Blagdan svoje zaštitnice svete Katarine, svečano je u nedjelju 25. studenog proslavila župa Divuša. Misno slavlje, u donedavno posve razorenoj župnoj crkvi, a danas pri završetku obnove, predslavio je sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji sa župnim vikarom iz Hrvatske Kostajnice fra Svetislavom Stjepanom Krnjakom i domaćim župnikom Stjepanom Filipcem.
U homiliji, biskup Košić rekao je kako danas Crkva slavi Krista Kralja, te se baš posljednja nedjelja crkvene godine obilježava u čast Krista svevladara, Krista koji je došao donijeti Kraljevstvo. „To je Kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, Kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Evo, kako je lijepo to Kraljevstvo Božje u kojem bismo svi željeli živjeti. U istini, protiv laži, u životu, protiv smrti, u svetosti, a ne grešnosti, u milosti, a ne odbačenosti, u pravednosti, a ne nepravdi, ljubavi, ne mržnji, u miru, a ne ratu i ugrozi mira. Molimo Krista Kralja da on koji je donio to Kraljevstvo učvrsti nas, da njega uvijek biramo za svoga Kralja i slijedimo ga“, rekao je još biskup, te istaknuo da kada govorimo o Božjem Kraljevstvu možda nam se čini da su to samo lijepe riječi, ali danas imamo jedan primjer, svjedoka slijeđenja Krista Kralja, Svetu Katarinu, djevicu i aleksandrijsku sveticu iz 4 st. koja je stradala u vrijeme progona kršćana cara Dioklecijana, jer se nije htjela udati za rimskog namjesnika u Egiptu Maksimina i slijediti njegova poganska načela. On ju je tada suočio s pedesetoricom najvećih učenjaka s namjerom da je uvjeri da ne može biti istina da je taj njezin učitelj, koji je umro na križu, Bog koji je došao s neba. Ali kada su oni sjeli s njome razgovarati, dogodio se obrat. Nisu oni uvjerili nju, nego je ona uvjerila njih i svi su odmah zatražili da postanu kršćani. Maksim je time bio rasrđen i dao ju je mučiti, a ona je do smrti ostala vjerna Kristu Kralju, dodao je biskup osvrnuvši se na to trpljenje koje je ona doživjela baš kao i naš gospodin Isus Krist, ali i naši generali. „Trpili su naši generali, ali su doživjeli da je pobijedila istina. Isplati se dakle ponekad i trpjeti, biti osuđen i prinijeti žrtvu, uzeti križ na svoja ramena, ostati vjeran. To je svjedočanstvo mučenika, to je svjedočanstvo svete Katarine i poruka koju daje. I ovaj kraj je trpio u Domovinskome ratu, puno je krvario, a da nitko nije za to odgovarao od strane ubojica. Ali podigli smo opet kuće, crkva se dovršava i vratio se život.
Neka njezina krv koja je obilježila njezin životi i prva stoljeća kršćanstva, kada su kršćani bili posebno progonjeni, pomogne i nama da budemo vjerni kada nosimo svoj križ, kada nam nije lako, kada smo u napasti, trebamo li postupiti po savjesti, po svom kršćanskom uvjerenju ili prihvatiti lakša rješenja. To je svjedočanstvo mučenika, vjernost! Pa i uz cijenu da trpiš. Ali biti vjeran se na kraju isplati. To je što daje veličinu i čemu se ljudi stoljećima dive i slave svece koji su bili tako hrabri da nisu odustali od svog stava, te su za svoja uvjerenja bili spremni umrijeti“, rekao je na kraju biskup, te izrazio veliko zadovoljstvo što je opet u ovoj župi i želju za skorim posvećenjem ove gotovo u cijelosti obnovljene kasnobarokne crkve. Misu je animirao župni mješoviti zbor, nakon koje se ispred crkve biskup u pratnji župnika zadržao u razgovoru s vjernicima.