Središnje euharistijsko slavlje na sv. Vlaha, zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije, na kojem se okupio veliki broj vjernika, a koje je slavljeno na otvorenom ispred dubrovačke katedrale predvodio je sisački biskup mons. dr. Vlado Košić. Uz brojne svećenike i redovnike ne samo iz Dubrovačke biskupije nego i iz drugih hrvatskih biskupija, koncelebrirali su mons. dr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, mons. dr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK, mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i potpredsjednik međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, mons. Slobodan Štambuk, hvarsko-bračko-viški biskup, mons. Ilija Janjić, kotorski biskup, mons. Ante Ivas, šibenski biskup, mons. Željko Majić, izaslanik mostarskog biskupa, o. Vinko Mamić predsjednik HKVRPP te fra Josip Bebić, ravnatelj inozemne pastve.

Biskup Uzinić poželio dobrodošlicu mladima koji uskoro dolaze na SHKM u Dubrovnik

U pozdravnom govoru na početku mise biskup domaćin mons. Mate Uzinić je u ime mladih Dubrovačke biskupije i svoje osobno ime, uputio hrvatskoj katoličkoj mladeži u Domovini i inozemstvu srdačan poziv dobrodošlice u Grad sv. Vlaha i u Dubrovačku biskupiju na Susret hrvatske katoličke mladeži u travnju ove godine. Napomenuo je da je predvoditelj današnjeg misnog slavlja sisački biskup mons. dr. Vlado Košić, biskup biskupije koja je prije dvije godine bila domaćin Osmog susreta hrvatske katoličke mladeži koji se pod geslom: „U svijetlosti hodimo“ održao u Sisku 5. i 6. svibnja 2012., a na kojemu se okupilo više od 30.000 mladih. „Oni su nam predali ovaj veliki i teški, ali radosni i milosni križ Susreta, a uvjeren sam da nam biskup Vlado može bar donekle prenijeti i iskustvo onih plodova koji su u njegovoj mladoj biskupiji, makar po imenu povijesno veoma staroj, ostali i nakon susreta,“ rekao je dubrovački biskup.

Biskup je pozdravio i predstavnike vjerskih zajednica, diplomatski zbor, izaslanstva Vlade i Sabora, prisutne gradonačelnike i načelnike općina, predstavnike udruga branitelja i drugih udruga proizišlih iz Domovinskog rata, vojske, policije, povijesne postrojbe i sve goste iz društveno-političkog života. Posebno je pozdravio i čestitao Dan Grada gradonačelniku Andru Vlahušiću i drugim predstavnicima lokalne zajednice.

Zaštita ne samo nematerijalne baštine nego i katoličke vjere

Govoreći o Festi sv. Vlaha koja se u Dubrovniku održava više od tisuću godina kao vrhunski kulturni i narodni događaj i koja se nalazi na listi UNESCO-ve nematreijalne kulturne baštine, biskup Košić je istaknuo kako treba imati na pameti „da ne bi UNESCO imao što zaštiti kao svjetsku nematerijalnu kulturnu baštinu, kada ne bi naš hrvatski narod na ovim prostorima već više od trinaest stoljećaživio svoju kršćansku katoličku vjeru. Mogli bismo dakle reći da je unošenjem u popis UNESCO-ve kulturne baštine posredno zaštićena i sama katolička vjera našega puka, budući da bez nje ne bi bilo ni ove feste, ni svega što ona sadrži i stoljećima čuva u svojoj ljepoti, raskoši i bogatstvu.“

Biskupova homilija u cijelosti

Karakteristike kršćanskog mučeništva

Biskup Košić je kratko naveo i neke podatke iz životopisa sv. Vlaha koji je „primjer kako vjernik ne smije pokleknuti ni pred kakvom prijetnjom, nego treba hrabro sačuvati svoju vjeru u Krista i ostati mu vjeran do smrti.“ Usporedio je njegov život sa sv. Kvirinom, zaštitnikom njegove biskupije koji je također bio biskup i mučenik iz prvih stoljeća kršćanstva. Ustvrdivši kako je kršćanstvo mučeništvo konstanta u povijest kršćanstva biskup Košić je nešto više kazao o nekim elementima kršćanskog mučeništva kao što su proslava mučenika; njihova pobjeda, a ne poraz te progoni i mržnja koje ih prate.

