USKRS U SISAČKOJ KATEDRALI
Na svetkovinu Kristova uskrsnuća sisački biskup Vlado Košić predslavio je euharistiju u sisačkoj katedrali zajedno s mr. Antunom Senteom, katedralnim župnikom, preč. Alojzijem Petranovićem, katedralnim ispovijednikom i vlč. Matom Malekinušićem, katedralnim vikarom, te brojnim vjernicima.
U ispunjenoj katedrali Uzvišenja Svetog Križa sisački biskup u uskrsnoj homiliji je kazao: „Povjerovati – to je bit svega. Učenici nisu u početku vjerovali, ali su povjerovali u Isusovo uskrsnuće kada su ga susreli živa, kad su s njim razgovarali, kad im je tumačio Pisma, kad su se uvjerili da je stvarnost njegovo uskrsnuće. I nama bi se to možda moglo učiniti prelijepo – pa se nekad i kaže: „predobro da bi bilo istina“! Pa ipak, upravo tako – istina je! Zamislite, kad bismo doživjeli da se našoj Hrvatskoj dosudi od nekog svjetskog sudišta da je bila nedužna, da se u Domovinskom ratu obranila od bezdušnih napadača, da to što se branila nije njezin zločin, da nas tzv. međunarodna pravda ne izjednačuje s napadačima, otimačima tuđega i ubojicama! Kako to dobro zvuči, doista – nevjerojatno. Pa ipak, mi znamo da je to – istina. Ali – mislimo – nedostižna. Drugi su nas u to uvjerili i neprestano nas uvjeravaju, tako da smo i povjerovali da se tu više ništa ne može. Kako smo osjetljivi na to što drugi kažu, kao da nije važno i tko to kaže što kaže o nama! Kao da smo u neku ruku još uvijek neosvještena nacija jer – ne vjerujemo sebi niti svojem iskustvu, nego nam je uvijek bilo važnije – što drugi govore i kako drugi sude o nama. A druge često uopće ne zanima istina, oni – kad nešto govore – govore iz svojih potreba i svojih interesa, želeći zaštiti sebe – što mi tako loše činimo – pa onda govore što njima odgovara, a ne što je istina i pravda. Stoga bi bilo najbolje vratiti se vlastitom iskustvu i prije svega našim novim naraštajima prenositi istinu koju smo mi doživjeli“ istaknuo je biskup Vlado, te se zapitao: „ Zar je važnije što će dosuditi Haag negoli što ćemo mi sami o sebi reći tko smo i kakav smo rat proživjeli od 1991. do 1995.? Zar može netko drugi, tko ne zna ni gdje je npr. Sisak na karti Europe, bolje znati što se u Sisku događalo nego mi, Siščani?“
Uskrs je iskustvo, iskustvo o kojemu apostoli govore – i to gorljivo, nezaustavljivo, bez obzira što ih mnogi nisu mogli razumjeti. Ali oni se ne osvrću na to. Sjetimo se samo, kako su Petar i Ivan bili dovedeni pred Veliko vijeće koje im je zabranilo više naučavati o uskrsnulom Kristu Isusu, a oni su se na to oglušili te su ponovno dovedeni pred židovske vjerske vođe koji su ih dali izbičevati. Oni su međutim bili radosni što su mogli nešto za ime Isusovo trpjeti, a Petar je bez okolišanja jasno postavio stvari na svoje mjesto kad je velikim svećenicima rekao: „Sudite sami, što je važnije: pokoravati se Bogu ili ljudima? Mi ne možemo ne govoriti ono što smo čuli i vidjeli!“ (Dj 4,19-20; 5;29), kazao je biskup Košić.
Ljepoti uskrsnog slavlja doprinijeli su sisački bogoslovi predvođeni vlč. Matom Malekinušićem, katedralnim ceremonijarom, kao i katedralni zbor „Sveta Cecilja“ pod ravnanjem Jelene Blašković i uz orguljsku pratnju mo. Roberta Jakice i Marijane Boček. AS
