U subotu, 16. rujna, u crkvi Sv. Lovre u Petrinji održano je misno slavlje u sklopu središnje manifestacije Dana sjećanja kada se održava komemoracija kod Spomenika pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima. U svojoj je propovijedi biskup Vlado Košić podsjetio na žrtvu koju je podnijela Petrinja u rujnu 1991. godine. Najviše branitelja poginulo je upravo 16.rujna. Sveta misa je stoga prikazana za sve poginule i kao znak da želimo njegovati uspomenu na te teške i ponosne dane:
„Teško je reći bilo što jer su vremena zla. Danas u Hrvatskoj, hrvatski branitelji nisu poštovani, nego ih se ponižava od države za koju su prolijevali krv. Onima koji su pucali po našem narodu i željeli im propast, naša država daje veća prava nego Hrvatima.“
Nadalje, biskup je podsjetio na nedavnu propovijed kardinala Bozanića koji je rekao da se danas žrtva ljudi koji su stvarali Domovinu pretvara u jeftinu robu za političku trgovinu. Biskup je pitao da li je moguće da se danas, 26 godina nakon što je Hrvatska napadnuta od strane Srba u Hrvatskoj i Srbiji koji nisu htjeli prihvatiti Hrvatsku kao samostalnu državu premda je do nje došlo demokratskim putem te nakon što je Hrvatska prije 22 godine oslobođena u pravednom obrambenom ratu, sada tako postupa s hrvatskim braniteljima: „Ako su to danas pripadnici HOS-a sutra to mogu biti i Gromovi, Tigrovi i Domobarni. Time se udara na sam Domovinski rat, na našu obranu i sav križ koji je morala nositi čitava naša nacija da bismo ugledali svjetlo, slobodu i mir.“
Biskup je potom podsjetio na važnu činjenicu kako su branitelji u Domovinskom ratu oko vrata nosili krunicu. Pročitao je u svojoj propovijedi tekst člana ZNG-a Tihomira Hojzana koji do danas istražuje kako je došlo do toga da su branitelji 1991. nosili tada krunicu oko vrata ili čak oko kundaka puške. Ne pamti niti jednog člana ZNG-a koji tada nije imao krunicu. Nije mu bilo čudno što krunicu nose vjernici, ali kad je vidio da krunicu nose dojučerašnji ateisti i pripadnici JNA koji su ostali boriti se na strani Hrvatske, njegovom čuđenju nema kraja, pogotovo stoga što se sjeća da nitko nije organizirano niti dijelio niti poticao nošenje krunice: „Nekako sam još shvaćao da je nosimo mi koji smo bili vjernici oduvijek i oduvijek išli u Crkvu, ali sekretar najveće „partijske ćelije“ u mom gradu s krunicom na „epoleti“ skupa sa mnom na prvoj liniji obrane u Zapadnoj Slavoniji… I stotine drugih koji nisu nikada bili vjernici (čak dojučerašnji zadrti ateisti) niti su uopće znali moliti ni jednu od krunica? Svi nose krunicu, mole se, nisu više ateisti…To je već bilo čudno, čak čudo. Znam da na prvom postrojavanju ZNG-a u Kranjčevićevoj u Zagrebu nitko nije dijelio krunice. Ne pamtim da je ikada i jedan svećenik, biskup ili kardinal potaknuo ZNG-e na nošenje krunice u najkrvavijem i odlučujućem djelu rata: rujan 1991. – prosinac 1991.“
Odjednom su svećenici bili zatrpani zahtjevima da podijele 55 tisuća krunica koliko je tada bilo branitelja koji su se oduprli srpskoj agresiji, citira nadalje biskup Hojzana. U zadnjih je 25 godina provjerio sve bliske i daljnje rođake, svećenika, časne sestre, biskupi, visoki crkveni dostojanstvenici. Nitko nije znao odgovor. Na kraju mu je prijatelj koji zna za njegovu opsesiju tom temom pokazao jednu molitvu objavljenu u dnevnom tisku.
Radi se o molitvi blaženog Alojzija Stepinca koji povjerava Domovinu i narod Blaženoj Djevici Mariji. I otud Hojzan zaključuje kako je Stepinac pobijedio, a Hrvati su vjernici.
Nakon misnog slavlja na kojem su sudjelovali župan Ivo Žinić i gradonačelnik Darinko Dumbović sa suradnicima, predstavnici ministarstava, braniteljskih udruga te drugi vjernici, uslijedio je, uz barjake petrinjskih postrojbi u Domovinskom ratu, mimohod do Spomenika Pukovniku Predragu Matanoviću i suborcima na Senjaku gdje je održana središnja komemoracija.
