Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, Velika Gospa, svečano je proslavljena u subotu 15. kolovoza 2026. u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori. Središnje misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom Ivicom Mađerom rektorom svetišta Paškom Glasnovićem i petnaestak svećenika.
Brojni hodočasnici pristigli su u Goru iz različitih krajeva, a velik dio njih, pješice iz triju petrinjskih župa, Gline te po prvi put čak i iz Gvozda. Slavlju su nazočili i predstavnici društvenog i političkog života grada Petrinje.
Na početku homilije, biskup Košić pozvao je na molitvu za sve stradale u požarima u Dalmaciji, za ozljeđene i one koji su ostali bez svojih domova, kao i za vatrogasce te sve koji pomažu u toj teškoj kušnji.
U nastavku, progovorio je o Marijinu uznesenju kao znaku nade i budućnosti koja čeka vjernike, istaknuvši kako svetkovina Velike Gospe usmjerava pogled prema vječnom životu. Govoreći o svakodnevnim brigama koje zaokupljaju čovjeka, biskup je podsjetio kako život dobiva novu dimenziju kada ga se promatra pod vidom vječnosti te je poručio kako upravo Marijino uznesenje govori o nadi i budućnosti.
Posebno se osvrnuo na Marijinu poniznost i potpuno pouzdanje u Boga te podsjetio je kako se ona, unatoč velikoj ulozi koja joj je povjerena, nazvala „neznatnom službenicom Gospodnjom“. Okupljene je pozvao i na hrabrost u nasljedovanju Krista i prihvaćanju Božjega plana. „Za to nam treba hrabrost: hrabrost da želimo i pokušamo i mi slijediti taj put, put svetosti, put koji od zemlje vodi u nebo… potrebno sve zemaljsko otpustiti, svega se odreći, biti poput svetog Franje Asiškoga…“
Ohrabrio je i mlade koji razmišljaju o braku da se ne boje budućnosti, kao i mladiće i djevojke koji osjećaju poziv na svećeničko ili redovničko zvanje da se odvaže odgovoriti Bogu.
Govoreći pak o Marijinoj hrabrosti pod križem, biskup je povukao poveznicu i s hrvatskim majkama, braniteljima i njihovim obiteljima koje su pokazale veliku hrabrost tijekom Domovinskoga rata. Prisjetio se i majke Kate Šoljić te njezinih sinova koji su svoje živote dali za slobodu Hrvatske.
Na kraju homilije pozvao je okupljene da, poput Marije, prepoznaju što mogu učiniti za Boga, bližnje, Domovinu i svijet te zaključio: „Nije hrabrost prvotno u tome da se umre i pogine za nekoga i nešto, nego je još veća da se živi za druge! To je teže, a to upravo od nas traži Marija i njezina nebeska proslava. Ona je živjela za Isusa i nas, njegove učenike! Neka nas nauči hrabro živjeti za druge već sada živeći budućnost! Amen.“
Na završetku slavlja preč. Glasnović čestitao je okupljenima svetkovinu i zahvalio svim hodočasnicima, posebno onima koji su pristigli pješice, kao i svima koji su sudjelovali u pripravi slavlja.
Svetkovini je prethodila devetnica koju su predvodili rektor Glasnović i duhovnik u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu Ivan Grbešić.
