Središnje slavlje ekumenskog hoda ovogodišnje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana održano je u nedjelju 22. siječnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Tom prigodom svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i supsidijarom katedralne župe preč. Milanom Begićem, a služio je đakon Daniel Milan Jurić.
Slavlju su nazočili i sisački paroh o. Veselin Ristić, sisački paroh u miru protojerej stavrofor o. Petar Olujić, pastorica Evangeličke crkvene općine iz Kutine gđa Elina Braz de Almeida, kao i vjernici kršćanskih Crkava s područja Biskupije.
U homiliji biskup Košić je rekao kako „okupljeni večeras u sisačkoj katedrali svi mi prinosimo Bogu svoje molitve da se ostvari Isusova želja da svi njegovi učenici ‘budu jedno’, kako je to On molio nebeskoga Oca na svojoj oproštajnoj večeri“. Biskup je i podsjetio kako se to vidljivo jedinstvo Crkve kroz povijest izgubilo kada je u 11. stoljeću došlo je do tzv. istočnog raskola, a u 16. stoljeću do zapadnog raskola. „Mnoge pravoslavne Crkve svjedoče o tome razlazu jer ne prihvaćaju rimskog biskupa kao prvog patrijarha kršćanskih Crkava niti ga spominju u kanonu svoje liturgije, a niti evangelici-protestanti to ne čine. Ove godine se spominjemo tragične pojave zapadnog raskola jer je Martin Luther 1517. godine odijelio kršćane u Njemačkoj od Rima. Te podjele traju i danas i to je tragično, dapače kako veli Drugi vatikanski sabor – sablazan – za svijet koji gleda nas, kršćane koji smo međusobno podijeljeni i zavađeni te ne možemo svjedočiti autentičnu radosnu vijest o Isusu Kristu, Gospodinu našem i Spasitelju svega svijeta. On sam Oca je molio da ‘svi budu jedno da svijet uzvjeruje da si me ti poslao’. Mi sigurno nismo danas krivi što je došlo do tih podjela, ali smo krivi ako ne činimo sve da se te podijele nadvladaju. Zato smo večeras ovdje u našoj katedrali, okupljeni na molitvu da Otac nebeski u Duhu Svetome po svome Sinu Isusu Kristu našem Gospodinu ujedini sve kršćane, da svi koji su krštenjem preporođeni za njegovu djecu i koji čuvaju sveto ime Isusovo te se diče da njemu pripadaju, uzljube jedini druge i tako nadvladaju skandal kršćanskog nejedinstva. Kao i kod istočnog raskola, tako i kod zapadnog, krive su bile obje strane, niti su Mihajlo Cerularije niti kardinal Umberto de Silva Candida, niti Martin Luther niti papa Lav X. razumjeli kakve teške korake poduzimaju i da je to bilo komadanje Tijela Kristova, što je Crkva. Sam Bog zna koliko je zbog toga izgubljeno onog što se moglo dobro dogoditi u povijesti ne samo Crkve nego i društva“, ustvrdio je biskup te podsjetio kako je na jučerašnjoj liturgiji sv. Ivana Zlatoustog grkokatolički vladika Nikola rekao da bi sigurno bio izbjegnut Domovinski rat da nije bilo svađe nakon Marčanske unije 1611. godine u Hrvatskoj, da je ona potpuno uspjela i da su svi pravoslavci koji su došli u Hrvatsku prihvatili jedinstvo s Rimom. „Sigurno, tolikih ratova i stradanja ne bi bilo ni u Prvom ni osobito u Drugom svjetskom ratu. Sigurno je da bi i križari na putu prema Svetoj zemlji bili drukčije postupili s Carigradom 1204., negoli što su ga tada zapalili, opljačkali i počinili mnoge zločine, da nije bilo te kobne crkvene podjele iz 1054. Tada ni Osmanlije ne bi kasnije, kažu povjesničari, zauzeli Carigrad da se nisu kršćani međusobno ubijali. Da je reforma Martina Luthera završila unutarnjom obnovom Crkve, a ne podjelom, sigurno ne bi izbio Tridesetogodišnji rat u Europi (1618.-1648.), kao i prije toga husitski ratovi, pa protestansko-katolički sukobi u Irskoj, kao i tolike druge nevolje koje su se događale zbog kršćanskih podjela. U svakom slučaju, svima koji su pokrenuli podjele među kršćanima nedostajalo je – poniznosti“.
