17. ruj 2017.

Sisački biskup Vlado Košić pastoralno je pohodio u srijedu 13. rujna i u nedjelju 17. rujna župu sv. Nikole biskupa u Hrvatskoj Kostajnici i župu sv. Ilije Proroka u Donjim Kukuruzarima. Tom prigodom biskup je posjetio OŠ Davorina Trstenjaka i SŠ Ivana Trnskoga u Hrvatskoj Kostajnici, OŠ Katarine Zrinske u Mečinčanima, susreo se s kostajničkim parohom Daliborom Tanasićem, zajednicama vjernika i župljanima te članovima župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća obiju župa, a posjetio je i vjernike u Majuru u njihovoj kapeli sv. Mihaela

Pastoralni pohod završio je u nedjelju 17. rujna svečanim misnim slavljem u samostanskoj crkvi Sv. Antuna Padovanskog u Hrvatskoj Kostajnici i župnoj crkvi u Donjim Kukuruzarima koje je predvodio biskup u zajedništvu s župnim vikarom Silvijom Ščepanovićem i domaćim župnikom fra Stjepanom Jamboršićem koji je na početku i zahvalio biskupu na pastoralnom pohodu.

U homiliji biskup je istaknuo kako je prije svega cilj pastoralnih pohoda susresti se sa živom Crkvom. „Isus je rekao Petru: ‘ohrabri braću u vjeri’, ali s druge strane ja i vama zahvaljujem jer kada se susrećemo i sam primam to ohrabrenje koje vi dajete meni kao svom pastiru te nama svećenicima koji se brinemo za Crkvu. Bez vas mi bismo bili ništa i mi trebamo jedni druge. Zato se međusobno hrabrimo i podupiremo na putu našeg kršćanskog života. Nama je prije svega važno da nas ima i da mi kao vjernici živimo svjedočeći kako stvarno pripadamo Kristu i da smo živa Crkva. Zato nas posebno tišti naš demografski problem, posebno na ovom području gdje je sve manje djece, a u što sam se uvjerio kada sam posjetio osnovne i srednje škole. Problem je i to što se naš narod još uvijek iseljava, jer treba živjeti, a ovdje je teško naći posao, zarađivati i brinuti se za sebe i svoju obitelji te tako mnogi nalaze rješenje u odlasku iz domovine. To je tužno i to bismo trebali pod svaku cijenu zaustaviti! Kada gledamo kako se naša lijepa domovina prazni pitamo se kako to zaustaviti i kako to okrenuti. Mi kao vjernici možemo se moliti, biskupi mogu govoriti i ukazivati na taj problem, ali dakako da su najviše odgovorni ljudi u vlasti i na političkim položajima koji vode države, a kako bi učinili sve da se mladim ljudima omoguće oni uvjeti koji će ih zadovoljiti da ne moraju ići u Irsku Njemačku ili Švedsku. Svakom od tih mladih teško je ostaviti svoj zavičaj i otići iz svoga doma te ostaviti obitelj i najmilije, a samo da bi mogli preživjeti“, upozorio je biskup te se posebno još osvrnuo na stradanje ovog kraja u Domovinskom ratu istaknuvši kako mu je velika želja da se uskoro krene u obnovu srušene župne crkve Sv. Nikole u Hrvatskoj Kostajnici.

Govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi biskup je rekao kako nas u njoj Gospodin poučava kako smo kao vjernici svi pozvani praštati. „Trebamo znati opraštati, tko ne zna praštati taj i sam ne može očekivati da će Bog njemu oprostiti. To je poruka današnjeg čitanja. Kao što molimo svaki puta u Oče naš: ‘..otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim’. Mi smo pozvani da i sami opraštamo jer Bog oprašta svima nama grešnicima. Mi znamo da je On sama ljubav i da On nas ničim ne uvjetuje te da nas ljubi zato što je ljubav, a ne zato što smo mi toga vrijedni. Ali kad Gospodin učini prema nama tako velike geste da nam oprašta velike stvari onda On od nas ipak nešto očekuje. Ne može se reći da je ta ljubav, koja jest bezuvjetna, potpuno nezainteresirana za to kako ćemo mi njoj uzvratiti. Vidimo u primjeru iz Evanđelja kada Petar pita koliko puta da oprosti svom bratu, misleći da je do sedam puta dovoljno. Na to mu Isus kaže: ‘ne do sedam puta, već do sedamdeset puta sedam’, dakle beskrajno. Ipak Isus daje i primjer gdje se to uvjetuje… Naša je situacija uvjetovana kako mi postupamo prema ljudima, tako će Bog prema nama. Zato nas je Isus poučio ‘otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo svojim dužnicima’. Biti milosrdan kao što je On, takvi trebamo biti i zato je to pouka da se ugledamo u Božju velikodušnu ljubav i da imamo srca jedni za druge“, poručio je biskup te na kraju ohrabrio župljane da se ne boje života i postati obitelj s brojnom djecom jer jedino su djeca budućnost ovih župa, biskupije i domovine.

Pin It on Pinterest