Sisački biskup mons. dr. Vlado Košić u nedjelju 10. listopada 2010. godine posvetio je crkvu sv. Antuna Padovanskoga u Čuntiću. Na svečanosti proslave bili su provincijalni ministar fra Željko Železnjak, upravitelj župe sv. Antuna Padovanskoga u Čuntiću fra Petar Žagar, fra Franjo Tomašević, gvardijan i župnik župe Presvetoga Trojstva u Karlovcu te druga braća franjevci, redovnice i redovnici te vjernici.
Crkvu i samostan sv. Antuna Padovanskoga u Domovinskom ratu 26. srpnja 1991. godine spalili su srpski okupatori te je 19. veljače 1992. godine u 19 sati minirali i digli u zrak. Dvadeset i četvrtoga studenoga 1995. godine fra Petar Žagar vratio se u samostan u Čuntić i nastanio u ruševinama te krenuo polako s čišćenjem i pripremom za obnovu. Godine 1996. Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba počinje obnovu crkve i samostana. Crkva sv. Antuna Padovanskoga u Čuntiću obnovljena je solidarnošću sve braće Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, uz pomoć Vlade Republike Hrvatske i mjesnih vlasti te donacijama iz Hrvatske i inozemstva.
Na početku slavlja posvete crkve ispred zatvorenih vratiju obnovljene crkve sv. Antuna Padovanskoga u Čuntiću upravitelj župe sv. Antuna Padovanskoga fra Petar Žagar predao je sisačkome biskupu mons. dr. Vladi Košiću ključeve crkve sv. Antuna Padovanskoga. Potom je u ime vjernika župe sv. Antuna Padovanskoga iz Čuntića mons. dr. Vladu Košića, sisačkoga biskupa i predvoditelja slavlja posvete crkve, pozdravila Ružica Marjanović, pastoralna vijećnica i članica Franjevačkog svjetovnog reda. Ona je kratko opisala povijest gradnje crkve, njeno rušenje i njenu obnovu. Izrazila je veliku radost što vjernici Čuntića ponovno imaju crkvu u kojoj se mogu okupljati i slaviti Gospodina.
Potom je biskup mons. dr. Vlado Košić uveo u slavlje kratkim govorom. Pozvao je na radost i na hvalu Boga za sve što je učinio za nas i što nam daje snagu da živimo i njega slavimo. Zatim je predao upravitelju župe fra Petru Žagaru ključ crkve da otvori crkvu. Upravitelj župe je tada otvorio crkvu te je procesija na čelu s biskupom mons. dr. Vladom Košićem ušla u crkvu pjevajući pjesmu ‘Uđite s hvalama na vrata njegova’. Potom je Biskup blagoslovio vodu i poškropio zidove crkve, vjernike i oltar. Nakon Službe čitanja Biskup je imao homiliju.
U homiliji Biskup je rekao da kad se sjetimo kako je stradala ova župna crkva sv. Antuna Padovanskoga ovdje u Čuntiću, te kad vidimo kako je danas lijepo obnovljena, prožmu nas osjećaji zahvalnosti te naša duša kliče s Marijom: ‘Velika nam djela učini Svevišnji!’
“Što je bilo veće poniženje i trpljenje, to je sad veća radost kada smo – Božjom milošću – to sve preživjeli i ponovno smo sve obnovili da bi život, prije svega kršćanski život, mogao zasjati još jače i još bolje. Ova je crkva na brijegu pa se često sjetim kad je vidim Isusovih riječi: ‘Ne može se sakriti grad koji je na gori’. Doista, svi vide njezinu ljepotu i ona izdaleka već govori. Govori svojom stoljetnom prisutnošću, poziva na molitvu i slavi Boga. Okuplja pobožni puk na molitvu i na slavlje svetih sakramenata, kao što kvočka skuplja svoje piliće, ona ih svojim krilima štiti i pod njezinu se zaštitu oni sklanjaju. Tako i crkva u ovom mjestu brani svoj narod, upravo time što Tako i crkva u ovom mjestu brani svoj narod, upravo time što ga poziva na molitvu, na misao o Bogu, na promišljanje vlastitog života pod vidom vječnosti”, rekao je Biskup.
