Nova knjiga o bl. Alojziju Stepincu „Komunistički progon i mučeništvo blaženoga Alojzija Stepinca“, autora mons. Jurja Batelje predstavljana je u četvrtak 16. studenoga u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu.

U prepunoj dvorani predstavljanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić, generalni vikar Marko Cvitkušić te brojne osobe iz društvenog i političkog života Grada. Pozdravljajući okupljene biskup se osvrnuo na aktualna događanja oko postavljanja blaženikova kipa na Trgu bana Josipa Jelačića u Sisku, podsjetivši kako je njegova namjera bila da se kip postavi o 120 obljetnici njegova rođenja. „Vidio sam komentare da ni ja ni autor projekta nismo kompetentni, a upravo je zanimljivo da je Tomislav Kršnjavi autor biste Franji Kuhariću u Hrvatskom saboru. Za Sabor i brojne druge gradove poput Petrinje gdje se nalazi njegov kip sluge Božjeg Franje Kuharića on je kompetentan, ali za Sisak nije“, poručio je biskup te se još osvrnuo na novu knjigu o bl. Stepincu. „Ispred nas se nalazi jedna teška tema jer radi se o mučeništvu čovjeka koji je trpio ne samo za vrijeme života, što je u knjizi i dokazao mons. Batelja nego i nakon smrti, kada su se nad njegovim mrtvim tijelom iživljavali komunisti i UDBA. Čini mi se da su se bojali njegovih mrtvih ostataka. Ipak, njegov duh, vjera i ljubav prema nama, koji osjećamo, jači su od te mržnje koja prema njemu i svima nama koji smo s njim povezani i dalje nažalost postoji u našem društvu“.

Autor knjige i postulator kauze za proglašenje blaženim i svetim Alojzija Stepinca mons. Batelja izrazio je radost što su prikupljeni i objavljeni rezultati dugogodišnjeg istraživanja u koje su bili uključeni brojni znanstvenici, a kako bi se istinito i povijesno jasno napravila interpretacija života blaženika. „Njegovi progonitelji brzo su uspjeli cijeli naš narod zavesti i prikazati se kao jedan humani sustav koji nikoga nevinoga nije ubijao i nikad nikakvu nepravdu nije učinio… Ja ne želim da se uzme da naš blaženik i svetac bilo koga optužuje, on nikada nije tako pristupao čovjeku. On je branio i tužitelja i predsjednika suda. Prema svima je imao razumijevanja jer su stvorenja Božja. Zato je uvijek sve s kojima bio u kontaktu ohrabrivao da mole za one koji su zavedeni mržnjom, da shvate svoj krivi put i dok je vrijeme vrate se na pravi i spase dušu. Moliti je dužnost i svih nas i zato ovo večer dijelim zajedno s vama u dubokoj zahvalnosti prema naporima da unatoč protivljenjima sja svjetlo ovdje u Sisku“, rekao je Batelja te dodao kako ga je posebno ovih dana taknula jedna rečenica. „Vaš biskup nedavno je na jednom misnom slavlju istaknuo da mu je gradska vlast ovoga Grada rekla: ‘A što pikate te križeve po Banovini’? E, sad će te vidjeti da postoje razlozi ne samo da se ‘pikaju’ križevi  nego da se u svijest svakog hrvatskog čovjeka usadi i da shvati u kakvom smo vremenu živjeli i kakvo nasljeđe baštinimo danas, a čini mi se da se ono promiče i za budućnost te će nam dugo biti omča oko vrata. Točnije, sve dok se ne provede lustracija za koju nema niti političke volje niti unutarnje snage“, ustvrdio je autor te upoznao okupljene s povezanošću Stepinca i Siska, posebno istaknuvši događaj kada je svojevremeno blaženik dolazio u Sisak, gradska vlast ga nije htjela, a narod se usprotivio vlasti svečano ga dočekavši.

Autor je naglasio kako je ova knjiga drukčija od onih ranijih te kako ona prikazuje novo-staro nehumano lice komunističkoga sustava koje naš čovjek danas, nažalost, zaboravlja. U nastavku, uz prezentaciju, Batelja je proveo okupljene kroz mnoštvo činjenica vezanih uz boravak kardinala Stepinca u kućnom pritvoru u Krašiću i zatvoru u Lepoglavi, sustavno prikazujući i podastirući liječničke dokaze o nelogičnosti u tijeku kardinalove bolesti, kao i same smrti. Posebnu pozornost, Batelja je stavio na obdukciju tijela kardinala Stepinca tijekom koje je njegovo tijelo masakrirano i mučeno. Potanko je opisan tijek prijevoza tijela iz Krašića za Zagreb kao i sama obdukcija, a sve se odvijalo uz strogo policijsko osiguranje. „Trebalo je onemogućiti bilo kakvo nastojanje da se neki od Kardinalovih organa sačuva, u strahu od kasnijeg štovanja istog kao relikvije. Premda Kaptol nije tražio balzamiranje Kardinalova tijela, oni su se odlučili na ‘balzamiranje’, koje je u biti bilo uništenje kardinalova tijela. Naime, smjesa kojom su balzamirali Kardinalovo tijelo nije samo pojela i uništila tijelo, nego je nagrizla i metalne stjenke lijesa“, rekao je autor te na kraju zaključio kako je nepobitno da je trovanje glavni uzrok njegove bolesti i smrti.