Ako bi netko učinio popis stvari, za koje naši vjernici obično mole, bilo bi sigurno na prvom mjestu zdravlje, zatim sreća u radu, uspjeh u školi i drugo.

Apostoli nam daju drugačiji primjer. Isusa mole: „Umnoži nam vjeru!“ Nije dopustio, da mu dva puta vele. Ali o vjeri im je progovorio riječima, kakve nisu očekivali. Rekao je, da bi njihova vjera morala biti tako snažna, da bi bila sposobna zapovijedati dudu, da se baci u more i taj bi poslušao.

Nije zapisano, da bi Isus sam učinio takvo čudo. Koliko znamo, nije ga učinio nijedan apostol i kasnije nijedan svetac. Zašto bi? To bi bila samo paša za oči i hrana za radoznalost. A Evanđelje je cijelo usmjereno na duhovnost, zato i Isusov primjer ima duhovno značenje. Želi reći, da moraju biti vjeri moguća takva djela koja prerastaju čovjekove sposobnosti. A takvih djela u životopisima svetaca ne nedostaje.

Koliko ih je radi Isusa ostavilo oca i majku, braću i sestre, polja i travnjake i sve ostalo i pošli su za Njim. Drugi su zaista ozbiljno shvatili Isusovo obećanje: “Tko izgubi život radi mene, naći će ga.” Išli su u smrt u vjeri, da će primiti vječni život

Šutjeti, i kada si uvjeren da ti se čini nepravda; ne praviti se mučenikom, kada te zapostavljaju; opraštati radi vjere u Isusa – veće je junaštvo i dokaz dublje duhovnosti, za naše međusobne odnose je veće značenje, nego presađivati drveće u more.

Gdje je Bog našao takvu vjeru, preuzet će brigu i za zdravlje, rad, školu i sve ostalo. Ne radi se samo o tome. Samo takva vjera svjedoči za Boga. Sve drugo je: daj – dam. – Amen.

preč. Marko Cvitkušić, kancelar Biskupije