Susret redovnica i redovnika s područja Sisačke biskupije u povodu Dana posvećenog života i blagdana Svijećnice održan je u nedjelju 2. veljače u sisačkom Velikom Kaptolu.

Susret je započeo razmatranje na temu „Radost redovničkog života“, a koje je okupljenima održala predstojnica Katehetskog ureda Biskupije s. Smilja Čirko.  U razmatranju s. Čirko je rekla kako redovništvo ima veliku unutarnju snagu, koja proizlazi iz vjere koja se hrani živim susretom s Kristom u Euharistiji i u Božjoj riječi u sv. Pismu, te kako je ono je kvasac, sol, koji daje okus ovom svijetu. „Ovo je zemaljski cilj svakog vjernika, laika i posvećenog, baš Euharistija. Za Isusom je išlo silno mnoštvo, ali nisu svi mogli razumjeti ono sto je činio i kako je djelovao. I mi smo mnogima, kako bi rekao pjesnik, čuđenje, ali samo zato što ne razumiju Božji poziv, niti naše poslanje. Nama je dana ta milost, da kroz svakodnevno razmatranje, čitanje i razmišljanje nad Božjom riječju, budemo svijetlo i putokaz mnogima koji danas lutaju u tami besmisla materijalnih stvari“, poručila je između ostalog s. Čirko u svom predavanju nakon kojeg je slijedila otvorena diskusija.

Vrhunac susreta bilo je svečano misno slavlje u sisačkoj katedrali koje je predvodio povjerenik za osobe posvećenog života fra Goran Rukavina u zajedništvu s desetak svećenika redovnika. Uz brojne vjernike slavlju su se pridružili i članovi sisačke zajednice „Vjera i svjetlo“, koji su uz zbor mladih katedrale župe i animirali misno slavlje, ali i prikazali riječi iz nedjeljnog Evanđelja kroz scenske slike.

U homiliji govoreći o blagdanu Prikazanja Gospodinova – Svijećnice, fra Rukavina je istaknuo kako noseći upaljenu svijeću tim činom na znakovit način se prisjećamo Krista, te kako bi i mi poput starca Šimuna, kojeg predaja naziva i bogonoscem, trebali u našim srcima osjećati ushit kada ugledamo Krista. Šimun je uskliknuo: ‘Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru, jer mi oči vidješe spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda’, ali isto tako u njemu našao ‘svijetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga’. Simbol ili znak svijeće nama je znak posvete i susreta s Bogom. To i je glavni smisao ovoga blagdana. Kao što Marija nosi dijete Isusa da ga Bogu prikaže, tako i mi da bi se Bogu posvetili, važno je da se susrećemo s njim na svakoj svetoj misi. Ja dolazim Bogu i Bože evo tebi se prikazujem. Kako je to rekao sveti Augustin: ‘Bože prihvati me onakvim kakav jesam i učini me onakvim kakvim me ti želiš’. Čovjek, ako je prosvijetljen svjetlom Kristovim i ako želi biti svjetlo svijeta po uzoru na Krista, to svjetlo i uzor treba najprije naći u braći i sestrama, svojim bližnjima, a ako to postane onda će zaista dopustiti Gospodinu da dotakne njegovo srce“, zaključio je propovjednik na kraju homilije, nakon koje su okupljene redovnice i redovnici obnovili svoje trajne zavjete.

Na kraju, novakinje iz samostana Školskih sestara franjevki iz Kloštar Ivanića održale su prigodan recital „Svjetlo izazova“, a susret je nastavljen zajedničkim druženjem u Velikom Kaptolu.