Predavanje “Sveto i profano na minijaturama u Misalu biskupa Jurja od Topuskog” održao je u srijedu 18. svibnja u dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu ravnatelj Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu dr. sc. Milan Pelc.

Na početku dr. Pelca, sisačkog biskupa Vladu Košića i sve okupljene pozdravila je voditeljica Ureda za kulturu Biskupije Spomenka Jurić.

U svom izlaganju predavač je istaknuo kako je Misal biskupa Jurja iz Topuskog bez pretjerivanja najvrjednija, najljepša i najraskošnija knjiga koju posjeduje hrvatska kultura, te kako u našoj baštini ne postoji ni jedna takva reprezentativna liturgijska knjiga s kojom bi se mogla usporediti. „Sam misal je napisan krajem 15. stoljeća na inicijativu i uz financijsku potporu biskupa Juraja, ali nije završen za vrijeme njegova života, te su svoj doprinos izradi tog djela dali još neki. Poslije biskupa Jurja za daljnje dotjerivanje i oslikavanje zaslužan je kardinal Toma Bakač, a na kraju svoj osobni pečat dao je još jedan veliki biskup Aleksandar Ignacije Mikulić. On ga je 1690. godine dao uvezati u raskošne korice prekrivene baršunom, opremljene izvanredno reprezentativnim srebrnim ukrasima s medaljonima na kojima su najznačajniji sveci ilirskog sanktorala, ali i sveci Ugarskog kraljevstva s kojim je snažno povezana Zagrebačka nadbiskupija. Tako tu možemo pronaći ugarske kraljeve sv. Stjepana i Ladislava, ali i hrvatske svece poput s. Kvirina sisačkog, sv. Jeronima te bl. Augustina Kažotića“, rekao je predavač te iznio zanimljivu činjenicu da je misal bio u upotrebi u svečanim misnim slavljima u zagrebačkoj katedrali sve do kraja 17. stoljeća.

Govoreći o autoru misala dr. Pelc je rekao kako je on naručen od nepoznatog minijaturiste koji je živio i djelovao u Zagrebu. „On je oslikao još neke knjige u to vrijeme, a ovaj misal je svakako njegovo najvažnije djelo. U njemu se on iskazuje kao majstor velike vještine, veliki umjetnik i sitno-slikar koji visoko kotira i u europskoj povijesti minijature. Na žalost ne znamo kako se točno zvao, postoje tek neke pretpostavke. Nakon smrti biskupa Jurja misal je preuzeo kardinal Bakač te je prepisani misal dao slikovno završiti u Budimu. Zato danas u njemu imamo radove dva autora koji se stilski potpuno razlikuju jedna od drugoga“, ustvrdio je Pelc osvrnuvši se na neobičan spoj svjetovnog i profanog u samoj knjizi.

Pelc je podsjetio i na život biskupa Jurja istaknuvši kako je on relativno slabo poznat u povijesnim izvorima. „Rođen je oko 1450. godine u mjestu Steničnjaku, koje danas ne postoji, a nalazilo se na rubu Sisačke biskupije između Topuskog i Karlovca i u to doba bilo je važan kaštel. S tek osamnaest godina 1468. postao je nadredbenim opatom opatije u Topuskom. Nešto kasnije postaje i zagrebački kanonik, a 1488. godine zaređen je za biskupa. Što je važno 1496. godine posvetio je oltar Blažene Djevice Marije u zagrebačkoj katedrali i pretpostavlja se da je misal Juraj upravo namijenio za ovaj oltar. Umire 1498. godine s manje od pedeset godina. Juraj je sebe dao ovjekovječiti na početnoj stranici, a ta je stranica i jedina cijela oslikana, na njoj nema nikakvog teksta, nego je prikazan nebeski zbor, Sveto Trojstvo, Bogorodica kao zaštitnica Zagrebačke katedrale i biskup Juraj. On sam se pojavljuje na dnu stranice klečeći pobožno s pogledom prema uzvišenim osobama, a kraj njega je njegova druga zaštitnica sv. Barbara“, rekao je predavač te u nastavku predstavio pregled minijatura iz misala s osobitim osvrtom na one ranije nastale, a koje odišu snažnim kasnogotičkim stilom.