Objašnjavajući kako je tu riječ o proslavi mučenika biskup je rekao da „mučenici postaju svojom vjernom žrtvom za Krista trajni svjetionici za sve ljude“ bez obzira što se onima koji nemaju vjere to čini kao nesreća i propast. „Ta suprotstavljenost privida i istine i danas je na djelu,“ rekao je biskup Košić. “Mnogi misle da je vjera ludost, no takvi se varaju jer upravo je njihovo gledanje na događaje i stvari – pričin, privid i nestvaranost.“

Mučenici se uvijek prvo čine pobijeđenima, jer kad ih progonitelji ubiju, oni likuju veseleći se da su ih pobijedili, no nije tako. „Pravi su pobjednici upravo mučenici – jer oni su dokazali da je istina ono što ih je nosilo, ono zbog čega su ustrajali do kraja, da im je onaj u kojeg su povjerovali dao snagu – jer on je jedini pobjednik.“ Svijet i njegova slava prolaze i nestaju, a trajni pobjednici su oni koji ostaju i čiji sjaj ne blijedi. “Takav je i sv. Vlaho, već više od jednog tisućljeća primjer je i poticaj nama da u vjeri ustrajemo. Zato ga slavimo, zato mu se utječemo, zato smo mu zahvalni – jer on je pobjednik, i to zbog svoje vjere!“

Progone i mržnju prema onima koji su Isusovi učenici, spominje sam Isus u evanđelju. Budući da je tu riječ o vječitom suprotstavljanju Boga i svijeta, a to je nešto što je i sam Krist prošao, biskup Košić je poručio kako se kršćani ne smiju uplašiti te mržnje svijeta niti smiju ustuknuti pred njegovim prijetnjama. „Hrabro propovijedati svojim životom i zalaganjem sve ono što je Kristu sveto – naša je trajna zadaća.“

Pet krugova mučeništva u povijesti Hrvata

U nastavku propovijedi biskup Košić je govorio o povijest mučeništa na hrvatskim prostorima koje je bilo ubijanje katolika iz mržnje na vjeru, te dodao da se oni mogu svrstati u pet velikih krugova, a to su progoni u Rimskom carstvu; za turskih osvajanja; u i poslije Drugog svjetskog rata; za vrijeme Domovinskog rata i – danas, te nešto više rekao o nekim krugovima. Spominjući period u i poslije Drugog svjetskog rata biskup je kazao da je tada„bjesnio obračun svih triju najstrašnijih totalitarizama, koji su uopće poznati u ljudskoj povijesti – te su upravo na ovim našim hrvatskim prostorima prouzročili strašna ubijanja, patnje i razaranja.“ Naveo je i podatke da je u tim ratnim i poratnim godinama pobijeno više od 600 katoličkih svećenika, među kojima i sedmorica mučki ubijenih svećenika iz Dubrovnika na otoku Daksi, gdje su partizani pobili 53 istaknuta građanina, civilaHrvata, bez ikakvog suđenja.

Nastavljajući govoriti o najnovijim vremenima mučeništva spomenuo je stradanja u Domovinskom ratu koja nisu zaobišla ni hrvatski jug. Dodao je da se i danas progone kršćani, ne samo na Bliskom istoku, nego i u Hrvatskoj: „Vrijednosti za koje su kršćani tijekom svoje više od dva tisućljeća duge povijesti bili spremni umirati, i danas su – i to u slobodnoj Hrvatskoj – ugrožene. Sjetimo se samo bezočnih napada na svetost obitelji, kako od aktualnih nositelja vlasti, tako i od državnih medija.“

Kršćanski mučenici nemaju mržnje u srcu prema bilo kome

Biskup Košić je naglasio da je motivacija kršćanskog mučeništva bila je i ostala samo ljubav. „Ne bi naime nitko mogao postati svecem mučenikom za Krista, kada bi imao i malo mržnje u srcu prema bilo kome. Čak i svoje mučitelje kršćanski su mučenici blagoslivljali, spremno su im opraštali i za njih se – poput Spasitelja i prvog njegova mučenika sv. Stjepana – molili.“

O SHKM-u

Sisački biskup se u propovijedi osvrnuo i na Susret hrvatske katoličke mladeži koji će se uskoro održati u Dubrovniku, susret koji se prije dvije godine održao u njegovoj biskupiji pod geslom: „U svjetlosti hodimo.“ Povezujući to geslo s geslom dubrovačkog susreta „Na slobodu pozvani“ biskup Košić je rekao: „Ove dvije riječi su povezane: nema naime prave i istinske slobode, na koju nas poziva i koju nam omogućuje Krist Gospodin, ako ne slijedimo njega, koji je svjetlost svijeta, ako s njime ne hodimo, ako njega kao svoga Učitelja ne slušamo.“

Novi zločinački totalitarizam – neoliberalni globalizam

Govoreći o slobodi koja je čežnja svih ljudi, svih naroda kroz cijelu povijest svijeta sisački biskup je spomenuo i novi totalitarizam našega vremena:„ Međutim nakon što su u 2o. stoljeću na sceni bili totalitarni i zločinački režimi: komunizam, nacizam i fašizam, u 21. stoljeću na žalost, premda gotovo neprimjetno, sve više svijetom vlada novi zločinački totalitarizam – neoliberalni globalizam. I dok su se u prva tri totalitarizma flagrantno zatirale ljudske slobode, dotle se u ovom posljednjem, aktualnom totalitarizmu u ime slobode tlače ne samo pojedinci nego i čitavi narodi. Većinu se žrtvuje za pojedinca, a manjine tlače velik broj ljudi. Zanimljivo, Krist Gospodin išao je suprotnim putem: on, pojedinac, žrtvovao se sam za zajednicu.“

