13. lis 2012.

„Radujem se danas ovom našem zajedništvu i Euharistiji na kojoj za našu Biskupiju proglašavamo Godinu vjere koju je 11. listopada, dakle prošli četvrtak otvorio Sveti Otac Papa u Rimu. Neka ovo vrijeme milosti i u našoj Sisačkoj biskupiji urodi duhovnim plodovima, plodovima svetosti i radosti, porasta i učvršćenju vjere, nade i ljubavi“, rekao je na početku svoje homilije sisački biskup Vlado Košić predvodeći u nedjelju 14. listopada u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku svečano misno slavlje povodom proglašenja Godine vjere u Sisačkoj biskupiji. U koncelebraciji bili su katedralni župnik vlč. Ivica Mađer, župni vikar iz sisačkog Galdova fra Pero Kelava, župnik u miru preč. Alojzije Petranović i trajni đakon Vjekoslav Uvalić.

U nastavku, obraćajući se brojnim vjernicima i predstavnicima zajednica Biskupije biskup je podsjetio kako je papa Benedikt XVI. otvorio je Godinu vjere na sam dan kada je prije točno 50 godina otvoren Drugi vatikanski sabor. „Taj je 21. sveopći ili ekumenski koncil u to vrijeme nazvan novim Duhovima, kao i proljećem Crkve. Doista, u novom vremenu trebalo je slijediti proroke koji su hrabro naviještali potrebu otvaranja Crkve svijetu da bi današnji čovjek razumio ono što se vjekovima u Crkvi naviješta na jedan – možda nekima nerazumljiv način. Nije se radilo o tome da se izmijene ili prilagode istine vjere, ne, one su vječne, ali njihovo predstavljanje današnjem čovjeku treba se promijeniti – da ih on razumije. Doista, često se dobre stvari odbacuju jer ih se ne razumije, jer ih se ne poznaje. Tako i Evanđelje mnogi danas smatraju staromodnim te ga ili odbacuju ili su prema njemu ravnodušni. Sve je više na žalost upravo takvih. Upravo je zato pokrenut Koncil, upravo je zato na njegovu 50. obljetnicu otvorena Godina vjere – da se stara vjera i danas utjelovi, da danas živi, obnovljena i čista, u svojoj izvornosti i sjaju, ali i u ruhu naših dana, shvaćena i prihvaćena od današnjih ljudi“.

Homilija u cijelosti

Biskup je naglasio i kako je vjera Božji dar i nitko ne može sam sebi darovati ono što je milost Božja. Pa ipak, da bismo došli do toga da nam Bog može dati dar vjere potrebno je poduzeti sve što je u našim moćima. Tako su na prvom mjestu u tom naviještanju vjere pozvani roditelji navijestiti i prenijeti vjeru svojoj djeci. Nadalje, tu su svećenici i vjeroučitelji. Svećenici su kao župnici i župni vikari prvi nositelji župne kateheze, što znači da oni trebaju uvoditi djecu i mlade u život župne zajednice, te vjeroučitelji koji u školama poučavaju djecu i mlade o vjeri. Oni im prenose znanje o vjeri i zato su nam oni dragocjeni. Način kako im oni govore treba biti svjedočenje.  „Ono što se vjeruje, to se prenosi svojim stavom i gestama, načinom kako se o tome govori, čitavim svojim bićem. To je najvažnije. Zato su nam prevažni svjedoci. I u svećenicima, i u đakonima, i u roditeljima – ocu, majci, djedu, baki – u svim članovima obitelji, u vjeroučiteljima, župnim katehetama, u svim članovima naših župnih zajednica – želimo i trebamo svjedoke vjere“, rekao je biskup te upozorio kao je već sv. Jakov napisao da je „vjera bez djela mrtva“ (Jak 2,17) i zapitao može li postojati neki otac ili neka majka, a da ne voli svoje dijete? „Na žalost, reći će mnogi danas: može. No, jesu li ti roditelji zaista svome djetetu otac i majka, ako ga ne vole? Nisu li sami sebe svojim djelima tada razodjenuli i pokazali da nisu ono što bi trebali biti? Tako je i s našom vjerom: ako smo samo vjernici na riječima, deklarativno, a ne molimo se, ne sudjelujemo na nedjeljnoj misi, ne ponašamo se u svom privatnom i javnom životu po principima koje vjera zahtijeva, mi smo – doduše – vjernici, ali možemo reći: samo na papiru. A previše je takvih, papirnatih vjernika! Sveti Pavao danas, i osobito u ovoj započetoj Godini vjere, i nas zove i opominje: ‘Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.’ (Ef 5,14). Neka zasja vjera naša na našim licima, da probuđeni u radosti i ponosu što smo vjernici dajemo lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima. Zajedno sa svetim Petrom, i s Petrom naših dana, i ja sve vas, draga braćo i sestre, potičem: Gospodin Krist neka vam bude svet u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju (1 Pt 3,15-16)“, rekao je biskup na kraju homilije nakon koje su predstavnici dijecezanskih svećenika, redovnika i redovnica, bogoslova, sjemeništaraca i kandidatica, obitelji i vjernika, invalida i bolesnih, branitelja i mladih zapalili po jednu svijeću za svaku zajednicu, predstavljajući tako i osam dekanata Sisačke biskupije.

Ljepoti ovog događaja pridonio je i Biskupijski zbor pod ravnanjem profesorice crkvene glazbe Jelene Blašković dok ih je za orguljama pratila Marijana Boček.

Fotogalerija

 

Pin It on Pinterest