30. svi 2013.

Svetkovina Tijelova svečano je proslavljena u četvrtak 30. svibnja misnim slavljem koje je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem i svećenicima katedralne župe.

U homiliji, obraćajući se okupljenima biskup je istaknuo kako Crkva ovim blagdanom slavi blagdan koji je u liturgijskoj godini već proslavio Veliki četvrtak, kada se slavi uspostava Euharistije. „Euharistija je svetkovina tako bogata porukom da doista nije dovoljno samo jednom u godini zastati pred tom Tajnom. Doista, mi svake nedjelje – na spomen Gospodnjeg Uskrsnuća – slavimo Euharistiju, koju od starine Crkva shvaća kao slavlje kako Kristove žrtve, tako i njegova slavnog Uskrsa. Sve je to sadržano u otajstvu Euharistije. Taj sadržaj vidljiv je u misnim molitvama, obrascima euharistijskog slavlja“, rekao je biskup, te se još i dotaknuo specifičnosti ovog blagdana Tijela i Krvi Kristove. „S jedne strane, blagdan Tijelova oči naše kršćanske duše usmjeruje Tajni Kristove prisutnosti u Euharistiji, tako da sve više i više cijenimo taj dar koji nam je Gospodin darovao. Kao što u petom razmatranju u krunici otajstva svjetla molimo: ‘koji nam se u otajstvu Euharistije darovao’. Da, darovao nam se u Euharistiji sam Gospodin, Krist naš Spasitelj. On je prisutan, on je s nama ‘u sve dane do svršetka svijeta’, na poseban način u Euharistiji, u Kruhu i Vinu, tim znakovima svoje nazočnosti. Crkva je uvijek vjerovala u Kristovu realnu prisutnost u Euharistiji. To znači da je stvarno među nama, i to na opipljiv način, u znakovima koji ne samo da simboliziraju nego i sadrže Krista nazočna. S druge pak strane, budući da sve to već slavimo i u svakoj Euharistiji, i to osobito razmatramo na blagdan Velikog četvrtka, posebno u slavlju Večere Gospodnje, blagdan Tijelova ima još jedno, baš svoje značenje, koje nam valja danas uočiti. S proslavom Tijelova, tamo od 14. stoljeća, kad je uveden u Crkvu, povezane su tijelovske procesije. To znači da se Presv. Oltarski Sakrament iz crkve iznosi i pronosi ulicama i trgovima, naših gradova i sela. Poruka te euharistijske procesije jest u tome da postanemo svjesni kako naše prijateljstvo i povezanost s Isusom treba biti vidljivo i u našem svakodnevnom životu, ne samo u crkvi, nego i po ulicama i trgovima naših gradova i sela. Drugim riječima, mi smo kršćani svuda gdje god bili, te svuda trebamo pronositi Krista i njegovu nazočnost učiniti vidljivom“.

U nastavku, biskup se osvrnuo na potrebu da se Krista pokaže svijetu i zapitao se „jesmo li mi kao vjernici dovoljno svjesni da budemo i u pitanjima koja se tiču svjetovnog života na onim stavovima koje od nas očekuje Krist Gospodin“, uzevši za primjer peticiju da se u Ustav RH unese definicija braka da je on zajednica žene i muškarca. „To je pitanje koje je i crkveno, a ne samo svjetovno. Mi u Crkvi dakako nikada nećemo odstupiti od tog poimanja braka i obitelji, ali nama je stalo da i društvo živi prema zamisli svoga Stvoritelja. Ta dakle božanska načela ne držimo samo za sebe, ne želimo živjeti samo u crkvenim krugovima, nego želimo da se i društvo izgrađuje na tim temeljima, za koje mi vjerujemo da su zdravi i jedini od Boga dani za dobro čovjeka i društva. To je svojevrsno ‘miješanje’, ali mi kršćani smatramo da smo dužni brinuti se za ovaj svijet, a ne samo za sebe. Najbolje što imamo za nas želimo dati i svima oko sebe, želimo im pokazati Spasitelja koji vodi u život, a izvodi iz ropstva smrti i propasti“, zaključio je biskup i još poručio „Prema tome, funkcionalnost Crkve je u tome da pomaže društvu, da ga prožme vrijednostima i onim dobrima koje ga mogu oplemeniti i učiniti da živi u dobru, da čuva život, da pomaže pronaći pravi put, da dođe do željenog i dobrog cilja. To je smisao i Tijelova. Ono nas uči da naša pobožnost u crkvi treba roditi našim djelovanjem za dobro svijeta, za dobro društva u kojemu živimo“.

Misno slavlje i tijelovsku procesiju animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju Marijane Boček.