Četiri „NE“ pape Franje

Spomenuo je i apostolsku podbudnicu pape Franje „Evangelii Gaudium – Radost Evanđelja“ u kojoj on izriče proročki čvrstih četiri „Ne“: „Ne ekonomiji isključivanja; Ne novom idolopoklonstvu novca; Ne novcu koji vlada umjesto da služi i Ne socijalnoj nejednakosti koja rađa nasilje.“ Nasuprot kulture odbacivanja i „globalizma ravnodušnosti“ – kako to on naziva – papa Franjo traži kulturu prihvaćanja i solidarnosti, kazao je propovijednik i dodao da Papa jasno kaže da je danas „siromaštvo u svijetu skandal“. Biskup je zatim nastavio: „Naime, novi totalitarizam stvara jednako brojne, ako ne i brojnije, žrtve negoli prijašnja tri totalitarizma. Kao što su brojna, stravična i osuđujuća djela totalitarnih režima 20. stoljeća – o čemu nam govore milijuni njihovih žrtava – tako i današnji totalitarizam koji je vođen ideologijom isključivanja, tj. odbacivanja onih koji misle drukčije te indiferentizmom prema svima koji su vođeni ljubavlju, kako prema Bogu tako i prema čovjeku – koji npr. u našem slučaju prezire Vukovarce koji samo traže poštovanje žrtava, koje su spasile Hrvatsku. No, nije li još veći zločin istinu proglašavati lažju, a laž istinom? To su suvremeni progoni našeg vjerničkog hrvatskog puka koji su čak možda i gori od svih dosadašnjih ratova – koje smo s Božjom pomoću i zagovorom naših svetih zaštitnika preživjeli – jer sad novi totalitarizam, koji je perfidan i skriva se iza humanosti i napretka, mladima zatvara horizonte nade, tjera ih iz Domovine koju se nemilice rasprodaje te umjesto da Hrvati budu svoji na svome, postaju robovi u vlastitoj zemlji kojom vladaju tuđinci.“

Siromaštvo u Hrvatskoj

Mučeništvo sv. Vlaha je mučeništvo odjednom odnosno polaganje života u jednom trenutku no od mnogih se traži mučeništvo kao neprestana, trajna žrtva. Govoreći o mučeništvu koje vjernici katolici trpe danas u Hrvatskoj sisački biskup je istaknuo siromaštvo. Dodao je da je osiromašivanje rezultat lošega razvoja, a to su nepravde, koje su uzrok današnje bijede. Naglasio je da je duhovno siromaštvo još teže od izvanjske bijede, neimaštine i bolesti. „Siromasi su i progonjeni, oni koji trpe nepravde. Mogli bismo slobodno reći da je danas u Hrvatskoj na djelu prije svega siromaštvo duha, siromaštvo slobode i siromaštvo ljubavi. Naš se narod danas osiromašuje ne tek stravičnim pljačkama društvene tj. zajedničke imovine koja završava u privatnim džepovima, nego – što je još sto puta gore – krađom i zatiranjem duhovnih vrijednosti koje se danomice obezvrjeđuju i tako se ljudima oduzima ne samo ponos nego i temelj, dapače sam smisao njihova života,“ rekao je biskup. Sve to je posljedica nereda u ljudskim dušama, egoizma koji je usmjeren na sebe samoga i jedino na vlastitu dobrobit. „Ne radi se danas više samo o predstavnicima vlasti koji bi morali zaboraviti svoje i posvetiti se zajedničkim dobrima – kako to lijepo piše na Kneževu dvoru, što je citirao uskoro sveti Papa Ivan Pavao II., hodočasnik u ovaj Grad 2003.: „Obliti privatorum publica curate – zaboravite svoje stvari i brinite se za zajedničke!“ Očito je da danas ovo načelo trebaju slijedi svi, i to ne samo kada uđu u javni prostor borbe za zajedničke interese, nego i kada se brinu za vlastiti život i napredak. Naime, nije moguće napredovati ako naš bližnji nazaduje, tako da je ova maksima potrebna svima i uvijek,“ zaključio je sisački biskup poželivši svima da ih na njihovim putovima vodi sv. Vlaho koji je žrtvovao sebe i vlastito dobro za druge.

Mladi na svečanoj misi Feste sv. Vlaha

Volonteri SHKM-a aktivno su sudjelovali na misi na svetkovinu sv. Vlaha: u majicama susreta prinosili su darove na oltar, čitali su molitvu vjernika, nosili su male barjake sv. Vlaha uz biskupe i svećenike koji su dijelili pričest, te s oltara u procesiji ponijeli veliki drveni križ – križ SHKM-a i nosili ga, zajedno s barjakom SHKM-a, u tradicionalnoj procesiji ulicama Grada.

Angelina Tadić/Ured za medije Dubrovačke biskupije