28. pro 2015.

Središnje slavlje Godine očeva i majki u Božjem milosrđu u Sisačkoj biskupiji održano je na blagdan Svete obitelji, u nedjelju 27. prosinca, u crkvi Sv. Josipa Radnika u Sisku. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za pastoral braka i obitelji i domaćim župnikom fra Rokom Bedalovom, a tom prigodom svoje bračne zavjete obnovilo je pedesetak parova jubilaraca iz ove župe kao i članovi Zajednice bračnih susreta s područja Biskupije.

U homiliji biskup je istaknuo kako svi mi okupljeni u Crkvu kao jedna obitelj moramo, u ovoj Svetoj godini Božjeg milosrđa, biti zahvalni Bogu što nam on kao dobri Otac dariva svoju ljubav. Biskup je i rekao kako nam je danas posebno pred očima Sveta nazaretska obitelj te moramo molili Gospodina da njihovu uzornu ljubav i obiteljske kreposti nasljedujemo i svi mi u našim obiteljima. „Onaj koji je okupio ovu Svetu obitelj je Krist naš Gospodin, ali i prije dolaska Isusa, prije njegova rođenja, već imamo ljubav između Marije i Josipa. Mi se pitamo kako to i zašto se nađu zajedno neki muškarac i žena te osnuju obitelj? Bog ih je spojio jer ono što ih povezuje, kao što je povezalo Mariju i Josipa, je Duh Sveti – ljubav Božja. Zato kod davanja bračnih zavjeta i govorimo riječi ‘Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!’. Dakle, Bog je dao muškarcu i ženi da se prepoznaju i da jedno drugo prihvate, zavole i krenu u zajednički život. Molimo Boga da muškarci i žene koji osnuju obitelj ustraju u tom zajedništvu braka čitav život“, poručio je biskup okupljenim jubilarcima te dodao kako bez Božje milosti ne bi bilo tog zajedništva. „To su posebno doživjeli Djevica Marija i sveti Josip njezin zaručnik. Kada govorimo o sv. Josipu, posebno se uvijek osvrćemo na krizu koju je imao kada je Marija začela po Duhu Svetomu, a on to nije znao. Htio je pobjeći i udaljiti se i bio je na velikim mukama, ali sam Bog mu je progovorio i rekao mu da je to čedo Sin Božji. Tako je on i služio Mariji i djetetu Isusu čitav život. Kao uzor očevima, on je pravi otac, glava obitelji, koji se brinuo za svoju obitelj i životom se zalagao i izlagao da ta obitelj ima sve što je potrebno. Zato je proglašen za zaštitnika Crkve kao što ga je i naš Hrvatski sabor 1687. godine izabrao za zaštitnika naše Domovine“.

Biskup je progovorio o važnosti obiteljskog doma kao mjesta gdje su izvori ne samo fizičkog života nego i duhovnog formiranja osobe, te važnosti zajedničke obiteljske molitve. „Mi često  gubimo vrijeme na razne stvari, a teško nam se sabrati pred Bogom zahvaliti mu za što nam je dao obitelj i preporučiti mu svoje najbliže. To je najljepša molitva u kojoj pred Bogom spominjemo imena naših najbližih. Važna je i nedjeljna molitva kada se okupimo u velikoj župnoj obitelji. Neka nam to ne bude teško i neka nas život ne odvraća od tog susreta, nego baš suprotno, trebamo se osjećati privučeni i pozvani sjesti oko stola Gospodnjeg. To će i čuvati naše obitelji i pridonijeti njihovoj skladnosti“, rekao je biskup te se još osvrnuo na lošu demografsku sliku Hrvatske i ove župe pozvavši na kraju na otvorenost svake obitelji prema životu i brojnijoj djeci „Zar osmijeh novorođenog djeteta ne vrijedi više od sveg bogatstva ovoga svijeta?“, upitao je biskup.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio fra Roko čestitavši svim parovima jubilarcima te pozvavši sve parove iz župe koji to mogu da prime ove godine još jedan život u svoju obitelj.

Slavlje je animirao Tamburaški orkestar „Janko Stjepušin“ iz Martinske Vesi koji je nakon mise i održao kratki koncert, a prije mise najmlađi župljani izveli su kratki igrokaz „Božićna noć“.

Pin It on Pinterest