24. ruj 2015.

Predstavljanje nove knjige admirala Davora Domazeta-Loše „Admiralovi zapisi“ održano je u srijedu 23. rujna u prepunoj Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu.

Knjiga, koju su objavili udruga „Hrvatski identitet i prosperitet“ i Ogranak Matice hrvatske – Sinj, posvećena je dvadesetoj obljetnici „Oluje“, operacije koja je simbol hrvatske pobjede i opstojnosti te 300. obljetnici slavne pobjede Sinjana nad Osmanlijama po zagovoru Čudotvorne Gospe Sinjske. Riječ je o knjizi u kojoj autor kroz osobne priče uvjerljivo svjedoči o smionosti i borbi za istinu, o stradanju hrvatskoga naroda u jugokomunističkim vremenima, pobjedi, o ljubavi za domovinu kao imperativu te pobjede, bitkama vođenim na različitim bojištima, te geostrateškim operacijama i ljudima koji su stajali iza njih.

Predstavljajući okupljenima dio od šesto stranica knjige „Admiralovi zapisi“, predavač je naglasio kako su one posvećene proučavanju uloga četvorice utjecajnih povijesnih ličnosti. Prva je hrvatski admiral Janko Vuković pl. Podkapelski, koji je u Prvom svjetskom ratu potonuo na dno Pulskog zaljeva sa zapovjednim brodom Virbus Unitis, a na kojem se prije toga zavijorio hrvatski barjak i svirala Lijepa naša. Drugi je sv. Maksimilijan Kolbe, koji je osnovao Vojsku bezgrješne i koji je svoj život skončao u logoru Auschwitz u najstrašnijem obliku smrti, „kući gladi“’. Treća osoba je Tito i knjiga  kroz 18 primjera otkriva tko se zapravo krije iza tog imena, a četvrta Franjo Tuđman, gdje autor kroz individualni pogled oslikava dubinu i veličinu strateške misli prvoga hrvatskog Predsjednika.

Autor je istaknuo i kako središnje mjesto u zapisima pripada Domovinskom ratu i kako knjiga pokazuje neprijeporno da je Hrvatska vodila najčišći rat u povijesti ratovanja, te kako je operacija „Oluja“ čin dobra i kao takva pravi temelj Hrvatske države. „Operaciju ‘Oluja’ bi se nakon dviju presuda u Haagu moralo slaviti kao temelj hrvatske države, što ona i jest. Sudac suda u Haggu  Theodor Meron je u obrazloženju oslobađajuće presude Gotovini i Markaču izrekao ovu rečenicu: ‘Svako razumno sudsko vijeće donijelo bi ovakvu odluku.’ Vidite, naglasak je na riječi ‘razumno’.. Druga činjenica koju ne treba smetnuti jest ono što su izrekli sudci Međunarodnoga suda pravde u presudi tužbe za genocid koju je podigla Hrvatska protiv Srbije, a to je da su JNA i srpske paravojne postrojbe počinile zločine u namjeri stvaranja ‘homogene srpske države’. Za razumne ljude ‘homogena srpska država” je za nekoliko potencija jači pojam nego Velika Srbija. To znači da je jasno i glasno definiran agresor. Upravo to da se Srbija ne označi kao agresor, na sve načine, htjeli su spriječiti Ivo Josipović i Vesna Pusić, ustrajnim nastojanjem povlačenja tužbe. Dakle nedvojbeno je da je ‘Oluja’ čin dobra i pod tim geslom bi se trebala slaviti. U toj operaciji  dosljedno su primijenjeni temeljni ratni strateški postulati, od Publija Flafija Vegecija, iz rimskog doba, do Carla von Clasewitza, da je najviša etička kategorija u ratu, ako se protivniku ostavi sloboda izbora. Taj izbor mi smo njima i ostavili; ako se hoćete boriti, mi smo spremni, ako ne, evo vam četvora vrata pa možete otići kako biste sačuvali živote. Operacijom ‘Oluja’ Hrvatska vojska i Hrvatska država po prvi put u povijesti ratovanja spriječili su genocid, koji bi se dogodio na području Bihaća i to pet puta veći nego na području Srebrenice. “Oluja” je po primjeni etičkih načela ratovanja i sprječavanja genocida uistinu čin dobra i zato ona jest i mora postati temelj Hrvatske“, zaključio je na kraju Domazet-Lošo.

Pin It on Pinterest