Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, na Veliku subotu 19. travnja, u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, liturgiju Vazmenog bdjenja u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč Markom Karačom, katedralnim vikarom vlč. Ivanom Faletarom, župnikom u miru preč. Alojzijem Petranovićem, a služio je đakon Vjekoslav Uvalić.
Bdjenje je započelo blagoslovom ognja pred katedralom, nakon čega je slijedilo svečano unošenje uskrsne svijeće u katedralu.
U prigodnoj homiliji obraćajući se okupljenim vjernicima, a posebno katekumenima biskup je istaknuo kako je Liturgija ove svete noći najbogatija u cijeloj crkvenoj godini jer sadrži: Službu svjetla, Službu Riječi, Krsnu službu i Euharistijsku službu, a sve je to proslava Uskrsa, slavlje Kristove pobjede nad grijehom i smrću. Biskup je rekao i kako je upravo krštenje najtješnje povezano s Uskrsom o čemu govori poslanica sv. Pavla Rimljanima „Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni…“ „Nekada uranjanjem u vodu, a sada polijevanjem, Duh Sveti potapa odnosno uklanja starog čovjeka, da bi krštenik bio novi čovjek, opran od svakog grijeha te da živi novim uskrsnulim životom. Tako je krštenje najvidljiviji znak Uskrsa, i zato se taj sakrament podjeljuje odraslim katekumenima u uskrsnoj svetoj noći. Ujedno se svi mi koji smo već kršteni sjećamo da je naše krštenje bilo umiranje s Kristom te da po njegovu milosnom daru i mi sada živimo novim životom, životom uskrsnuća. Tako se Uskrs ispravno shvaća ne samo kao neka epizoda u Isusovom životu nego i te kako važan moment preobrazbe svih naših života. Uskrs je tako prije svega naš blagdan, blagdan naše novosti, naše radosti i naše životne nade“, rekao je biskup.
Biskupova homilija u cijelosti
U nastavku govoreći o Evanđelju po Mateju (Mt 28,1-10) koje govori o Kristovu uskrsnuću, biskup se posebno osvrnuo na iskustvo koje su Marija Magdalena i druga Marija doživjele na Isusovu grobu, a koje bi se moglo protumačiti kao žestok potres. „O kad bi se i naša nutrina noćas potresla, i to žestoko! O kad bismo i mi večeras susreli Gospodina Isusa koji je uskrsnuo te živ dolazi svakome u susret koji u njega vjeruje! Taj nutarnji, duhovni potres izaziva također strah. Čovjek se s pravom pita, što će to sada biti, kakav sad to novi život započinjem, što ću morati promijeniti, hoću li se moći snaći u novim okolnostima, jesu li stavljene u pitanje sve moje stare navike, moj stari način života, dosadašnja moja uhodana kolotečina života? Strah je to od novoga, strah za sebe i svoj identitet – hoću li to više biti ja, kad se krstim, kad se obratim, kad uzvjerujem i kad postanem član Crkve? Dobar je to, s jedne strane, strah jer on nas upozorava da se nešto veliko događa u našoj duši, da doista započinje nešto novo. No s druge strane, taj strah treba nadvladati povjerenjem u Gospodina i njegove riječi: ‘Ne bojte se!’ doista, kako da se bojimo onoga koji nas je toliko ljubio da je iz te ljubavi za nas umro na križu?! Kako da se bojimo života u dobroti i svetosti, kako da bježimo od onoga što je bolje – zar se želimo vratiti u ono što je gore? Ima li itko mudar da želi s boljeg u gore; zar nije to mudrije kada želimo iz goreg u bolje?! Ne bojmo se nikakvih obzira, ne obazirimo se na ljudske komentare i priče, na zlonamjernosti i podmetanja, ne bojmo se nikakvih zamki jer oni koji nemaju dobre namjere sami će se u njih uhvatiti, a mi želimo slobodu, pravu slobodu a ne tek privid, pravu i trajnu radost a ne tek površno i prolazno veselje, pravi život a ne tek puko životarenje“, rekao je biskup te još poručio svim okupljenima: „Uzvjerujmo u Krista uskrsnuloga i on će nas ohrabriti i zaštititi, on koji se nije bojao smrti i nas će izvesti u život!
Nakon homilije, biskup je blagoslovio krsnu vodu, te zatim krstio 16 odraslih katekumena i podijelio 8 kandidata sakramenat svete potvrde.
Ljepoti Vazmenog bdjenja doprinijeli su sisački bogoslovi, te Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i uz orguljašku pratnju Marijane Boček.
{youtube} l8gc495-4cw {/youtube}