Biskup je pozvao na zahvalnost Bogu. Rekao je kako su gubavci koje je Isus u Evanđelju očistio svojom riječju, otišli od Isusa, ne zahvalivši mu. Samo se jedan vratio i njega Gospodin hvali, dok se ujedno pita: ‘Nisu li se očistila desetorica? Gdje su ostala devetorica? Zar se ne nađe ni jedan da poda hvalu Bogu, osim ovoga tuđinca?’ U vjeri naime nema tuđinaca, svi smo svoji. No, jer su Židovi isključivali Samarijance, Gospodin je želio istaknuti baš to: da je ovaj tzv. tuđinac bio bliži Bogu negoli vjerni Židovi koji se nisu došli Gospodinu zahvaliti. A mi? Mislimo li mi da smo Bogu blizi i ne marimo za ‘tuđince’? Tada smo upravo mi tuđinci, a možda oni koje mi smatramo odbačenima bliži su Bogu od nas! Neka nitko ne bude za nas tuđinac, neka u našim mislima svi ljudi budu naši, oni koje Bog voli i kojima Bog čini velika djela. Svi smo međutim pozvani na zahvalnost, na očitovanje svoje obdarenosti. Ne možemo mi Boga darivati jer je on već neizmjerno više prije nas obdario, ali možemo mu očitovati svoju zahvalnost. Što zapravo Isus hvali kod ovog Samarijanca koji mu je došao zahvaliti? Hvali njegovu vjeru: ‘Idi, vjera te tvoja spasila’! Vjera i nas spašava. Vjera naša pobjeđuje svijet. Vjera nam je potrebna da bismo izdržali teškoće života, da bismo nadvladali strahove i pobijedili. Vjera je dar koji nam je darovan od Boga. Za vjeru stoga prvo trebamo zahvaljivati. I danas, ovdje u Čuntiću, gdje slavimo posvetu ove obnovljene crkve. rekao je Biskup.
“Prije nekoliko smo dana hodočastili u Rim Svetom Ocu zahvaliti za uspostavu Sisačke biskupije. On nam je podijelio svoj blagoslov i rekao, što mi je osobito ostalo u sjećanju: ‘Neka vam blagoslov, koji rado podjeljujem, pomogne da ustrajete.’ Podići Crkvu, sagraditi porušeno, znak je vjere. Ali smo onaj ‘tko ustraje do kraja, spasit će se.’ Da bismo ustrajali, da se ne bismo pokolebali i odustali od pravoga puta, da bismo stigli na svoj životni cilj, potrebna nam je vjera. Molimo stoga Gospodina da nas uzdrži, a blagoslov Papin, i blagoslov naš međusobni – da jedni druge neprestano blagoslivljamo, da jedni o drugima neprestano ‘dobro govorimo’, jer to znači doslovno ‘bene dicere’ – blagoslivljati, tj. dobro govoriti – uzdržat će nas u ustrajnosti.
Neka ova crkva, kao grad na gori, govori svojim posvećenim zidovima, svojim posvećenim oltarom, neka pokazuje put u nebo, neka poziva sve na okupljanje i bratsku ljubav, neka nas ujedinjuje u vjeri i slavljenju Gospodina! Ona ovako lijepo obnovljena izaziva u nama zahvaljivanje Bogu i zahvaljivanje ljudima. Bogu želimo zahvaliti što nam daje da ustrajno vjerujemo, a ljudima što su nam pomogli, što su s nama kad je teško, što nas ne ostavljaju same. Tako, i samo tako, tj. u zajedništvu s mnogima, bilo je moguće obnoviti ono što je mržnja porušila. Neka se naša zahvalnost prelije u ovu liturgiju, u ovu euharistiju, da na ovom svetom mjestu ona nikada više ne prestane, da odzvanja – poput zvona sa zvonika – ljubav i dobrota vjernika, ponizno služenje i neprestano zahvaljivanje Bogu i braći ljudima”, zaključio je Biskup.
Nakon homilije bila je Ispovijest vjere. Potom su uslijedile Litanije svih svetih i Posvetna molitva. Zatim je fra Franjo Tomašević, gvardijan Franjevačkoga samostana u Karlovcu, pročitao povelju o posveti crkve te su je na oltaru potpisali Biskup, Provincijalni ministar i upravitelj župe fra Petar Žagar. Potom je povelju o posveti crkve Biskup pohranio u oltar zajedno s moćima sv. Antuna Padovanskoga. Uslijedilo je pomazanje oltara i stijena crkve, kađenje oltara i crkve, rasvjetljenje oltara i crkve te euharistijsko bogoslužje, prvo u obnovljenoj i posvećenoj crkvi. Na kraju se pjevalo ‘Tebe Boga hvalimo’.
Pri kraju posvete crkve je u ime sve braće Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba riječi zahvale za dar obnovljene i posvećene crkve sv. Antuna Padovanskoga izrekao fra Željko Železnjak, provincijalni ministar. Zahvalio je sisačkome biskupu mons. dr. Vladi Košiću što je danas posvetio ovu crkvu. Obnovu su pokrenuli fra Mirko Mataušić i fra Lucije Jagec, bivši provincijalni ministri. Darivao je potom fra Petra Žagara, upravitelja župe i predstojnika Franjevačkoga samostana u Čuntiću medaljom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.
Potom se okupljenima riječima zahvale obratio fra Petar Žagar, upravitelj župe. Spomenuo je udio fra Čedomila Vešligaja za čije službe u Čuntiću su obnovljeni zidovi crkve, crkva je stavljena pod krov i postavljeni su prozori. Pozvao je sve na poklon i poštovanje Bogu u ovoj posvećenoj crkvi.
Na kraju je biskup mons. dr. Vlado Košić blagoslovio narod svečanim blagoslovom. Pjevanjem himne ‘Lijepa naša domovino’ i završnom pjesmom ‘Zdravo Djevo’ završeno je slavlje posvete crkve sv. Antuna Padovanskoga u Čuntiću.
