Dani kršćanske uljudbe, u organizaciji Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije, koji se ove godine održavaju od četvrtaka 14. do subote 16. svibnja u Sisku na temu „Materijalno i duhovno siromaštvo djece i mladih”. Dani su započeli u četvrtak 14. svibnja u sisačkom Velikom Kaptolu predavanjem ravnatelja Biskupijske zaklade „Fra Bonifacije Ivan Pavletić” dr. Domagoja Moslera i stipendistice Antonije Radošević o radu Zaklade i načinu stipendiranja studenata.

Na početku sve okupljene pozdravila je voditeljica Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Kornelija Marović, a druge Dane kršćanske uljudbe otvorio je sisački biskup Vlado Košić koji je istaknuo kako pred ljudskim očima postoje razlike među ljudima, ali pred Božjim očima svi su jednako vrijedni. Biskup je poručio i kako ovi Dani uljudbe žele govoriti o kršćanskom shvaćanju svijeta i posebno onim vrijednostima koje mi kao kršćani trebamo njegovati.

Govoreći o Zakladi dr. Mosler je podsjetio kako je osnovana 2010. godine i kako joj je cilj prikupljanje sredstava, izbor najpotrebnijih studenata te stipendiranje istih putem mjesečnih stipendija. „U svom djelovanju Zaklada želi postati autonomna, samostalna i samoodrživa ustanova koja bi većinu materijalnih sredstava prikupljala od raznih tvrtki, vjernika i ostalih ljudi dobre volje te ih prosljeđivala najpotrebnijima“, rekao je predavač te istaknuo kako za sada još uvijek većini sredstava za stipendiranje dolazi direktno iz Sisačke biskupije.

Kao osobitost ove Zaklade ravnatelj je istaknuo kako dio sredstva kojima se studenti stipendiraju dolaze od donacija i darova vjernika koji su uključeni u Mrežu prijatelja Zaklade. „Od svog osnivanja Zaklada je stipendirala skoro 300 studenata birajući te stipendiste među mnogo pristiglih prijava i molbi. Svake godine se broj odobrenih molbi povećavao, tako da je za razliku od prve godine stipendiranja kada je podijeljeno 30 stipendija, ove akademske godine ta brojka došla i do 80. To dovoljno govori o situaciji koja je svake godine sve teža što u što sam se i sam uvjerio čitajući ovogodišnje molbe koje nose zaista teške socioekonomske situacije“, rekao je Mosler te dodao kako Zaklada bira stipendiste temeljem tri kategorije: akademskog uspjeha, imovinskog statusa i socijalne i vjerske angažiranosti. „Teško je objediniti sve tri u jedno i odlučiti između brojnih životnih situacija koje su nekad bezizlazne i nemoguće. Barem se tako čini, gledajući iz ljudskog aspekta. Ipak, čini se da ljudi, uz Božju pomoć nalaze različita rješenja i uspijevaju u svom i, vjerujem Božjem naumu. Vjerujem da će Zaklada još dugi niz godina pomagati mnogima sposobnima, darovitima, pametnima mladim osobama koji hrabro koračaju u svijet odraslih dajući od sebe maksimum. Zato smo ih prepoznali kao one kojima treba podrška kako se ne bi obeshrabrili i odustali pri prvoj prepreci. Studiranje je danas smion poduhvat u kojemu zaslužuju pomoć i zato nam je drago da su se obratili Zakladi koja će im financijski pomagati sve dok bude mogla“, zaključio je na kraju ravnatelj Zaklade dr. Mosler.

Stipendistica Zaklade Antonija Radošević posvjedočila je o siromaštvu na vlastitom primjeru i posebno se osvrnuvši na problematiku stipendiranja. „U Hrvatskoj postoji mogućnost prijave na niz stipendija, to je državna, braniteljska, gradska, županijska, sveučilišna i mnoge druge, no većina tih stipendija ne dolazi u pravo vrijeme, na početku akademske godine, kada je to najpotrebnije. Većinom prve isplate dolaze tek tijekom travnja. Nije jednostavno na početku akademske godine, nakon ljetnog vremena doći u drugi grad, useliti se u studentski dom ili stan, te započeti život. Tu su mnogi troškovi, krenuvši od useljenja, pokaza, novih knjiga ili skripti, članarina za knjižnice ili još gore plaćanja punog iznosa upisa u višu godinu. A stipendije nema nigdje. Još bolje – nema ni natječaja za ijednu od tih stipendija. Ovakva struktura studentskih stipendija u nekom smislu produbljuje ekonomske i društvene nejednakosti te dovodi do toga da nemali broj djece iz socijalno ugroženih obitelji napušta školovanje već nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, vrlo malo ih upisuje, a tko upiše teško završava više škole i fakultete. Nažalost, susretala sam se s takvim sudbinama tijekom svoga studiranja“, upozorila je Radošević, te je kao pozitivan primjer koji daje sigurnost u stipendiranju od početka akademske godine istaknula Biskupijsku zakladu.

