Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 10. studenog svečano misno slavlje u crkvi Bl. Alojzija Stepinca u Budaševu tijekom kojeg je red đakonata udijelio svećeničkom kandidatu Ivici Šimunoviću, rodom iz ove župe. U koncelebraciji su bili mons. Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, odgojitelj vlč. Vlado Razum, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, generalni vikar Biskupije mons. Josip Ćorić, domaći župnik vlč. Krešimir Bulić, kao i brojni drugi svećenici, a uz brojne župljane, rodbinu i prijatelje misnom slavlju nazočili su i brojni bogoslovi, te novo zaređeni đakoni Zagrebačke nadbiskupije, Varaždinske i Sisačke biskupije.
Na početku svoje homilije biskup Košić je istaknuo kako je danas poseban dan za župu Budaševo, koja ovim slavljem otvara svoju proslavu 10-godišnjice postojanja, ali još više za Ivicu koji će primiti sakrament đakonata da bi se na taj način pripremio da sljedeće godine uđe i u red prezbitera.
Govoreći o današnjim nedjeljnim čitanjima koja govore o uskrsnuću, biskup se između ostalog osvrnuo na poslanicu sv. Pavla Solunjanima gdje on adresatima svoga pisma želi da Gospodin „ohrabri (njihova) srca i učvrsti u svakom dobru djelu i riječi“ (2 Sol 2,17). „To ja osobito želim svima vama, draga braćo i sestre, ali danas na poseban način Tebi, dragi Ivice. Srce naše ljudsko nestalno je, ali ako ga Gospodin neprestano hrabri, učvrstit će nas da činimo i govorimo ono što je dobro. Ti ćeš kao đakon trebati govoriti o Bogu, propovijedati i poticati vjernike, zato Ti molim da Te učvrsti u svakom dobru djelu i riječi“, rekao je biskup.
Biskupova homilija u cijelosti
Obraćajući se Ivici biskup je rekao kako će on od sada postati jednak anđelima, sin Božji, sin uskrsnuća. „Tako već na zemlji Tvoj život postaje znak onog budućeg života i poziv da se prema njemu svi usmjerimo. Možda to zvuči pomalo neobično, da ne kažem nestvarno i nemoguće, kad kažemo da trebaš biti jednak anđelima. No, ovog smo četvrtka na našem svećeničkom danu imali gosta prof. dr. Ivicu Raguža s teološkog fakulteta u Đakovu, koji je upravo to istaknuo: svećenici su nositelji anđeoske službe u svijetu. Činjenica je da su prvi kršćani tako nazivali svoje pastire. U Knjizi otkrivenja Spasitelj tako naziva biskupe kad za njih kaže sv. Ivanu: ‘anđelu Crkve u Efezu, anđelu Crkve u Smirni… napiši’ (Otk 2sl.) ‘Biti anđeo ne znači prestati biti čovjek, nego znači uzdići se na razinu anđeoskog poretka tj. ući u anđeosku sferu vlastitim životom, a to je hvala i proslava Boga’, poručio je biskup citirajući prof. Raguža.
U nastavku biskup je rekao kako je đakon posebno pozvan hvaliti i proslavljati Boga – i molitvom časova, i predvođenjem zajedničkih molitvi, slavljenjem sakramenata, podjeljivanjem svete Pričesti… Biti anđeo. „Nije li lijepo kad nam netko kaže: biti s tobom mi je kao da sam s anđelom?“, zapitao se biskup te na kraju zaključio: „Anđeo i nije drugo nego, kako mu i sam naziv kaže: glasnik, vjesnik. No, Ti postaješ od danas glasnik radosti – ‘euangelos’, odnosno evanđelista, evangelizator, tj. navjestitelj ili vjesnik Radosne vijesti. Upravo takav anđeo treba biti svaki đakon, svaki svećenik i svaki biskup. Oni na prvom mjestu. Dakako, da je i svaki vjernik, svaki kršćanin pozvan biti evangelizator, navjestitelj Evanđelja, no član ministerijalnog svećeništva, u koje Ti, dragi Ivice, danas ulaziš, to treba biti na poseban način – jer nastupa u ime Krista Glave, in persona Christi. Ja Ti od srca želim da svojim životom i službom svima nama budeš na poticaj, da i svi vjernici požele biti jedni drugima anđeli i pomoćnici, suradnici i sluge Evanđelja, donositelji Božjeg svijeta ljubavi i dobrote“.
Đakon Ivica Šimunović tijekom svoje Đakonsko pastoralne godine bit će na službi u župi sv. Petra u Ivanić-Gradu.