U nastavku biskup se osvrnuo na geslo ovogodišnje „Pomirenje – ljubav nas Kristova obuzima“ iz 2Kor 5,14-20. „Zašto nas obuzima ljubav Kristova? Zato što je On umro da bi nas pomirio s Bogom i zato što smo stoga mi pozvani pomiriti se među sobom. A kako je moguće pomiriti se? Treba moći oprostiti svojim bližnjima – jer bez našeg međusobnog opraštanja ni Bog nama neće moći oprostiti naših prijestupa, kaže Gospodin. Zato bismo se svi, umjesto da tražimo ono u čemu smo superiorni i što nas čini boljima od drugih, trebali potražiti ono što smo loše učinili, što ne činimo dobro i zato se pokajati! Odrecimo se laži i mitova, neistina i podmetanja, zažalimo što o drugima govorimo ružno i neistinito, što ih ne želimo razumjeti, što se ne trudimo zaviriti u njihovu dušu koja želi i misli dobro, ali koja je često zaslijepljena ponavljanjem mnogih lažnih teza koje zapravo nije nitko drugi ubacio u njihovu dušu nego sam „otac laži, ubojica ljudi od početka“ koga se svi trebamo odreći! To smo učinili na krštenju, to smo obnovili na krizmi i svetoj euharistiji, kad smo primili prvu svetu Pričest Svetog euharistijskog Kruha, Krista Gospodina, ali to trebamo svaki dan činiti, odricati se od laži i zavođenja zloga, njegova lažnog sjaja i njegovih podmetanja. Mogli bismo sad konkretno svaki od nas, predstavnika naših Crkava, govoriti što to naša zajednica krivo govori i zastupa – ako smo svjesni i ako to možemo priznati – i pokajati se zbog toga. Sjetimo se, sveti papa Ivan Pavao II., u godini Velikog jubileja proslave 2 tisuće godine od Kristova rođenja javno je u ime Crkve katoličke zamolio za oproštenje ostalu kršćansku braću, ali i sve ljude, koje su katolici povrijedili čineći zlo a ne dobro. Tim putem bismo i mi trebali ići. Tada ne bi bilo teško naći pomirenje jer ono je plod kajanja i međusobnog opraštanja. No, za pomirenje je uvijek potrebno da su obje strane spremne poći tim putem kajanja i opraštanja. Pomirenje je tada dar Božji, dar koji Bog ne uskraćuje nikome koji se iskreno kaje i oprašta te moli drugoga za oproštenje. No, da bi se molilo za oproštenje potrebna je – poniznost“, zaključio je biskup.
Na kraju slavlja okupljenima su se obratili o. Ristić i pastorica Braz de Almeida.
Pastorica Braz de Almeida je zahvalila biskupu što je i ove ekumenske osmine okupio predstavnike kršćanskih crkava na molitvi za jedinstvo. „Drago mi je što mogu reći da se mi u Kutini ovako na molitvi okupljamo već desetak godina. Jako nam je važno da se i ovako svečano obilježi ekumenizam jednom godišnje, ali još je važnija svagdašnja ekumena koja se događa tamo gdje mi susrećemo jedan drugoga, kada mi jedan u drugom prepoznajemo samoga Krista. Čim više živimo Krista time smo bliže i jedni drugima“, poručila je pastorica.
Sisački paroh o. Ristić je istaknuo kako su u današnjem suvremenom svijetu dijalog i želja za jedinstvo istinski potrebni. „Moramo uvijek biti svjesni da naše svjedočenje Krista mora biti koliko je god to moguće u bratskoj ljubavi i solidarnosti bez obzira na naše razlike. U našoj Crkvi snažno vjerujemo da ne može biti istinske ljubavi prema Bogu ako prethodno ne zavolimo bližnjega. Odnosno naša ljubav prema Bogu mjeri se prije svega našom spremnošću da razumijemo, pomognemo i da smo izmireni jedni s drugima“, zaključio je o. Ristić.
Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.
