15. veljače 2013. Suradnici Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije i župljani župe Sv. Alojzija Gonzage molili su zajedno socijalni križni put autora p. Cveka posvješćujući si time potrebu da vjera bude djelotvorna (Gal 5,6) i da je takav post Bogu po volji (Iz 58, 6-11). O tome je progovorio i župnik, vlč. Mato Draganović u svojoj propovijedi, osvrćući se na tekst proroka Izaije koji se naviješten kao prvo čitanje službe Riječi toga dana. Susret je nastavljen u župnoj pastoralnoj dvorani gdje se okupio veći broj prisutnih vjernika. Voditeljica Ureda, Valentina Kanić, progovorila je o Godini vjere kao pozivu na obraćenje i korizmi kao posebnom liturgijskom vremenu obraćenja koji naglašava socijalnu dimenziju vjere. Osvrćući se na svetopisamske tekstove, govorila je o važnosti svjedočenja svoje vjere koje mora biti temeljeno na riječima i djelima te da društvo puno očekuje da Crkva čini na socijalnom planu, a da svi vjernici čine tu Crkvu.
U nastavku je govorila da je kršćanstvo religija zajedništva koje moramo njegovati, a prasliku toga vidimo u slici Crkve kao Tijela Kristova. U tom Tijelu Kristovu, prema 1 Kor 11 (12-27) svaki je ud važan, a oni manji, slabiji i neugledniji su zapravo više potrebni i o njima se trebaju više brinuti jači udovi Tijela. To je usporedila s načelom socijalnog nauka Crkve, „preferencijalne skrbi za siromašne“ koji su prva briga Crkve. U kraju svog izlaganja podsjetila je na primjer života prve Crkve koja je bila postojana u nauku, molitvi, zajedništvu, lomljenju kruha (Dj 2,42) i u kojoj se živjelo to kršćansko zajedništvo i skrb za potrebite te je pozvala na izgradnju tog zajedništva tijekom euharistije gdje su svi, prema Isusovoj riječi i djelu, pozvani na davanje sebe za druge. U konačnici, sasvim konkretno, naglasila je da okupljanje vjernika iz drugih župa oko stola Gospodnjega praćeni s agapeom imaju veliku vrijednost – jer jačaju zajedništvo i produbljuju vjeru kroz razmjenu svjedočanstva.
U nastavku su se sudionici zadržali u iznošenju primjera rada župnih Caritasa, problema s kojima se susreću u tome radu te kako svjedoče djelima svoju vjeru. Istaknuo se problem, ali i prednosti vjernika u politici; prepoznavanja kršćanskog identiteta kad se djeluje socijalno, potreba suradnje s drugim institucijama u jednici lokalne samouprave, jačeg kršćanskog glasa u društvu i brige da karitativni rad ne postane (samo) humanitarni.
Župnik je iskazao želju za većim povezivanjem s Uredom i uključivanjem župljana u njegov rad pa su predloženi su modeli suradnje i izmijenjeni kontakti imenovanih osoba za suradnju s Uredom.
(VK)
