U utorak, 20. studenog 2018. u župnoj crkvi sv. Lovre u Petrinji, uoči samog Dana Družbe Kćeri Božje ljubavi , sestre iz petrinjske i sisačke zajednice obilježile su, u zajedništvu s brojnim vjernicima, 150. rođendan Družbe. Tom prigodom euharistijsko slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić, a u koncelebraciji su bili mons. Marko Cvitkušić, generalni vikar Sisačke biskupije, preč. Josip Samaržija, domaći župnik i vlč. Hrvoje Zovko, župni vikar.

Na početku homilije biskup je čestitao sestrama Dan Družbe i ukratko je progovorio o liku i djelu službenice Božje Majke Franziske Lechner, utemeljiteljice, koja je nastojala u svome vremenu biti otvorena za Boga i potrebite. Naglasio je da je rođena u Bavarskoj, ali je u Beču započela svoje djelo pomažući djeci i onima koji nisu imali od čega živjeti i kako se školovati. Njima je željela činiti dobro, njih je željela dovesti u nebo. Osnovala je Družbu da bi sa svojim sestrama mogla njima dobro činiti.

U promišljanju baziranom na liturgijskim tekstovima spomendana Prikazanje Blažene Djevice Marije Biskup je istaknuo da je Marija primjer Bogu posvećene osobe, žene. Marija, Majka Božja čiji spomendan sutra slavimo, na osobiti je način primjer ženskim redovničkim zajednicama. Marija nam pokazuje što bi trebala biti svaka osoba koja pripada Isusu Kristu, koja se posvećuje Bogu. Kao što je Marija u svome životu bila posvećena Božjemu planu spasenja u kojemu je izabrana da svijetu donese Spasitelja i sva živi za Gospodina Isusa tako je svaka posvećena osoba pozvana na svoj način ovomu svijetu donositi Spasitelja.

Biskup je potaknuo vjernike da mole za Bogu posvećene osobe, da bude djevojaka koje će se odazvati na Božji poziv i koje će se velikodušno posvetiti služeći u Crkvi. Današnja riječ Božja progovara i o Mariji kao o slici Crkve. Ona je tip i uzor Crkve. Sve što bismo mi kao Crkva trebali ostvariti već je ostvareno u Marijinu životu. Zato bismo mi, gledajući nju i prihvaćajući njezin način života i posvećenja, trebali na isti način služiti Bogu. Marijina je pjesma „Veliča“. Ona je kliktala Bogu jer je „neznatnu“ službenicu Gospodin pogledao. Ona se nije smatrala velikom, nije se smatrala posebnom, ali Bog je od nje učinio veliku ženu, našu zaštitnicu, jer je po njoj rođen Spasitelj. Ona zahvaljuje Bogu što gleda na ponizne, što obogaćuje siromašne. Marija se u životu radovala, ali je i trpjela. Ona je s Isusom prošla sav život u svim njegovim rasponima, od veselja do žalosti i smrti, kako bi svima nama u našim različitim situacijama bila uzor i primjer.

Nakon misnoga slavlja zajedništvo i druženje nastavljeno je u samostanu Sv. Križa.

Tekst: s. Tea Barnjak

Foto: Marin Fran