S biskupom Košićem slavili su Ivan Bračun, župnik u Radoboju, Ivan Črnek, župnik u Glogovnici, Eugen Kropek, župnik u Šćitarjevu, Stjepan Mostečak, župnik u Varaždinskim Toplicama, Branko Sajković, župnik u Strahonincu, koji su zajedno s biskupom Košićem i još s trojicom redovničkih kandidata zaređeni od kardinala Franje Kuharića u zagrebačkoj katedrali. Zatim Antun Peranić s Krka i Mladen Mrakovčić župnik u Cresu, koje je zaredio krčki biskup Karmelo Zazinović, Stjepan Lončar kojega je u Splitu zaredio nadbiskup Frane Franić, te Stipica Knežević, župnik u Novom Travniku. Koncelebrirali su i Mato Sukalić i o. Mirko Vukoja, a biskup je posebno pozdravio o. Josipa Sremića, odgojitelja, duhovnika i propovjednika na njegovoj mladoj misi, kao i akademika mons. Ivana Goluba, kojemu je čestitao 80. rođendan.

U propovijedi je akademik Golub istaknuo pitanje svećeničkog identiteta. Bilo bi zanimljivo izaći na trgove i ulice i pitati ljude: svećenik – što je to, svećenik – tko je to? I bilo bi nesumnjivo vrlo interesantno čuti što bi tko odgovorio od raznih ljudi, od raznih dobi, od raznih nazora. Ipak, pravi odgovor, čusmo u današnjem čitanjima. U prvom čitanju smo čuli: Svećenik se uzimlje od ljudi, za ljude, u njihovu odnosu prema Bogu, sam ogrnut slaboćom da bi imao razumijevanja za one koji griješe iz neznanja. Svaka riječ ovdje isklesana i svaka od njih je značajna. Svećenik ponajprije se uzimlje od ljudi. Svećenik se ne uzimlje od anđela, on se od ljudi uzimlje. Svećenik je prema tomu – čovjek, on se od ljudi uzimlje. Da – čovjek. Koji se postavlja za koga? Za čovjeka, za ljude. Za kojeg čovjeka? Pa za čovjeka svoga vremena, ne za nekog vanzemaljskog, vanvremenskog čovjeka. Ali i drugi su pozivi za čovjeka, i liječnik je za čovjeka, pa i ‘poslovično neugodan’ odvjetnik, i on je za čovjeka, učitelj je za čovjeka, a svećenik je za čovjeka posebno u čemu? Rečeno je – u odnosu prema Bogu. Njegovo poslanje za čovjeka jest – povezivanje Boga i čovjeka. A uzimlje se kakav? Pa uzimlje se onakav kakav u tom vremenu postoji, istaknuo je propovjednik.

AS