Vjernički puk u svetištu Majke naših stradanja u Gori pripravio se trodnevnicom na proslavu svetkovine Uznesenja Bl. Dj. Marije, koju je predvodio generalni vikar sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić. U prigodnoj propovijedi prvoga dana trodnevnice mons. Cvitkušić je istaknuo da je Isus sa križa, u osobi učenika Ivana, svojoj Majci predao cijelo čovječanstvo, posebno Crkvu koju je utemeljio i sve koji će u njega povjerovati i Marijinu pomoć moliti. Prema ovom tumačenju u Marijine sinove i kćeri spadamo i mi. Posljednja Isusova oporuke jest, da smo Marijina djeca a ona naša Majka.

Druga dana propovjednik je razmatrao Marijnu veliku ljubav prema bližnjemu, još prije nego je Isus rekao da je najveća zapovijed ljubiti Boga i bližnjega. Marija ne misli na sebe, već misli na druge. Misli kako će jedan njezin pohod obradovati njezinu rođakinju Elizabetu. Ona joj želi pomoći u posljednjim mjesecima trudnoće, njoj već u već poodmakloj dobi.

U trećem nagovoru propovjednik je ustvrdio da smo mi grješni ljudi, a naša duhovna, nebeska Majka je bez grijeha. Ona, koja je kao Majka svojim očima gledala i u majčinskom srcu doživjela patnje i smrt svojega Sina, kojima je on ispaštao za ljuske grijehe, najbolje znade, koliko je zlo grijeh, kakva je to uvrjeda Bogu i nezahvalnost njezinu Sinu. I zato je majčinski zabrinuta za svoju djecu.

Potom je propovjednik dodao bi netko mogao pomisliti da Marija, koja nije bila grješna i nije bila podložna grijehu, ne može razumjeti nas grješnike. Naprotiv! Upravo zato jer nije grješna, njoj je žao onih koji su grješni. Ona zna kako je grijeh nešto ružno, odvratno, najveće zlo. A jer nas voli kao najčistija i najsvetija zato nas ona zagovara pred svojim Sinom i nebeskim Ocem. Željno nas čeka da se poslije smrti smjestimo uz nju i njezina Sina Isusa.