Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak 24. lipnja svečano misno slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici i tom prigodom posvetio tu u Domovinskom ratu srušenu, a sada obnovljenu crkvu. U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić, domaći župnik preč. Milan Begić, župnik u miru preč. Vladislav Tomas, župnik župe Sunja vlč. Božo Pinjuh i župni vikar iz Hrvatske Kostajnice fra Svetislav Stjepan Krnjak, a u prepunoj crkvi uz brojne vjernike slavlju je nazočio i načelnik Općine Hrvatska Dubica Tomislav Mateljak i kum pri posveti Crkve mr. Tomislav Kitonić.
Na početku slavlja pozdravljajući okupljene župnik preč. Begić podsjetio je kako je stara crkva bila posvećena 1804. godina, a potpuno razorena u rujnu 1991. godine. Završetkom Domovinskog rata i povratka prognanog stanovništva pristupilo se izgradnji nove župne crkve. Izgradnja je započela 18. listopada 2000. godine, blagoslov temelja obavljen je 16. travnja 2001. godine, da bi sama crkva bila blagoslovljena 1. prosinca 2002. godine. Izgradnju Crkve financirala je najvećim dijelom Zagrebačka nadbiskupija i mnogobrojni vjernici svojim prilozima.
U prigodnoj homiliji biskup Košić je progovorio o tome zašto se crkve posvećuju i pomazuju poput ljudi, te istaknuo kako na taj način Crkva želi reći da crkve u kojima se okupljamo nisu samo zgrade. „Kao živ čovjek, naš hram Božji je nama toliko važan da ga mi posvećujemo i da ga pomazanjem darujemo Bogu da u potpunosti bude sredstvo Božje prisutnosti. Kao što po Svetom pomazanju krizmanici postaju nositelji Duha Svetoga, da bude kao što je Sv. Irenej govorio ‘živi čovjek je slava Bogu’, tako i crkva treba biti hvala i slava Bogu jer je posvećena, Bogu darovana. Ona dakle pripada Bogu, Bog u njoj stanuje, Bog nas iz nje blagoslivlja, tako da prisutnost crkve je prisutnost posebnog blagoslova u nekom mjestu, u nekoj župi“, rekao je biskup i još dodao da je župna crkva dio identiteta, ne samo jednog mjesta, jedne arhitekture, jedne vizure, jednog kompleksa zgrada, naselja, nego je dio identiteta ljudi. „Crkva pripada nama, mi pripadamo crkvi. Mi smo se poistovjetili s onim prostorom koji nije samo stvar, nego koji ima dušu, veliko simboličko značenje za nas vjernike jer predstavlja vidljivo našu vjeru“, zaključio je biskup.
Misnom slavlju prethodio je blagoslov ploče spomena postavljene na ulazu u crkvu. Ovo je deveta ploča u nizu postavljena na stradale i ponovo obnovljene sakralne objekte u Sisačkoj biskupiji, a koja svjedoči o njihovom stradanju i obnovi.