Nakon predavanja vjeroučitelji više sisačkih osnovnih i srednjih škola predstavili su dječje literarne  radove na temu siromaštva koje su zajedno pripremali na satovima vjeronauka, a otvorena je i izložba likovnih dječjih radova na istu temu.

Dječji literarni radovi na temu siromaštva:

Sretna što imam i znam

Ne treba Ti ništa više od toplog doma,

obitelji koja Ti ljubav pruža.

Ne treba Ti ništa više od sreće

kad Ti osmijeh sa lica teče.

Kad Ti voliš i znaš da si voljen,

ma koliko god možeš biti.

Kad znaš da imaš nekog uz sebe,

tko se za Tvoju sreću grebe.

Kad znaš da nisi sam,

ja sam sretna jer to znam.

(Dora Mikulić, 8.a, OŠ 22. lipanj Sisak)

Tama siromaštva

Siromaštvo je tama

čovjeka boli

to nije samo novac.

Pogledi siromaha

srcu je teško

pred Tobom stoji gladan.

Siromašna Afrika

djeca plačući

sutra je opet isto.

Suze niz obraz teku

želudac svira

ljubavi nema ovdje.

(Doris Kovačić i Kristina Čulig,  3.g,   SŠ Viktorovac)

Siromaštvo među ljudima

Siromaštvo. To je dosta težak pojam. Loš je. Puno toga obuhvaća, a ne donosi dobro. Mnogo ljudi želi imati više novca, nositi markiranu odjeću, misle da su tada bogati. Mi djeca to shvaćamo drugačije. Ne  volimo ako ljudi ocjenjuju ljude, države ili pak kontinente. Mi ne sudimo ljude po novcu, više odbacujemo po onom tko nema prijatelja i time ih osiromašujemo. Tako iznova nastaju generacije koje osuđuju.

(Paula Đurić, 5.a,  OŠ 22. lipanj Sisak)

Siromaštvo

Siromaštvo nije samo kad nemaš para,

il kad za nešto nemaš dara.

Siromaštvo nije novca imaš nula

ili kad ti kažu da si mula.

Siromaštvo nije kad živiš u maloj kući

ili kad živiš u bespomoći.

Siromaštvo nije kad si jadan

ili kad si gladan.

Siromaštvo možemo istrijebiti

ali moraš mi pomoći Ti.

(Mateo Jakobašić 8.a, 22. lipanj Sisak)

Siromaštvo, zašto ono postoji?

Treba li oslabiti čovjeka

jer postoji od početka vijeka?

Siromaštvo je čovjekovo dno,

no može biti ruka spasa

kad progovoriš a nema Ti glasa.

U životu nije bitan novac,

već ispunjen život pun vjere,

no mi ne radimo to ni zere.

Bog nas uvijek pazi,

kad nas netko voli ili gazi,

brine o nam ili nas mazi,

Bog nas uvijek pazi.

(Danijel Novalić 8.a, 22. Lipanj Sisak)

Siromaštvo je nešto najgore na svijetu. Bože pomozi siromasima barem u nekom dijelu siromaštva. Amen

(Denis Rujić 8.a, 22. Lipanj Sisak)

Zvono zvoni. Trk!

Samo oni gladno gledaju.

(Andrea Kozarić, 3.g, SŠ Viktorovac)

Nitko nije svojom voljom na ulici

Nije li tužno kad je nekom krevet mala drvena klupa u parku,

ili kad netko ide u nabavu u najbliži kontenjer,

s nadom da će naći nešto jestivo.

Kad je nekom jedini izbor

prijeći sve kontenjere u potrazi za bocama,

pa kad skupe dovoljno kupe piva i na trenutak zaborave na sve.

Kad zimi padne snijeg,

beskućnik udari policajca

samo da bi proveo noć u maloj toploj ćeliji s krevetom.

Nitko nije htio takav život.

Nitko ne voli takav život.

(Matej Dolenec 8.a, 22. Lipanj Sisak)

Siromaštvo je tužno

i veoma ružno.

