Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagdan Svih svetih

Sisak, crkva Pohoda BDM, 1. studenoga 2022.

Draga braćo svećenici, dragi bogoslovi, braćo i sestre vjernici,

Danas slavimo jednim blagdanom sve svete, svu našu braću i sestre koji su proslavljeni u nebeskoj slavi. Svaki dan u kalendaru imamo barem jednog sveca, ali znamo da je nepregledno mnoštvo svetih i zato je Crkva uvela jedan blagdan kojim se slave svi, i poznati i nepoznati sveci.

Liturgijska čitanja govore nam koji je sadržaj današnje svetkovine.

Knjiga otkrivenja (Otk 7,2-4.9-14) donosi riječi zadivljenog apostola Ivana: „…vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama.“ Veoma je zanimljivo tumačenje: »Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše…Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.« 

Mnogo je dakle spašenih koji stoje pred licem Gospodnjim i hvale ga. Oni su iz svih jezika, naroda, plemena… bijele su haljine znak njihove čistoće, a palme – znak mučeništva. Pa ako su i uprljali svoju nevinost, život milosti i nastojanje da ne griješe, njihove grijehe briše krv Krista Jaganjca. A nevolja velika, što je to? Je li to bolest, potres, epidemija, rat? Neki kažu da je sv. Ivan već vidio progone koji su se nadvili nad kršćane. I mnogi su učenici Isusovi bili ubijeni. To su sigurno bile nevolje velike. Ali mi možemo u to ubrojiti i sve spomenute i tolike druge nevolje, trpljenja, patnje, poniženja, boli… sveti Ivan ne kaže da će nas Gospodin osloboditi tih nevolja, ne, nego da treba proći kroz njih. Tako su sveti koje danas slavimo, oni su podnijeli mnoge nevolje ali su ostali uspravni, kroz njih su prošli i zadobili vječnu nagradu.

U prvoj poslanici sv. Ivan (1 Iv 3,1-3) kaže: „Predragi! Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo.“

Kao da nas Apostol ovim riječima tješi: Božja smo djeca, zato pripadamo Bogu ne svijetu… sada međutim se još nije očitovalo to svima, ali kad se to očituje, vidjet ćemo Gospodina kakav on jest. A Gospodin je sada u slavi. I mi ćemo s njime biti u slavi, bit ćemo nebesnici.

Matejevo evanđelje donosi nam Isusovih osam blaženstava (Mt 5,1-12a). poznato nam je koliko je to Isusu bilo važno objaviti svojim učenicima. Jer jednako tada kao i sada, njegovi su učenici djeca ovoga svijeta i podložni su mnogim zahtjevima svog vremena i pravilima koje zadaje i po njima traži da živimo ovaj svijet koji nije Božji.

Kako se othrvati zahtjevima ovoga svijeta, kako doći do Božjeg svijeta? Jednostavno: slušajući Isusa. Zato je jako važno što smo čuli, i kako mislim ispuniti ove Isusove riječi.

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!“

• Božje kraljevstvo pripada malenima, govorio je Isus. Oni koji se nadmeću i prave važni, koji traže prva mjesta i kojima se sviđa da ih drugi ljudi hvale, oni koji hlepe za bogatstvom ovoga svijeta takvi ne mogu u kraljevstvo nebesko. Ali zato mogu djeca, oni koji su zadnji jer takvi će biti posljednji, oni kojima je bogatstvo u Bogu a ne u stvarima, oni koji se žrtvuju za druge i ne misle na sebe…

„Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“

• Žalost nije cilj Isusova naviještanja, nego radost. On je donio radosnu vijest, dapače on sam je najveća radost za sav svijet. Pa ipak nekada valja suosjećati i s patnjama drugih i sam zapatiti, imati sućuti, pomoći bližnjima u nevolji, boriti se protiv nepravde… takvim Gospodin obećava utjehu.

„Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“

• Krotki su blagi, nježni, nenasilni. Ima li još takvih na zemlji, pitamo se nakon krvavih ratova, nakon političkih nadmetanja i vrijeđanja, nakon prodaje nacionalnih dobara za vlastiti džep… Ugledajmo se u Isusa. Njegov je sav svijet, on je kralj čitavog svemira i neba i zemlje, a nije poveo ni jedan rat, dao pogubiti ni jednog čovjeka, nikome nije nanio nasilje nego ga je radije sam podnosio…

„Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“

• Žeđati pravednost gotovo izgleda utopija, naivnost, nerealno i posve neostvarivo. Naime, posvuda kao da vladaju nepravde… među ljudima, među narodima… Ipak „ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo“, rekao je bl. Alojzije Stepinac.

„Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!“

• Milosrđe je svojstvo Božje. Isus je svojim učenicima rekao: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan!“(Lk 6,36) Bog tako postupa prema nama grješnicima pa želi i da mi ljudi budemo milosrdni jedni prema drugima. Nije lako opraštati onima koji su nam nanijeli zlo, ali to Bog želi. Bogu smo najbliži kad otpuštamo dužnicima našim jer tako će i Bog otpustiti nama naše dugove.

„Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!“

• Čisto srce važnije je negoli čisti lonci. Kad Isusove učenike farizeji optužuju da ne čiste čaše, lonce i suđe prije jela, Isus im odgovara da je dovoljno imati čistu nutrinu pa će onda sve biti čisto. Neka i naša pozornost bude više na nutrini negoli na vanjštini.

„Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!“

• Mir je dar Božji koji je Isus donio na zemlju. Kad se rodio, u Betlehemu su anđeli pjevali: Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje! Isus je u svojem obraćanju učenicima rekao da je oganj donio na zemlju, i da želi da plane. Gospodin je na dan svoga uskrsnuća svoje učenike pozdravljao: Mir vama! Mir je plod Duha Svetoga. A toliko je krhak, i ne samo kad zavlada rat. Ljudi izgube svoj mir kad se u njima nastani mržnja. To ne smijemo dopustiti!

„Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

• Možda nam je najteže shvatiti ovo blaženstvo: blago progonjenima… Istina, oni koji su Kristovi često su bili i jesu progonjeni. Tolike tisuće mučenika, toliko progonjenih kršćana… Gospodin je rekao da učenik nije nad učiteljem, pa ako su progonili njega progonit će i nas. Obećana nam je nagrada: velika je plaća vaša na nebesima! Neka Gospodin dade snage svima koji su zbog vjere u Krista progonjeni, diljem svijeta, ali i u našem narodu jer je opet teško biti katolik, biti dosljedan… takve se ismijava, takvima se podmeće i progoni ih se. Blago nama ako smo i mi među njima!

Blagdan Svih svetih povezuje nas i s našom braćom i sestrama koji su nas napustili te su s ovog svijeta prešli u onaj vječni. Naime, nikada Crkva nikog nije proglasila svetim tko je još živ na zemlji. Tek njegov prijelaz s ovog svijeta pokazuje snagu njegove vjere. Poslanica Hebrejima savjetuje „Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru.“ (Heb 13,7) 

Premda je 2. studenog blagdan Svih vjernih mrtvih ili Dušni dan, s pravom vjernici već danas posjećuju grobove svojih najmilijih, kite ih cvijećem u znak povezanosti i pale svijeće u znak vjere u uskrsnuće.

Vjerujemo da je i među mnogim našim preminulim svećenicima, djedovima i bakama, očevima i majkama, muškarcima i ženama, mladima i djecom velik broj spašenih koji su pridruženi svima svetima. I ne samo da se molimo za njih nego se molimo i njima, tj. preporučujemo u njihovu pomoć i molitve, zaštitu i ljubav jer ako nas je smrt rastavila na ovom svijetu, nismo odijeljeni u ljubavi jer oni koji su u Bogu, zajedno su, dapače jedno, bili oni još živi na zemlji, bili odijeljeni te su jedni još na ovom svijetu a drugi u vječnom životu.

Neka nas sve nadahnjuju i vode Kristu u vječni život svi sveti! Amen.