“Bez/smisao samoubojstva” naziv je tribine koja se održala u četvrtak 24. svibnja u Velikoj dvorani Pastoralnog centra katedralne župe Uzvišenja Sv. Križa u Sisku. Nakon uvodnih riječi Irene Barišić Milunić, voditeljice Odjela za djecu i mladež Gradskog društva Crvenog križa Sisak koji je i organizirao ovu tribinu, o problematici samoubojstva govorili su prof. dr. Vladimir Gruden, psihoterapeut, Ivan Sklizović, mag. phil. i mons. Antun Sente, katedralni župnik.
Osvrćući se na neka svoja iskustva i diplomski rad u kojem se na poseban način bavio temom čovjekove specifičnosti po pitanju smrti, Ivan Sklizović citiravši neke poznate filozofe istaknuo je važnost promišljanja o smrti. Naglasio je kako je smrt zapravo jedino izvjesno i sigurno u ovom životu. Citirajući Alberta Camusa: “Jedan takav čin priprema se u tišini srca, baš kao i veliko umjetničko djelo,” govorio je o samoubojstvu iz perspektive mladih koji nerijetko promišljaju o suicidu. Sklizović je pozvao sve okupljene da takve ljude znaju slušati i razumjeti, ne ih izolirati iz društva kako ne bi došlo do suprotnog efekta kojim će još više pojačati njihovu želju za samoubojstvom kao jedinim mogućim izlazom iz danih im problema. Dotaknuo je brojne teme, počevši od nekih pravnih, krivičnih i kaznenih zakona vezanih uz ubojstva i samoubojstva do osjećaja kroz koje prolazi čovjek sa suicidalnim mislima i na kraju krajeva obitelj samoubojice koji je počinio takav čin.
“Ja sam se ubio,” riječi su kojim je prof. dr. Vladimir Gruden, poznati psihoterapeut, povezujući svoje spoznaje s teološkim razmišljanjima te citirajući Isusove riječi iz evanđelja, šokantno započeo svoja razmišljanja o smrti i samubojstvu. Naglasio je pozitivnu stranu samoubojstva, ali ne tjelesnog, već onog duhovnog koji proizlazi iz transcendentalnog i teži k istinskim vrednotama, odnosno Bogu. Potaknuo je sve prisutne da se ne boje počiniti samoubojstvo u smislu mijenjanja sebe i svojih navika kako bi se što više približili Bogu. Dao je neke tipične primjere iz života (pušenje, alkohol, brza vožnja) na koje se načine ljudi polako, ali svjesno ubijaju, kao i razloge za trenutno samoubojstvo te kako ih spriječiti. Dr. Gruden podijelio je s prisutnima na koji način on sam pomaže suicidalnom pacijentu koji od njega traži savjet i pomoć.
“U Crkvi ne postoje tabu teme” – tim riječima mons. Antun Sente izjasnio je svoje početne strahove o izlaganju ove pomalo morbidne teme unutar župnih prostora. Mons. Sente govorio je isključivo sa svećeničkog i kako je i sam rekao vjerničkog stajališta. Dao je primjer opravdanog samoubojstva kojim su Drinske mučenice, bacivši se s trećeg kata kako bi se izbavile iz četničkih ruku i sačuvale čistoću, postale blaženima. Naveo je nekoliko primjera kada se kao svećenik našao s ljudima koje je u danom trenutku Bog preko njega izbavio od samoubojstva. S teološke strane raspravljao je s okupljenima kako Bog gleda na samoubojice.
Na brojna pitanja u prepunoj Velikoj dvorani Pastoralnog centra govornici su spremno odgovarali i svim nazočnima na jedan drugačiji način predstavili sliku o temi o kojoj se u našem društvu malo govori. Sva tri govornika naizmjence su odgovarali na postavljena pitanja i međusobno se dopunjavali. Pitanja su razvila bogatu raspravu te otvorila nove slične teme, kao npr. problematiku eutanazije koja je, kako su govornici objasnili, neprihvaćena ne samo s medicinske, nego i s moralne strane u kojoj se čovjeku u boli oduzima mogućnost psihičke pobjede nad patnjom koja ga može duhovno uzvisiti, a Bogu ne ostavlja dovoljno prostora da bude Bog i čovjeku ipak produži ovozemaljski život.
Druženje svih prisutnih nastavljeno je uz zakusku u prostorima Pastoralnog centra katedralne župe u Sisku.
Monika Pranjić