Bože pomozi djeci sveg svijeta

Neka bude lijepa ova planeta.

Siromaštva ima mnogo na svijetu

teško je živjet na ovom planetu.

Puno ljudi o siromaštvu ne zna mnogo,

zato treba pročitati svako slovo.

Treba promijeniti čitav svijet

neka bude miran i lijep.

(Ivan Prvonožec 8.a, 22. Lipanj Sisak)

Siromaštvo

Siromaštvo je širok pojam

a većinom na društvo ostavlja loš dojam.

Nije cool ili fora,

većinom je noćna mora.

Biti siromašan znači kruha prositi

i staru odjeću nositi.

No siromašan može svatko biti

i lako to skriti.

Prijatelja onaj tko nema

život mu je pun problema

takve osobe su najsiromašnije.

Novaca možeš imati,

te svaku donaciju primati,

no ako prijatelja nemaš Ti si siromašan

i ponajprije površan.

Siromašni su oni koji osmijeh ne daruju

nego umom caruju.

Biti siromašan je tužno

a ne ružno,

treba ljudima pomoći

da se kruha mogu domoći,

prijatelj treba biti i dobrotu ne skriti.

Poznajem siromašne osobe

kojima nije stalo do sebe,

ne zato što to ne žele,

nego jer im ne dopuštamo.

Zašto im ne pomognemo

da se svi

ljepšeg života domognemo.

(Zea Turek 8.a, 22. Lipanj, Sisak)

SIROMAŠTVO

Siromaštvo nije samo stvar u novcima ili materijalnim stvarima. Siromašan čovjek je onaj koji nema roditelje, djeca čiji su roditelji mrtvi, oni su siromašna djeca a ne oni koji imaju crne mobitele, a trend je bijele.

Siromaštvo je kad si izgubio nadu, kad nemaš više volje za životom.

Siromaštvo je kad je vani sunce i veseo dan, a u vama je sve tmurno.

Najveće je siromaštvo kad te najbliži natjeraju da se prestaneš boriti za svoje pravo i odustaneš od svega.

Siromaštvo je kad ti postane sasvim svejedno što će Ti biti od života. Kad postaneš hladan prema svimai kad neznaš cijeniti.

Siromaštvo je kad te nitko ne razumije…..

(Patricija Piškor 8.a, 22. Lipanj Sisak)

Siromaštvo…… Siromaštvo me podsjeća na nekog usamljenog bez prijatelja. Na nekog tko nema novaca, prijatelja, obitelj, dom, ljubav, hranu, vodu… Pola planeta je na zemlji gladno i žedno. Neki ljudi su skromni ne traže puno. Neki traže hranu, neki bočicu vode a neki samo malo ljubavi i prijatelja. Neki traže puno a to je bezobrazno. Afrika, Južna i sjeverna Amerika je žedna i gladna. Djeca traže samo malo vode i kruha. Kad gledam na televiziji da se u New Yorku neka djeca ne mogu školovati i moraju biti u bandi – plače mi se. Trebamo darivati i pomoći, ne smijemo biti škrti..

(Fani Svilikos 5.a, 22. Lipanj, Sisak)

Siromaštvo

Siromaštvo se svakog dana sve više povećava. Mnogi ljudi smatraju kako siromaštvo nije tako veliki problem, te kako ga se lako može riješiti. Par donacije ne može istrijebiti siromaštvo. Što je zapravo siromaštvo? Ono može biti materijalno, ali i duhovno. U današnjem svijetu sve je više materijalnog siromaštva. Ljudi nemaju za kruh, nemaju pristup pitkoj vodi. Zbog toga je gladi najviše na svijetu. Samo pogledati dijete koje je kost i koža, tjera svaku osobu sa srcem u plač. Jer kad pogledamo sebe, kako imamo mnogo, neopisivo je teško zamisliti nekoga tko nema ni u pola toliko. Siromašna djeca nikada neće shvatiti našu pohlepu, sebičnost i nezahvalnost, jer su neka od njih presretna ako imaju samo koru kruha za jedan dan. Siromaštvo može biti i duhovno, tako da netko nama nikog uza sebe, ako je posve sam. Neki bi ljudi dali sve da imaju neku osobu s kojom  bi mogli podijeliti svoje osjećaje, suze, smijeh, no ako nemaš nikoga uza sebe osjećat ćeš se toliko siromašno da  ti svi novci svijeta koji ti se pružaju neće biti dovoljni.

(Antonija Pejčinović, 8.a, 22. Lipanj Sisak)